Kiril u prisustvu Irineja Bulovića najavio rušenje poretka Istočno-pravoslavne Crkve

Piše: Vladimir Jovanović

 Kiril Gundjajev (75), patrijarh moskovski i cijele Rusije, poglavar Ruske pravoslavne crkve, danas je de facto pozvao prvoslavne autokefalne crkve da se Vaseljenska-Majka Crkva i Njegova Svesvetost patrijarh Vartolomej imaju smatrati „nelegitimnim".

„Važno je još jednom shvatiti što znači crkveni raskol i kako pomjesne crkve treba da reaguju na to; da li je dozvoljeno stupiti u molitvu i evharistijsko zajedništvo sa raskolnicima i kakve kanonske posljedice takav korak nosi; može li se ona crkvena vlast smatrati legitimnom, koja je narušila crkveni poredak saslužujući sa raskolnicima“, saopštio je Kiril otvarajući konferenciju „Svjetsko pravoslavlje: prvijenstvo (primat) i sobornost u svijetlu pravoslavnoga vjeroučenja”.

Na konferenciji, koja se održava u moskovskoj Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja, Kiril je pozvao prisutne arhijereje i teologe iz različitih zemalja – a među njima je i Irinej Bulović (73), episkop banatski Crkve Srbije (SPC), duhovnik Porfirija-Prla Perića i siva eminencija Patrijaršije u Beogradu – da „razmotre kako crkvene kanone primjeniti u praksi, što tačno znače u trenutnoj situaciji”.

Crkva Srbije je svojim saborskim i sinodskim odlukama podržala stavove Ruske crkve u pogledu crkvenoga pitanja Ukrajine, a protiv Vaseljenske Majke-Crkve. Iako je preporučila svojoj jerarhiji da ne saslužuje sa vaseljenskom jerarhijom, Crkva Srbije ipak nije prekinula kanonsko i liturgijsko jedinstvo sa Carigradom, kako je to jednostrno uradila Ruska crkva.

„Događaji koji su se odigrali u Ukrajini, izazvani ilegalnom invazijom Carigrada na kanonsku teritoriju Ukrajinske pravoslavne crkve (ogranak Moskovske patrijaršije – prim), pomogli su mnogima u našoj Crkvi da ponovo shvate dar jedinstva koji smo naslijedili iz naše hiljadugodišnje istorije“, kazao je Kiril.

„Stanje u porodici pomjesnih pravoslavnih crkava izaziva veliku zabrinutost. Može se ocijeniti kao krizno. O krizi jasno svjedoče ozbiljna neslaganja među pravoslavcima oko toga kako razumijemo strukturu vaseljenskoga pravoslavlja, što podrazumijevamo pod prvijenstvom i sabornošću, kako povezujemo kanonsku strukturu Crkve sa aktima u oblasti crkvene uprave“.

Kako prenosi službeni sajt Moskovske patrijaršije, Kiril je akcentovao ključno pitanje – ko ima pravo da dodjeljuje AUTOKEFALIJU.

On je saopštio kako je u pripremnoj fazi za Svepravoslavni sabor – koji je, na kraju, upravo uz bojkot Ruske, kao i crkava Antiohije, Bugarske i Gruzije održan 2016. na ostrvu Krit u Republici Grčkoj –  donijeta, kako kaže, „fundamentalna odluka: AUTOKEFALIJA u budućnosti može biti odobrena samo uz saglasnost svih opštepriznatih pomjesnih pravoslavnih crkava”.

Međutim, tvrdi Kiril, „na zahtjev Carigradskoga Patrijarha, ova tema je uklonjena iz razmatranja, a nakon sastanka 10 pomjesnih pravoslavnih crkava na Kritu 2016. godine, ova tema je konačno zakopana, poništeni su svi dosadašnji sporazumi”.

„Patrijarh Carigrada je pravo dodjele, navodno dobijeno od apostola, prisvojio za sebe pojedinčno; objavio je kako bez pristanka druge pomjesne crkve može da dodijeli autokefaliju kome hoće”.

„Zahtjeve za posebna prava i privilegije i ranije su iznosili carigradski arhijereji i teolozi, ali nikada nijesu izraženi sa tako grubom intonacijom i u tako radikalnom tumačenju kao što su danas“, rekao je Kiril.

„Došlo se do toga da Carigradski Patrijarh nije više ‘prvi među jednakima’, već ‘prvi bez jednakih’. Ova nova eklisiologija nema osnova ni u svetim kanonima, ni u čitavome crkvenome predanju“.

„Vidimo da su eklisiološke tendencije, koje su ranije uočene i izazvale su zabrinutost, danas dobile dalji razvoj i već su nanijele značajnu štetu odnosima pomjesnih pravoslavnih crkava", naveo je Kiril. „Uvjeren sam da nam je potrebna teološka analiza onoga što se danas dešava u vaseljenskome pravoslavlju”.

„Vjerujem da je za takvu procjenu veoma važno pažljivo razmotriti, između ostaloga, politički kontekst davanja autokefalije takozvanoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine, odnosno raskolničkoj strukturi, kojom je Carigradski Patrijarh pokušao da zamijeni pravu Crkvu”.

„Posebno bih želio da istaknem važnost ove konferencije”, poručuje Kiril, „jer će predstojeći Arhijerejski sabor Ruske pravoslavne crkve procijeniti ono što sada vidimo u pravoslavnome svijetu; i ako to ugađa Duhu Svetome i okupljenim arhijerejima, donijeti odluku o položaju naše Crkve u odnosu na akte Carigrada“.

Napominjem, Kiril je u proljeće 2019. za beogradski list „Politika” kazao kako „ukrajinski recept” može od strane Vaseljenske Majke-Crkve biti primjenjen i na teritorije drugih pomjesnih pravoslavnih crkava, uključujući i Crnu Goru.

„Ako se odbače sporedni detalji, ‘ukrajinski recept’ je veoma jednostavan: Carigradski Patrijarh je sebi dao pravo da od sada može da revidira bilo koji dokument i dogovor koje su izdali njegovi prethodnici ukoliko mu njihov sadržaj više ne odgovara”.

On se osvrnuo na stav vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja s početka 2019. u pogledu Makedonije i Crne Gore, naime, da „Vaseljenska patrijaršija ne namjerava da izmijeni Ustav SPC, niti njezine granice, ukoliko to ne prati sporazum i saradnja; nikada Vaseljenska patrijaršija nije prekoračila granice drugih crkava, SEM JEDINO UKOLIKO POSTOJI ODNOSNI ZAHTJEV I VEĆA CRKVENA POTREBA”.

Kiril je tvrdio da „to što je patrijarh Vartolomej rekao o Makedoniji i CRNOJ GORI uopšte ne garantuje da se ukrajinski scenario tamo neće ponoviti”.

„Makedonija i CRNA GORA su sada nezavisne države”, rekao je Kiril, „a to znači da aktuelnost kanonskih granica Srpske pravoslavne crkve, prema tomosu iz 1922. Fanar (Vaseljenska patrijaršije – prim) može lako osporiti”.

„I nije slučajno to što je patrijarh Vartolomej napomenuo da ono što pripada Srbiji pripada njoj kanonski i eklisiološki – on namjerno nije govorio o Srpskoj crkvi, već o Srbiji kao državi, aludirajući time na njene savremene granice. Iako patrijarh Vartolomej govori da sada nema namjeru da mijenja granice SPC, on ujedno izjavljuje i da je Carigradska patrijaršija spremna da prekorači te granice ukoliko stigne odgovarajući zahtjev ili se pojavi nekakva ‘viša crkvena potreba’. Tu ‘višu crkvenu potrebu’ u Fanaru shvataju na svoj način. I u slučaju sa Ukrajinom, Carigrad se odlučio na upad onda kada se stekao određeni zbir političkih činilaca i kada su mu se ukrajinski političari i raskolnici obratili sa zahtjevima”.

„Da li bi iko od stanovnikâ Balkana, ruku na srce, mogao da garantuje da se, prije ili poslije, neki novi ili postojeći politički lider neće obratiti Fanaru sa zahtjevom za autokefalnošću?”, upitao se Kiril, aludirajući i na Crnu Goru…

U pogledu prava dodjeljivanja tomosa o autokefaliji neke pomjesne crkve, napominjem da takva praksa postoji od 1850. godine, kada je tomos dodijeljen od strane Vaseljenske Majke-Crkve za Crkvu u Kraljevini Grčkoj.

U prvome narednome sveštenome diptihu, koji je štampan unutar NOMOKANONA Vaseljenske Majke-Crkve iz 1855. godine, Crkva Grčke se nalazila na 10. mjestu, iza Crkve Crne Gore – AUTOKEFALNE CRNOGORSKE MITROPOLIJE (vidi link dolje).

I svi, nakon 1850. godine, naredni tomosi su dodjeljivani isključivo jednostranom odlukom Vaseljenske Majke-Crkve; i NIKAD nijesu bili problematiuzovani od strane drugih crkava, uključujući i Rusku – do 2018. i najave da će se dodijeliti tomos za novoustrojenu Pravoslavnu crkvu Ukrajine.

Od postojećih 15 crkava, koje se smatraju kanonskim, Vaseljenska Majka-Crkva je, dakle, unilateralne tomose o autokefaliji, od 1850. do 2019, dodijelila za većinu, tj. ukupno 9 postojećih crkava.

Autokefalni statusi drevnih patrijaršija Istoka – Vaseljenske, Aleksandrijske, Antiohijske i Jerusalimske, kao i Kiparske crkve (arhiepiskopije), potvrđeni su još vaseljenskim saborima, a posljednji, VII Vaseljenski sabor, održan je 787. godine.

Unilaterarne kanonske tomose o autokefaliji Vaseljenska Majka-Crkva je dodijelija crkvama: Grčke (1850), Srbije (1879, 1922), Rumunije (1885), Poljske (1924), Albanije (1937), Bugarske (1945), Gruzije (1990), Češke (1998), Ukrajine (2019).

Sve autokefalije pomjesnih crkava, koje su od 787. do 2019. priznate od Vaseljenske Majke-Crkve, NIJESU DEFINITIVNE, a takve bi mogle postati tek ukoliko i kada se održi VIII Vaseljenski sabor – pokušaj da se na Kritu 2016. održi takav sabor je propao.

Do nekoga budućega, VIII Vaseljenskoga sabora, primjena svetih kanona, za koje je u svjetskome pravoslavlju najodgovornija Vaseljenska Majka-Crkva, zasniva se i na običaju; a običaj je istočnik crkvenoga prava, i predviđen i jednak kanonima usvojenim na Vaseljenskim Saborima.

Drugim riječima, iako KANONI NE PRECIZIRAJU TAČAN POSTUPAK DODJELJIVANJA AUTOKEFALIJE, uspostavljen je crkveno-pravni običaj da to, nekad kroz unošenje u svešteni diptih, a od 1850. izdavanjem tomosa, po kanonskome pravu prvijenstva, unilateralno rješava Vaseljenska patrijaršija (njezin Sinod, na čelu s Patrijarhom).

Vaseljenska Majka-Crkva je prije više od milenijuma pokrstila pretke savremenih Rusa, uostalom, kao i pretke Crnogoraca. Kao i Crnogorska pravoslavna crkva, ni Ruska pravoslavna crkva NEMA POSEBAN TOMOS O AUTOKEFALIJI, ali je administrativna nezavisnost ove dvije crkve priznata na osnovu crkvenih običaja: UNOŠENJEM U SVEŠTENE DIPTIHE Vaseljenske Majke-Crkve.

Tomose nijesu imale ni bivše crkve Sinajska i Karlovačka, ali su i one priznavane za autokefalne u sveštenim diptisima Vaseljenske Majke-Crkve…

U odnosu na neprimjereni revizionizam savremene Ruske pravoslavne crkve, koja unazad oko tri decenije, pokušava da negira provjerljivi istorijski krakter svojih kanonskih i liturgijskih veza sa Svetom autokefalnom Mitropolijom – Crnogorskom pravoslavnom crkvom, od značaja su i nedavno saopšteni stavovi ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova.

On je 10. septembra, na press-konferenciju u Sočiju, tokom foruma o savremenome novinarstvu pod nazivom „Вся Россия – 2021”, priznao da „međunarodne aktivnosti Ruske crkve pomažu u UNAPRIJEĐENJU VANJSKOPOLITIČKIH CILJEVA Ruske Federacije”.

„Crnogorska pravoslavna crkva je dio Srpske pravoslavne crkve”, ustvrdio je Lavrov.

Kiril Gundjajev je poslao čestitku Joanikiju Mićoviću povodom intronizacije za mitropolita crnogorsko-primorskoga. Koliko je poznato, takva čestitka je izostala od Vaseljenske Majke-crkve.