Odvaja li Ruska crkva pravoslavne Slovene od Vaseljenske Majke-Crkve?

Piše: Андрей Мельников

Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril obratio se učesnicima konferencije „Svjetsko pravoslavlje: prvijenstvo (primat) i sobornost u svijetlu pravoslavnoga vjeroučenja”, koja se održavala u Moskvi od 16. do 17. septembra. U uvodnome je izlaganju Kiril ne samo još jednom napao vaseljenskoga (carigradskoga) patrijarha Vartolomeja, na šta su svi već bili navikli, već je doveo u pitanje legitimnost njegovih kompetencija kao Prvojerarha.

„Stanje u porodici pomjesnih pravoslavnih crkava izaziva veliku zabrinutost. Može se ocijeniti kao krizno”, rekao je patrijarh u obraćanju učesnicima konferencije. „O krizi jasno svjedoče ozbiljna neslaganja među pravoslavcima oko toga kako razumijemo strukturu vaseljenskoga pravoslavlja, što podrazumijevamo pod prvijenstvom i sabornošću, kako povezujemo kanonsku strukturu Crkve sa aktima u oblasti crkvene uprave“.

Poglavar Ruske crkve prati tendenciju da se grčko i uopšte mediteransko pravoslavlje otrgne od slovenskoga pravoslavlja i Moskovske patrijaršije.

„Kao predstojtelj Ruske crkve, koji je dužan da brine o očuvanju i jačanju odnosa sa svim pomjesnim pravoslavnim crkvama, ne mogu a da ne ośetim lični bol zbog onoga što se dešava u našim odnosima s Carigradskom patrijaršijom, kao i za one crkve koje je Carigrad uključio u priznanje takozvane autokefalne Ukrajinske crkve, koja u stvari ne predstavlja ništa drugo do legitimisanje crkvenoga raskola“, dodao je Kiril.

„Važno je još jednom shvatiti što znači crkveni raskol i kako pomjesne crkve treba da reaguju na to; da li je dozvoljeno stupiti u molitvu i evharistijsko zajedništvo sa raskolnicima i kakve kanonske posljedice takav korak nosi; može li se neka crkvena vlast smatrati legitimnom ako je narušila crkveni poredak saslužujući sa raskolnicima“, saopštio je.

Napominjući da crkveni kanoni daju iscrpan odgovor na sva ova pitanja, Kiril je pozvao teologe iz različitih zemalja koji učestvuju na konferenciji, da shvate kako te kanone primijeniti u praksi, što tačno znače u trenutnoj situaciji.

„Predstojeći Arhijerejski sabor Ruske crkve će procijeniti ono što sada vidimo u pravoslavnome svijetu; i ako to ugađa Duhu Svetome i okupljenim arhijerejima, donijeti odluku o položaju naše Crkve u odnosu na akte Carigrada“, obećao je Kiril u svome govoru.

Arhijerejski sabor Ruske crkve biće održan od 15. do 17. novembra ove godine.

Nedavno se predśedavajući Odjeljenja za vanjske crkvene odnose Ruske crkve, mitropolit Ilarion Alfejev, opet obrušio teškim riječima na patrijarha Vartolomeja, a to radi u gotovo svakom subotnjem programu koji se emituje na državnome TV kanalu „Россия 24“. Štaviše, epiteti kojima Ilarion nagrađuje Vaseljenskoga Patrijarha nijesu raznovrsni. Najčešće se u njegovoj kritici Carigrada nalazi definicija – „razbojnik".

U glavama učenijih gledalaca ovo bi, po svemu sudeći, trebalo da podśeti na sabor u Efesu iz 449. godine, pod nadimkom „razbojnički”. Taj sabor je doveo do kratkotrajne dominacije jeretičke doktrine unutar Vizantijskoga carstva, a koja je kao takva kasnije saborno i prepoznata.

Ovakvo uporno klevetanje Vartolomeja od strane prvoga pomoćnika patrijarha Kirila, naravno, trebalo bi da ima svrhu. Vjerovatno bi postignuti informativni i emocionalni efekat pred našim očima trebalo da rezultira nekim praktičnim koracima. I neki od njih su zaista već uslijedili.

Moskovska patrijaršija, naime, pokušava da stvori nezavisne crkvene zajednice na „matičnoj teritoriji“ Carigradske patrijaršije, odnosno u Turskoj, koju tako vole ruski turisti.

U Evropi i jugoistočnoj Aziji stvoreni su ruski egzarhati, što je bilo nemoguće kada su postojali normalni odnosi između Moskve i Carigrada. Sada su veze prekinute, zajedničko bogosluženje je zabranjeno, ali Carigradski Patrijarh formalno ostaje u ruskim diptisima, iako ga se ne pominju u hramovima Rusije i u ruskoj dijaspori, kao ni one poglavare pravoslavnih crkava koje su priznali autokefalnu Pravoslavnu crkvu Ukrajine.

Moskovska patrijaršija ne priznaje Vartolomeju pravo na arbitražu u međucrkvenim sporovima, kao ni neke druge njegove privilegije. Ali izgleda da to nije dovoljno…

Što će sljedeće učiniti Ruska crkva, budući da su teške riječi o nelegitimnosti patrijarha Vartolomeja javno saopštene?
Kao rezultat „razbojničkoga sabora” u Efesu, došlo je do promjena širom Vizantijskog carstva, neki jerarsi su, uz pomoć vizantijskoga cara, svrgnuti. Ako povučemo paralele, sada bi takođe trebalo preduzeti korake da se organizuje svepravoslavno suđenje Vartolomeju, nakon čega bi uslijedilo njegovo zbacivanje iz dostojanstva i izbor novoga Carigradskoga Patrijarha. Ali, imamo li jedinstveno carstvo i cara koji će obezbijediti sve ove drastične mjere?

Pošto je to fikcija, onda ostaje mogućnost stvaranja našega, paralelnoga sistema svjetskoga pravoslavlja. Ova opcija je ponuđena još 2019. godine, kada je Vartolomej dodijelio tomos o autokefaliji Pravoslavnoj crkvi Ukrajine. Ali tada su takvi projekti izgledali previše ekstremni. Da li je sada Ruska crkva spremna za ekstremne korake?

Ako se ne obazirete na izjave za javnost, čini se da su dnevne aktivnosti Ruske crkve prilično mirne i učtive u odnosu na vanjski svijet. Na primjer, uoči konferencije, na kojoj su izrečene alarmantne riječi patrijarha Kirila, mitropolit Ilarion Alfejev se susrio s ambasadorom SAD u Moskvi Džonom Salivanom.

„Na zahtjev šefa američke diplomatske misije, mitropolit Ilarion je govorio o teškim stranicama istorije Ruske crkve u uslovima ateističke ideologije, kao i o crkvenome preporodu koji je u našoj zemlji počeo prije 30 godina, obnovi porušenih crkava i izgradnji novoga, savremenoga crkvenoga života, duhovnoj ishrani sunarodnika koji žive u inostranstvu, stanju međuvjerskoga i međureligijskoga dijaloga u Rusiji“, flegmatično govori o tom susretu zvanična veb stranica Ruske crkve.

U međuvremenu, i Alfejev i zvaničnici Ministarstva vanjskih poslova Ruske federacije redovno podśećaju javnost da administracija Vašingtona stoji iza Vartolomeja i projekta ukrajinske autokefalije!

Tako Moskovska patrijaršija dokazuje da je majstorski sposobna da postoji i u konformističkom i u konfrontacionom kontekstu, i to jednovremeno – ne doživljavajući ni najmanju nelagodu.

(Autor je zamjenik glavnoga i odgovornoga urednika ruskoga glasila „Независимая газета” i izvršni urednik rubrike za religiju)