Suvišni episkop? U Tološima mu skupljali pare, ali se u Argentinu već godinu ne vraća

Piše: Vladimir Jovanović

Kirilo Bojović (na slici gore), koji je ukupno tri godine episkop Eparhije buenosajresko-južnocentralnoameričke Crkve Srbije (SPC), od početka novembra 2020. boravi u Crnoj Gori, ne vraća se na svoju katedru u Aregentini – iz javnosti službeno nepoznatih razloga. I danas je primjećen u Cetinjskome manastiru, unutar kojeg je sasluživao s još grupom srpskih episkopa.

Bojović (52) je Podgoričanin, po vokaciji matematičar, ali je napuštio univerzitetsku karijeru i zamonašio se kod Amfilohija Radovića. On je stariji rođeni brat Dragana Bojovića (48), poslanika DF-a iz frakcije Milana Kneževića.

Snaha mu je aktuelna ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović (46), koja je Amfilohija bezuspješno liječila. Takođe, Kirilo Bojović je rođak Borisa Bojovića, episkopa Crnogorske pravoslavne crkve u Nikšiću – đedovi su im rođena braća.

Posljednju godinu, Bojović je episkop-podstanar kod Joanikija Mićovića, Metodija Ostojića i Atanasije Rakite, služi „solo” ili im prislužuje od grada do grada, od sela do sela – u koju od eparhija ga rasporede, kako-kad.

Proljetos je Bojović na saborovanju Crkve Srbije u Beogradu, a u konkurenciji dvojice od njega nižerngiranih vikara, Stefana Šarića i Metodija Ostojića, dobio najmanje glasova u izboru za epikopa budimljansko-nikšićkoga; ispao već u prvome krugu.

Eparhiju buenosajresko-južnocentralnoameričku Crkva Srbije je 2011. formirala saborskom odlukom, a na inicijativu Amfilohija. Stvarna namjera Amfilohija je bila da posrbi tamošnju neveliku koloniju Crnogoraca, osobito u mjestu La Montenegrina. Neki od argentinskih Crnogoraca su potomci političkih emigranata nakon Božićnoga ustanka, a među kojima je prethodno započela pastirsku misiju Crnogorska pravoslavna crkva.

Eparhija u Buenos Ajresu je tipičan Amfilohijev autošovinistički projekat, koji je nametnuo Crkvi Srbije. Unutar većega dijela srpskoga episkopata baš nijesu razumjeli njima novčano skupu Amfilohijevu namjeru da se daleka i malobrojna crnogorska kolonija denacionalizuje.

Do 2018. je Amfilohije administrator eparhije u Argentini, kada je za episkopa, a na njegov prijedlog, postavljen Kirilo Bojović. Prethodno, Bojović je 2016. rukopoložen za episkopa dioklijskoga u Podgorici, bio Amfilohijev vikar do prekomande u Buenos Ajres. Amfilohije je iz kase Mitropolije crnogorsko-primorske slao ili je lično donosio preko okeana srazmjerno velike pare za Bojovića i eparhiju u Argentini.

Na drugoj strani, kada je Bojovića namjestio za eparhiju u Argentini, Amfilohije je dobio i još jedan „siguran glas”. Bojović je, naime, s tom eparhijom 2018. postao punopravni glasač na nekom budućem Saboru Crkve Srbije prilikom biranja patrijarha – ali, do trećega pokušaja Amfilohija da se domogne patrijaršijske stolice u Beogradu, uslijed više sile i pod poznatim okolnostima, nije došlo.

Predrag Šćepanović, nekad glumac-amater, diplomirani ekonomista, sada jedan od srpskih paroha u Podgorici, sredinom avgusta o.g. objavio je u Tološima prisutnim građanima i građankama:

„Budući da naš vladika Kirilo NE ODMARA, nego neumorno služi i DOLAZI ĐE GOD GA POZOVEMO, blagodarimo mu od sveg srca, pa smo spremili SKROMNI PRILOG od nas Tološana za našu Eparhiju buenosajresko-južnocentralnoameričku kao znak naše molitvene pažnje i śećanja jer je tamo mnogo teško”.

Međutim, Bojović nikako da krene put Argentine.

Izgleda kako ta srpska eparhija sada postoji samo „na papiru”; uklonjen je i njezin sajt. Amfilohije je umro, raspoloženja u Patrijaršiji Srbije da se pare Bojoviću šalju preko okeana zasad nema. Mitropolijsku kasu na Cetinju od ljetos operativno kontroliše protosinđel Pavle Pajić, državljanin Republike Srbije, blizak Irineju Buloviću, etc.

„Argentinska” eparhija je godinu vakantna – efektivno bez arhijereja, a za nju, shodno Ustavu SPC, Sinod Srbije nije imenovao administratora, niti su s iste, za Kirila Bojovića mjerodavne adrese, proglasili njega krivim po kakvoj kanonskoj povredi, ili ga, shodno paragrafima Ustava SPC, razriješili po dokazanoj zdravstvenoj nemoći.

Svejedno, za Bojovića i dalje tvrde, a tako se i on predstavlja, da je episkop buenosajresko-južnocentralnoamerički.