Amfilohije: SPC autokefaliju Carigrad može ukinuti, jer nije potvrđena od Vaseljenskoga sabora (2015)

Piše: Vladimir Jovanović

 Crkva Srbije (SPC), koja je tomose 1879. i 1922. dobila od Vaseljenske patrijaršije, nema autokefaliju kanonski potvrđenu „vo vjek vjeka”. To je odlično poznato vrhu srpske jerarhije. I veoma ih brine. O tome je, na predavanju 26. maja 2015. u Beogradu, govorio Amfilohije Radović, nekadašnji mitropolit crnogorsko-primorski.

U Istočno-pravoslavnoj Crkvi svega pet drevnih katedri Istoka — Carigrad, Aleksandrija, Antiohija, Jerusalim, Kipar — imaju autokefalije potvrđene od svetih otaca „vo vjek vjeka” Vaseljenskim saborima.

Vaseljenski Sabor (Οικουμενικές Σύνοδοι), ukratko, neprikosnovena je zakonodavna ovozemaljska kanonska vlast Crkve Hrista Spasitelja. Posljednji, Sedmi Vaseljenski sabor, bio je u Nikeji 787. godine.

Od tada, u skladu s kanonskim ovlašćenjima, i po ikonomiji, isključivo Vaseljenska patrijaršija ­— s Vaseljenskim Patrijarhom koji je u svepravoslavnoj jerarhiji Πρώτου — priznavala je autokefalije svih novijih pravoslavnih crkava; no takve autokefalije mogu kanonski da budu „vo vjek vjeka” potvrđene tek, ako i kada se održi Osmi Vaseljenski sabor.

Iako pod egidom Sveti i Veliki Sabor, skup većega dijela pravoslavnih crkava, koji je, pod predstojateljstvom Vaseljenske patrijaršije i patrijarha Vartolomeja pripreman i sazvan i održan na Kritu 17-26. juna 2016 godine — nije prerastao u novi, Osmi Vaseljenski sabor; jer su ga, između ostalih, svaka sa svojim obrazloženjima bojkotovale Ruska, Antiohijska, Gruzijska i Bugarska crkva.

Decenijama prije toga, od Šambezija (Švajcarska) do Istanbula, na radnim konferencijama se pripremao taj zajednički sabor predstojateljâ i delegacijâ onih pravoslavnih crkva koje se tada nalaze u diptihu Vaseljenske patrijaršije, njih ukupno 14 (danas ih je 15).

U toku pripremnih konferencija, član delegacije Crkve Srbije je bio i Amfilohije Radović. Jedna od tema je i — autokefalija. Riječima Amflohija: „Ko daje autokefaliju, ko izdaje tomos o autokefaliji, ko potpisuje tomos i kako to biva? O tome se dugo raspravljalo”.

Danas znamo da tema o autokefaliji, zbog nesaglasja među crkvama, nije ni uvršćena u dnevni red Kritskoga sabora. Amfilohije je, ispostavilo se, svojim autoritetom u srpskoj jerarhiji delegaciju Crkve Srbije doveo na Kritski sabor, uprkos djelimičnom otporu vrha Patrijaršije Srbije (Irinej Gavrilović, Irinej Bulović, etc) koji je motivisan dvoumiljenjem da se Srbi možda solidarišu s iznenadna objavljenim bojkotom sabora od strane Rusa.

Prethodno, tokom trosatnoga predvanja 26. maja 2015. u amfiteatru Pravoslavnoga bogoslovskoga fakulteta u Beogradu, koje je naslovljeno „Uoči Velikoga svepravoslavnoga sabora”, Amfilohije je objašnjavao i kako Crkva Srbije želi da predstojeći sabor dobije značaj Osmoga Vaseljenskoga sabora, između ostaloga, da bi se srpska autokefalija zauvijek priznala; to se, ipak, nije desilo…

Slijede karakteristični izvodi (stenogrami i video-snimci) iz Amfilohijeva predavanja, a koje nije bez crkveno-istoriografskih, da kažemo, nepreciznosti — osobito da je Vaseljenska patrijaršija, bilo kada, svome samoupravnome ogranku, Pećkoj (Žičkoj) arhiepiskopiji („patrijaršiji”), dok je u dva navrata postojala, izdala tomos o autokefaliji, ili da je, poput najkasnije1855. godine AUTOKEFALNE Mitropolije Crnogorske (doslovno: ΑΥΤΟΚΈΦΑΛΟΣ Μητρόπολις Μαυροβουνίου), Pećku „patrijaršiju” unijela u svešteni diptih pomjesnih autokefalnih crkava — za razliku od crnogorske autokefalije, za srpsku autokefaliju prije 1879. nikakvih sličnih dokumenata nema; takođe, da je „Pećku patrijaršiju”, kako Amfilohije sugeriše, Vaseljenska patrijaršija 1922. tomosom „vaspostavila”, o čemu nema pomena u tekstu toga tomosa (na internetu svima dostupnoga).

No, to nećemo ovom prilikom detaljnije komentaristi, jer je u fokusu Amfilohijevo zabrinuto svjedočenje o grčevitim nastojanjima Crkve Srbije da joj autokefalija bude od Vaseljenskoga sabora potvrđena „vo vjek vjeka”; drugim riječima, kako se to na Kritu u junu 2016. nije desilo, jer to nije bio Osmi Vaseljenski sabor, srpska autokefalija je i sada u statusu — privremene, odobrene po ikonomiji (οἰκονομία).

Do daljnjega, Vaseljenska patrijaršija, koja je unilateralno srpsku autokefaliju 1879. i 1922. i odobrila, odredivši joj potonjim i teritorijalnu jurisdikciju (Kraljevina SHS), ukoliko nađe to za potrebnim, unilateralno autokefalaiju i-ili opseg jurisdikcije može i ukinuti…

AMFILOHIJE: „…Tako kad smo mi, naša Crkva [SPC], postavili to pitanje, da ta tema — davanja autokefalije — izađe na Veliki Sabor, u smislu da sve autokefalije, koje su priznate od 11-12. vijeka, pa naovamo, da one budu potvrđene Velikim Saborom; da ne bi mogla Majka-Crkva [Vaseljenska patrijaršija, prim] u budućnosti da radi ono što je uradila u prošlim vremenima: da daje i da ukida, kao što je slučaj s našom Crkvom, s Trnovskom patrijaršijom [Bugarska], s Ohridskom arhiepiskopijom [Makedonija]”…

AMFILOHIJE: „…Prošle [2014.] godine, kad smo bili u Ženevi, moj brat Bački [Irinej Bulović, prim] i ja, to je bila tema u pismu kojim je pozdravio patrijarh [Pavle Stojčević] tu konferenciju; navedena je upravo tema o kojoj smo govorili — priznanjâ, od strane Vaseljenskoga sabora, svih autokefalija, odnosno, priznanjâ-potvrdâ svih autokefalija koje su dobijene samo voljom Majke-Crkve. Među njima, naravno, prvo mjesto zauzima i naša Crkva [SPC]. Ja sam razgovarao o tome s mitropolitom Ilarionom [Alfejevim, Ruska crkva], a on kaže: ‘Mi mislimo da ta tema ne treba, jer mi imamo tomos koji je vaseljenski’. Međutim, mi ćemo, ja se nadam, s ovoga sabora [misli na arhijerejski sabor SPC, koji se tih dana održavao u Beogradu, prim] uputiti taj prijedlog, ponovićemo taj prijedlog, koji je brat Pergamski [mitropolit Jovan Zizjulas, iz Vaseljenske patrijaršije, najveći savremeni pravoslavni teolog, prim] skonio, nije ga čak ni iznio pred konferenciju, a nikakve reakcije nije bilo u vezi njega; mi ćemo, dakle, morati ponovo, s ovoga sabora [SPC], da dostavimo ovaj prijedlog, ne samo Carigradu, nego i svim pomjesnim crkvama — da zahtijevamo, da taj Veliki Sabor svečano potvrdi sve autokefalije”…

AMFILOHIJE: „…Ono što će biti prijedlog baš sad, na ovome našem [SPC] saboru… zahtjeva našega — potvrde autokefalijâ do sada datih od strane Majke-Crkve; da budu potvrđene, dakle, od Vaseljenskoga sabora; da ne može Carigrad da ukida, kao što je ukinuo valjda 1459. godine, pa onda obnovio 1557, pa ukinuo 1766, pa tek ponovo obnovio, vasopostavio jedinstvo Pećke patrijaršije. […] Ne može u budućnosti to biti prepušteno niti jednoj pomjesnoj crkvi, pa ni Carigradskoj crkvi. Ona, kao Majka-Crkva, jeste i priznata i poznata, ali njezine odluke moraju biti potvrđene Velikim Saborom Pravoslavne crkve — da bi ostale nepromjenljive”…