Crkva Srbije ponudila Makedoncima ruski scenario za autokefaliju

Priredio: V.J.

Poglavar Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA), arhiepiskop Stefan Veljanovski, danas je, na zajedničkoj liturgiji s patrijarhom Porfirijem Perićem i nekolicionom arhijereja Crkve Srbije (SPC), među njima i Irinejem Bulovićem i Joanikijem Mićovićem, u Sabornome hramu Sveti Kliment Ohridski u Skoplju rekao da je „NAŠE PISMO BLAGODARNOSTI i NAŠA MOLBA ZA SASLUŽENJE PRIHVAĆENA i da ćemo na ‘rođendan’ Crkve, na Pedesetnicu, služiti u hramu VASELJENSKE PATRIJARŠIJE na Fanaru”.

Pedesetnica ili Sveta Trojica, „rođendan” Hristove crkve, ove godine je 12. juna.

Prethodno je, nakon liturgije u istome hramu, patrijarh Srbije jutros saopštio:

„Arhijerejski sabor SPC je jednoglasno i jednodušno izašao u susret molbi Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije, te Sabor naše Crkve blagosilja i odobrava, prihvata i pristaje na autokefalnost”.

Međutim, iz potom saopštenih riječi Porfirija Perića, proizilazi da će u postupku dodjele autokefalije, koji nije okončan, Crkva Srbije navodno i dalje imati ulogu:

„Braćo i sestre, u isto vrijeme, Sabor naše Crkve stavio je u dužnost Sinodu i Patrijarhu SPC da zajedno i u saradnji sa arhiepiskopom Stefanom i njegovim Sinodom razradi sve tehničko-organizacione detalje; i potom će naravno slijediti svečano proglašavanje zvaničnim odgovarajućim aktima; poslije toga će biti obaviještene sve pomjesne pravoslavne crkve, kako nalaže kanonski red i poredak, i biće pozvane da i one prihvate autokefalni status MPC-OA. Mi smo sigurni da će i sve druge pomjesne pravoslavne crkve s radošću dočekati ovu vijest”.

Ovaj opis svršetka procedure dodjele autokefalije Makedoncima, koju je Perić najavio, vjerovatno otvara NOVI KRUG KONTOVERZI.

Naime, to što je predočio patrijarh Srbije je PRESEDAN za sveštenu praksu Istočno-pravoslavne Crkve, te ostaje da se vidi da reakcija Vaseljenske patrijaršije, koja je, kao Majka-Crkva, dosad tomose o autokefaliji izdavala uvijek potpuno samostalno, bez prethodne ili naknadne saglasnosti bilo koje pomjesne crkve.

Naime, upravo ovakav presedan — kakav je danas predočio Porfirije Perić — tražila je Moskovska patrijaršija po pitanju Crkve u Ukrajini, što je za Vaseljensku patrijaršiju bilo neprihvatljivo. Na taj način, bilo koja od pomjesnih crkava može da na neodređeno vrijeme BLOKIRA proces priznavanja neke autokefalije, kao što je Moskovska patrijaršija, uz asistenciju SPC, namjeravala po pitanju Crkve Ukrajine.

Poput slučaja Ukrajine, Vaseljensku patrijaršiju, patrijarha Vartolomeja i Sinod na Fanaru, ne obavezuju nikakva NOVOKOMPONOVANA RUSKO-SRPSKA TUMAČENJA, ništa osim sveštenoga predanja i kanona, te i u slučaju Makedonije može djelovati unilateralno, apsolitno i potpuno na isti način kao i prilikom izdavanja tomosa o autokefalijama postojećim crkvama u Grčkoj (1850), Srbiji (1879, 1922), Rumuniji (1885), Poljskoj (1924), Albaniji (1937), Bugarskoj (1945), Gruziji (1990), Češkoj-Slovačkoj (1998), Ukrajini (2019)…

Arhiepiskop Stefan Veljanovski je, nakon jutrošnje liturgije s patrijarhom Srbije, kazao da su 55 godina čekali „ispred Vitezda” —  to je po Jevanđelju mjesto u kojem je Isus Hristos čudesno iscjelio paralitičara (Jovan 5,1-16).

„Već 55 godina smo śedeli, čekajući na tremu, ne nalazeći nikoga da se brine o nama. A onda nam je prišao čovjek i iscijelio — otac pravoslavnih, Njegova Svesvetost patrijarh vaseljenski g. Vartolomej!”

Istakao je da „naše osamdesetogodišnje zalaganje za samostalnu Crkvu nikada nije imalo i nema za cilj da nas odvoji od Tijela Hristova, već da nam omogući da, KAO I DRUGI PRAVOSLAVNI NARODI, slobodno vršimo svoju misiju, među našim ljudima, ovđe u otadžbini i svuda u svijetu”.

„Ovaj istorijski period kroz koji svi prolazimo je praznik za sve hrišćane u Makedoniji, bez obzira na nacionalno porijeklo. Mi smo potomci onih koji su sanjali da svoju Ohridsku arhiepiskopiju vide obnovljenu, da je vide autokefalnu, ili praunuci svih oni koji su nekada živeli śedinjeni pod jednim omoforom arhiepiskopa ohridskoga”.

„Naši preci sada se zajedno sa nama raduju sa nebeskom Crkvom, vidjeći našu radost i naše jedinstvo“, rekao je Stefan.

„Nedavno se u Beogradu, pod tim velelepnim svodom svetosavskoga hrama, uzvikivala radost naroda Božijeg, kako iz Makedonije, tako i iz Srbije; a i glasni uzdah olakšanja naših predaka svi smo se mogli čuti. A ta radost bratskoga pomirenja, koja je proizašla iz materinske inicijative Majke-Crkve — Vaseljenske patrijaršije i Njegove Svesvetosti, i iz koje je proizašla snishodljivost, puna ljubavi i razumijevanja sestrinske Patrijaršije Srpske, nastupila je u najradosnijem periodu — periodu ovoga duhovnoga ljeta blažene Pedesetnice. I, evo, drugoga liturgijskoga praznika pričešća, kojeg nam je Bog dao, ‘jednim ustima i jednim srcem’ da proslavljamo Njegovo časno i veličanstveno ime, mi Ga opet molitveno proslavljamo u važnome trenutku — prazniku svetih sveslovenskih prosvjetitelja Ćirila i Metodija”.

Drugim riječima, Stefan Veljanovski je saopštio sljedeći poredak stvari: Vartolomej, „otac pravoslavnih", glavni je za njihov prijem u kanonsku jerarhiju Istočno-pravoslavne Crkve, a uloga SPC je drugorazredna, „proizašla iz snishodljivosti". Takođe, glavni je Vartolomej i za narednu fazu: utvrđivanje statusa autokefalije za Ohridsku arhiepiskopiju.

Napominjemo, arhijerejski sabor Crkve Srbije, pod drukčijim objašnjenjem, 16. maja se PRAKTIČNO SAGLASIO sa meritornom patrijaršijskom i sinodskom odlukom Vaseljenske patrijaršije od 9. maja u kanonskome postupku apelacije koji je trajao četiri godine: da makedonska jerarhija nije „raskolnička”, za kakvu su je Srbi još 1967. neosnovano proglasili.

Takođe, postupljeno je i tačno po nalogu Vaseljenske Majke-Crkve iz patrijaršijske i sinodske odluke od 9. maja:

„Ostavlja se presvetoj Crkvi Srbije da REGULIŠE ADMINISTRATIVNA PITANJA koja postoje između nje i Crkve u Śevernoj Makedoniji, svakako u okviru kanonskoga poretka i crkvenoga predanja”.

Potom je Crkva Srbije, usred hrama Svetoga Save u Beogradu, objavila da PRIZNAJE SVE OBREDE — SVETOTAJINSTVA (krštenja, vjenčanja, miropomazanja…) koje je obavljala „raskolnička” MPC-OA!

Između ostaloga, Crkva Srbije je, na način „da se Vlasi ne dosete”, ne samo priznala svoje teško i višedecenijsko ogrješenje o pravoslavne Makedonce i povredu njihovih prava na vlastitu Crkvu, nego i da zahtjev za autokefaliju nije nikakav grijeh pred Bogom, niti su oni koji je traže „raskolnici”.