PRESUDA: Upravni sud poništio akt kojim je Abazovićeva vlada htjela da uništi Crnogorsku pravoslavnu crkvu

Priredio: V.J.

Upravni sud, prvo vijeće – u sastavu: predśednica vijeća sutkinja LJILJANA ŠOŠKIĆ, članica vijeća sutkinja MILENA MARKOVIĆ VUJANOVIĆ, sudija izvjestilac KRSTO PEJOVIĆ, rješavajuću upravni spor po TUŽBI CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, koju je zastupao punomoćnik VESELIN KALUĐEROVIĆ, advokat iz Budve, PROTIV TUŽENOG MINISTARSTVA PRAVDE radi poništaja Rješenja br. UPUV-10-081/23-85/11 od 23. oktobra 2023. na nejavnoj śednici održanoj 24. juna 2024. donio je:

P R E S U D U

1. – TUŽBA SE USVAJA  

2. – PONIŠTVA SE rješenje Ministarstva pravde br. UPUV-10-081/23-85/11 od 23. oktobra 2023.

Ovo se navodi u presudi Upravnoga suda u sporu koji je poveden nakon što Vlada u tehničkom mandatu DRITANA ABAZOVIĆA, tj. njegovo Ministarstvo pravde s potpisom MARKA KOVAČA, odbija „kao neosnovan” zahtjev arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog BORISA za evidentiranje promjene u Jedinstvenoj evidenciji vjerskih zajednica – Knjigu evidentiranih vjerskih zajednica Ministarstva pravde. 

.

.

.

ABAZOVIĆ I KOVAČ SASTALI SE SA PORFIRIJEM I JOANIKIJEM

Zahtjevom je traženo da se evidentira promjena lica ovlašćenog za zastupanje vjerske zajednice Crnogorska pravoslavna crkva, na način da se arhiepiskop-mitropolit MIHAILO stavlja-povlači u mirovinu (umirovljava), čime prestaju sve njegove aktivne funkcije u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi vezano za predstavljanje i zastupanje; i da se za novog arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog - poglavara Crnogorske pravoslavne crkve postavlja preosvećeni episkop ostroško-nikšićki Boris, koji predstavlja i zastupa Crnogorsku pravoslavnu crkvu — a na temelju i pravno valjanih odluka donijetih u skladu s običajem na Opštecrnogorskom zboru održanom 3. septembra 2023. na Cetinju. 

Takođe, preciziraju da niti jedna od verzija ustava Crnogorske pravoslavne crkve, koje je pisao mitropolit Mihailo, a na koji se poziva protivna strana - Ministarstvo pravde, nijesu stupile na snagu, jer nijesu objavljene u službenom crkvenom glasilu „Lučindan”.

TVRDE DA SU PONIŠTILI USTAV CRNOGORSKE CRKVE: MIHAILO SE RAZVLASTIO I ODREKAO SLUŽBENIH PEČATA, A SINOD KOJEM SU ON I I STRANI DRŽAVLJANI MINIHOFER I ROZI RAŠČINIO BORISA

Crnogorska pravoslavna crkva je u tužbi „dodala i da izvore prava čine pisana dokumenta, ali i običaji i praksa ustanovljena na tradicionalni način, zbog čega se ne može zanemariti činjenica o postojanju Opštecrnogorskog zbora, kao tradicionalnog i običajnog organa, na kojem je, NA IDENTIČAN NAČIN, IZABRAN [1993. godine, na Dan Sv. apostola i jevanđeliste Luke, prim] mitropolit crnogorski Sv. Antonije, te [1997. godine] mitropolit crnogorski Mihailo Dedeić i sada Boris”.

„Zaključuje, da kod činjenice da nijedan ustav Crnogorske pravoslavne crkve nije važeći, jer nije objavljen, to isti nije ni mogao poslužiti kao pravni osnov, iz kojeg se moraju prihvatiti kao pravno valjane Odluke i Zapisnik donijeti na Opštecrnogorskom zboru održanom 3. septembra 2023. na Cetinju”.

S druge strane, tuženi, Ministarstvo pravde, „u odgovoru na tužbu, u bitnom je ostao pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja, dodajući da nijesu od značaja okolnosti da li je Ustav kao organizacioni akt objavljen u internom glasilu vjerske zajednice ili nije objavljen, pri činjenici da je taj akt dostavljen Ministarstvu kao dokument kojim se normiraju statusna i druga važna pitanja i odnosi u vjerskoj zajednici – Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi”; te „u konačnom predlaže da se tužba odbije”.

No, sada u presudi Upravnoga suda, a „nakon razmatranja spisa predmeta, ocjene navoda tužbe i odgovora na tužbu, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja u granicama tužbe, a nevezan njezinim razlozima — SUD ZAKLJUČUJE DA TUŽBU TREBA USVOJITI”.

„Za Sud su NEPRIHVATLJIVI navodi iz odgovora [Ministarstva pravde] na tužbu da nije od značaja da li je Ustav kao glavni organizacioni akt objavljen u internom glasilu vjerske zajednice, budući da sam Ustav propisuje kada stupa na pravnu snagu”. 

„Upravo je to jedan od načina MANIFESTACIJE AUTONOMIJE VJERSKE ZAJEDNICE, odnosno da SAMA ODREĐUJE kada propisi koje donosi stupaju na pravnu snagu”.

„U prilog navedenom, ni u odnosu na priložene ustave Crnogorske pravoslavne crkve iz 1999. i 2022. godine, Sud nije mogao utvrditi da li su i kada su isti objavljeni, što navode tužbe u dijelu — da nijedan od navedenih Ustava nije važeći, jer nijesu objavljeni — čini osnovanim”, piše u presudi Upravnoga suda.

„Postupajući na izloženi način, prema stanovištu ovoga Suda, TUŽENI ORGAN JE UČINIO POVREDU UPRAVNOGA POSTUPKA iz čl. 22 st. 7 Zakona o upravnome postupku (‘Sl. list Crne Gore’, br. 56/14, 20/15, 40/16 i 37/17), jer obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje bi upućivale na odluku u dispozitivu”.

„Takođe, u konkretnoj pravnoj stvari POSTUPLJENO JE SUPROTNO NAČELU iz čl. 11 Zakona o upravnome postupku, budući da NIJESU PRAVILNO I POTPUNO UTVRĐENE SVE ČINJENICE I OKOLNOSTI koje su od značaja za zakonito i pravilno odlučivanje o predmetnoj upravnoj stvari, iz kojih razloga je OSPORENO RJEŠENJE VALJALO PONIŠTITI”.

Upravni sud nalaže sljedeće Ministarstvu pravde: 

- „u ponovljenom postupku, tuženi organ će, nakon što postupi po primjedbama i pravnom shvatanju ovoga Suda u smislu čl. 56 Zakona o upravnome postupku (‘Sl. list Crne Gore’, br. 56/14 i 11/24) i pouzdano utvrdi da li je Ustav iz 2010. godine stupio na pravnu snagu, DONIJETI NOVO, ZAKONITO RJEŠENJE”.