Jesi li se prehladio, Josife Visarionoviču? Ruskoliki objekat u Grblju, Crkva Srbije slavi propagandni mit o Staljinu

Priredio: Vladimir Jovanović

Ovdašnji ogranak Crkve Srbije (SPC) nastavlja s anticrkvenom rusifikacijom, putinizacijom, štoviše i staljinizacijom — praksama i stranim nam i neprijateljskim, protivnim našoj istororiji, tradiciji pravoslavlja u Crnoj Gori, ali i perspektivi integracije države u demokratski, civilizovani svijet.

Naime, dovršena je gradnja ruskolikoga objekta (na slici gore) u selu Kovači, Donji Grbalj, Opština Tivat. Iz eparhije crnogorsko-primorske saopštavaju da je to „manastirski hram Svete Matrone Moskovske”.

Drugim riječima, svetosavci nastavljaju da raspiruju kremaljske kultove. Na primjer Aleksandra Nevskoga (1221-1263), koga je, da bude svima jasnije, prije koju godinu Moskovska patrijaršija proglasila za zaštitnika Kopnene vojske Ruske Federacije — sada u Ukrajini krvoločne mašinerije. I samo zbog toga što se Nevski tukao s zapadnim hrišćanima i krstašima, makar i za korist azijatskih kanova, veličan je čak i u bezbožničkoj epohi J. V. Staljina: „Александр Невский” je 1938. napravljeni sovjetski igrani film.

 Matrona, kremaljska proročica: „Povracanje nakon Pričešca dobro: demoni da se tako izbačuju”

A sada svetosavska jerarhija — koja podržava illi u najmanju ruku ima simpatije za Putina u pohodu na većinski pravoslavne Ukrajince — za Nevskoga, vazala Mongola i Tatara, vele da je „zavjetna slava plemena Vasojevića”. Međutim, Vasojevićima je krsna slava od vazda i jedino Aranđelovdan (Sveti arhangel Mihail), a provjerljivo je, takođe, kako u Vasojevićima ni danas, ili na nekome dugom mjestu u Crnoj Gori do 1918, nikad nije postojao hram posvećen ovome mongolsko-tatarskom vazalu.

Štoviše, ovdašnji ogranak Crkve Srbije, koji kešira milione poreskih obveznika, iz državnoga, budžetâ lokalnih vlasti i javnih preduzeća, materijalizuje objektom u Grblju još jedan kult, novokomponovani „Svete Matrone Moskovske”, dizajniran u postsovjetskome Kremlju, e da posluži za „pravoslavizaciju” nastojanja za obnovu moći iz epohe boljševičkoga SSSR-a.

O izvjesnoj Matroni Dimitrijevnoj Nikonovoj, rođenoj oko 1883. a preminuloj 1952, bila slijepa, jednoj od bezbrojnih uśeđelica koje u komšiluku bajaju ili se bave vradžbinama, Zinaida Ždanova, autorka  dotad za širu javnost nepoznata, potpisuje 1993. knjigu „Priča o životu blažene starice Matrone”, koja će postati bestseler za milione Rusa koji i dalje gaje topla ośećanja za krvoloka Staljina — ne samo jednog od najvećih ubica u istoriji čovječanstva, nego i notornog progonitelja hrišćanstva.

U prvome izdanju knjige je opisana epizoda o navodnoj pośeti J. V. Staljina Matroni 1942. godine, a u drugome dodani su tekstovi s pričama o Matroninom navodnom susretu sa Staljinom i u jesen 1941. godine. Biva, Staljin je pośetio kada su Njemci zaprijetili da će zauzeti Moskvu, a Matrona mu reče: „Ruski narod će pobijediti, pobjeda će biti vaša. Od svih iz vlasti, jedini ti nećeš pobjeći iz Moskve”.

„Ikona”, svetogrđe naslovljeno: „Blažena Matrona blagosilja Josifa Staljina”

Na ove budalaštine, osvrću se i trezveniji ruski autori, ocjenjujući ih jednom od antipravoslavnih manifestacija „crkvenoga staljinizma” ili „pravoslavnoga staljinizma”. Ovim se pojmovima opisuju tendencije, primjetne u ruskoj crkvenoj doktrini 21. stoljeća, da se Staljin vidi kao „pravoslavac”, a samim time i kao „dobar” vladar.

Pristaše „pravoslavnog staljinizma” smatraju da se Staljin, koji je u mladosti stekao teološko obrazovanje u bogosloviji, probudi kao pravoslavac tokom Velikoga otadžbinskog rata, zbog čega se navodno promijenila politika SSSR-a prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Naime, Staljin 1943. obnovlja patrijaršijski status Ruske crkve, takođe od nje jednovremeno odvaja Gruzijsku pravoslavnu crkvu. Zauzvrat, istine radi, Ruska crkva će, do danas, biti jedan od ideoloških alata Kremlja, sa bezbrojnim agentima pod mitrama KGB-a, ili u novija vremena FSB-a ili SVR-a.

Ali, prije nego je Putin uveo cenzuru i sankcije za kritičare, i blagočestivi autoriteti u Moskovskoj patrijaršiji su pokušaj kulta s Matronom javno ocijenjivali kao opasnu izmišljotinu. Konkretno, istoričari Moskovske bogoslovske akademije došli su, između ostaloga, do zaključka da sastanka Staljina i Matrone nije bilo. Isti je bio prvotni zaključak ruske Sinodalne komisije za kanonizaciju svetih.

Jeromonah Jov Gumerov, koji je 1997. pripremao materijale za kanonizaciju, izjavio je: „Ne postoji ništa što bi moglo da potvrdi Staljinovu pośetu njoj”. I rukovodilac Ekspertske grupe za čudesa pri Sinodalnoj biblijsko-bogoslovskoj komisiji Ruske pravoslavne crkve Pavel Florenski kritički je ocijenio uzbuđenje koje je nastalo oko Matrone. Ukazano je na kontaminaciju Matrone raznim sujevjerjima i dogmatski sumnjivim pričama koje sadrži knjiga Ždanove.

Profesor Moskovske bogoslovske akademije Aleksij Osipov istakao je, citiramo: „Kod Zinaide Ždanove čitamo priče, na primjer, o bogohulnom savjetu po kome je POVRAĆANJE nakon Pričešća dobro: demoni da se tako izbačuju, jer ‘oni prodiru u čovjeka sa vazduhom pri disanju, žive u krvi’. Veli da je narod tražio od Matrone da im ‘čita molitve nad vodom’, što je odjek prakse koju koriste VRAČARI. Čitamo i o tome da je Matrona navodno tražila da se U DANE ANTIVLADINIH DEMONSTRACIJA zatvore prozori i ventili kako horde demona ne bi ušle u prostoriju”…

Aleksij I, na slici lijevo, Staljin ga 1943. postavi za patrijarha

Ali, uprkos ovakvim dokazima o naglupoj poststaljinističkoj izmišljotini, Matronu će patrijarh Aleksij II Ridiger, za koga je nepobitno u arhivima KGB-a utvrđeno da je višedecenijski agent kodnoga naziva „Дроздов”, proglasiiti 1997. mjesnom svetiteljkom njegove, eparhije Moskovske; a za opšterusku svetiteljku, kad se Putin učvrstio na vlasti, proglasiće je 2004. godine

U Putinovoj epohi snimljeni su dokumentarni filmovi o Matroni. Kremlj i na druge načine spinuje kult. Napravljena je i „ikona”, naslovljena: „Блаженная Матрона благословляет Иосифа Сталина”, prevedeno: „Blažena Matrona blagosilja Josifa Staljina”.

Na drugoj strani, u Ruskoj crkvi i od ovoga keširaju. Centar kulta Matrone je u ženskome Pokrovskome manastiru kod Moskve, čija je igumanija Feofanija, prema izvještaju koji je objavila „Новая газета”, „izgradila pravo poslovno carstvo”. Lakovjernima prodaje koješta u manastirskim trgovinama.

U blizini je hotel „Покровская” s pet zvjezdica, pa oni koji plate smještaj imaju pravo pristupiti „relikvijama” Matrone bez čekanja u redu. Hotelske usluge registrirovane su kao donacije: prihod se ne oporezuje. Publikacija „Открытые медиа” je dokazala da je Feofanija sebi kupila Mercedes-Benz S-Class. Igumanija je, moramo li napomenuti, selebriti Putinova režima, dobila premiju „Человек года”, etc.

Iz ogranka Crkve Srbije, da bi svojim pro-četničkim fanovima „pripitomili” Staljina, sada interiorizuju kremaljsku sprdnju s Matronom. Pa kroz sebi bliske medije proturaju i sljedeće:

„Neki izvori navode da je Staljin, sagledavši težinu situacije, progutao ponos i zatražio savjet od Matrone, koja mu savjetovaše da prestane sa pritiscima i ugnjetavanjem pravoslavnih i Crkve, i da se dopušti sveštenstvu i monaštvu da organizuju litiju i da se pomole za Rusiju, ako želi da zemlja bude spasena od nacista”.

Litija, jakako, bilo nije… Ali, vele, kad Staljin dođe kod Matrone, bijaše ‘vako:

„Staljin uđe... Matrona je ćutala. Da bi nekako razbio napetost, Staljin kašljucnu.

- Jesi li se prehladio, Josife Visarionoviču? – tiho upita Matrona, ne okrećući se. - Kašlješ.

- Zdravo - odgovori Staljin tiho. - Ne, zdrav sam.

- To je sjajno. Sada će nam vaše zdravlje svima biti od koristi. Vremena su teška, i neće skoro proći ova muka… Međutim, nema potrebe da idete u Abelmanovsku - reče prekrstivši ruke na grudima.

- Kako znaš za Abelmanovsku?! - Staljin je bio zbunjen i ljut, istovremeno.

- Od Boga - odgovori Matrona mirno. - Ne idi. Neće Njemac uzeti Moskvu. Potrebno je samo učiniti jedno: neka ikone lebde nebom iznad grada. Toliko o tome.

- I pobijediću?

Matrona odmahnu glavom. - Ne ti, već mi, narod. Zato što je Bog sa nama. Pa, i ti… - nasmiješi se blago. - Moskva će, istina, malo izgorjeti, to da. Rat je, šta ćeš… Bombe. Ali ne moraš napuštiti glavni grad. Kako si odlučio, nećeš otići?

Staljin zaškripa čizmama, prebačujući se sa noge na nogu.

- Treba razmisliti.

- Pa, idi, razmisli. Još ljudi želi da me vidi. Idi, dragi moj, sa Bogom - reče Matrona, i ne okrećući se podiže ručicu i prekrsti vazduh ispred sebe.

Staljin seknu sa negodovanjem, i pomisli: „Kažu da je vidovita, a ne shvata da krsti prozor, a ne osobu koja stoji iza njenih leđa”…

Istog trenutka, iznenada, zrak sunca obasja prozor – i na njemu se ukaza blistav i divan lik Matronin!

Staljin pogleda, okrenu se i – ode”.

Kako su iz ogranka Crkve Srbije najavili, Joanikije Mićović će śutra, 5. oktobra, u Donjem Grblju, vele osveštati, zdanje s imenom ove Staljinove sagovornice. A da pozovu i Jelenu Karleušu, da im otpjeva onu: „Ko ti to baje”?