Autokefalijom izgrađen nacionalni pravoslavni identitet – proslava stogodišnjice nezavisnosti Crkve Poljske

Priredio: V.J.

Poljska pravoslavna crkva proslavila je 100. godišnjicu autokefalije koju je 1924. godine dobila od Vaseljenske-Majke Crkve.

Tokom niza svečanosti prethodnih dana, istaknuto je kako je autokefalija za Crkvu u Poljskoj (Polski Autokefaliczny Kościół Prawosławny) — citiramo — „odraz zrelosti i eklisiološke svijesti lokalnog pravoslavlja izražene kroz istoriju jedinstvenom kulturom, liturgijskim predanjem, bogatom duhovnošću, intelektualnim stvaralaštvom i hrabrošću predaka koji nijesu šteđeli svoje živote u odbrani Crkve i otadžbine”.

Sajt Poljske crkve (orthodox.pl) naglašava kako je „autokefalnost dobijena prije sto godina dala mogućnost da se oživi svijest pravoslavnih građana Republike Poljske, a domovini mogućnost da se shvati uloga autohtonog pravoslavlja, koje treba tretirati kao neotuđivu cjelinu i riznicu nacionalne kulture”.

U sabornoj crkvi Sv. Marije Magdalene u Varšavi, pod rukovodstvom Save Gricunjaka (86), mitropolita varšavskoga i cijele Poljske - poglavara Poljske crkve, kome su sasluživali članovi arhijerejskoga sabora i sveštenstvo — održana je liturgija.

Sava je poželio dobrodošlicu predśedniku Republike Poljske Andžeju Dudi, predstavnicima Rimokatoličke crkve, drugim državnim i vjerskim zvanicama, gostima i vjernicima.

Obraćajući se prisutnima, mitropolit Sava je „izrazio zahvalnost Bogu za datu autokefalnost i darove koje je dao Crkvi u Poljskoj”. Osvrnuo se na djelovanje svete braće Ćirila i Metodije i početke pravoslavlja na području savremene Poljske. Podśećajući na meandre istorije, mitrpolit je napomenuo da je „poljsko pravoslavlje na putu ka nezavisnosti doživjelo mnoga iskušenja”.

„Bez obzira na teškoće, Crkva nikada nije prestala da teži kanonskoj i administrativnoj nezavisnosti. Autokefalija je omogućila stabilizaciju unutrašnjeg života Crkve i odnosa sa državnim vlastima”, kazao je Sava.

„Zahvaljujući autokefaliji, ponovo je izgrađen nacionalni pravoslavni identitet. Vjernici su ośećali da su odgovorni za svoju otadžbinu, za koju su posvetili svoje talente i dali svoje živote u borbi za nezavisnost otadžbine u brojnim ustancima”.

Sa svoje strane predśednik Poljske Andžej Duda, povodom 100 godina od autokefalnosti Poljske autokefalne pravoslavne crkve, primio je u Predśedničkoj palati predstavnike Poljske crkve na čelu sa mitropolitom Savom.

„Prijem tomosa o autokefaliji 1924. bio je u vezi sa ponovnim sticanjem nezavisnosti Poljske”, napomenuo je Duda. „Nastojanja za autokefalijom nijesu nova, jer su počela krajem 18. vijeka. Nažalost, njihovo ostvarenje je moralo biti odloženo, sve dok Poljska nije vrnula nezavisnost 1918. godine”.

Predśednik Duda je pravoslavnoj jerarhiji „zahvalio na zajedničkoj izgradnji nezavisnosti Republike Poljske i zamolio za nastavak dalje saradnje u ovome poslu”. On je uručio mitropolitu Savi Jevanđelje i državne zastave Republike Poljske sa prigodnom porukom za sve eparhije.

Proslavu u Varšavi pratila je izložba posvećena stogodišnjici autokefalije koju je priredio Muzej Varšavske pravoslavne mitropolije. U Kraljevskome dvorcu u Varšavi održan je jubilarni koncert koji je počeo intoniranjem državne himne...

Kako navodi sajt Poljske crkve, „veliki jubilej 100. godišnjice autokefalnosti treba da podstakne svakog pravoslavnog hrišćanina u Poljskoj da bude ponosno dijete svoje Majke-Crkve, nasljednik vjere i kulture svojih predaka”.

„Jubilej autokefalnosti treba da podśeti sve građane da je pravoslavlje zajedničko blago koje preko hiljadu godina stvara identitet naše otadžbine”.

Napominjemo: povrativši nakon Prvog svjetskog rata svoju državnu nezavisnost i odvranivši je od invazije komunističke Rusije, Poljska se — preko svoje vlade — obratila Vaseljenskoj patrijaršiji molbom da odobri autokefaliju za pravoslavnu jurisdikciju na njezinoj teritori, koja je do tada bila ogranak Ruske pravoslavne crkve.

Iako su iz Moskve nudili crkvenu autonomiju, Poljaci su insistirali na potpunoj administrativnoj nezavisnosti od Rusa — autokefaliji. Vaseljenska patrijaršija, pod patrijarhom Grigorijem VII, Crkvi u Poljskoj dodijelila je tomos o autokefaliji koji je u Carigadu uručen 13. novembra 1924. godine.

Za autokefalnog vladiku u Varšavi, uopšte prvog u poljskoj istoriji, intronizovan je mitropolit Dionisije Valedinski. 

Iako se iz krugova Poljske crkve sada navodi da ima oko pola miliona sljedbenika, na posljednjem popisu u Poljskoj, od ukupno preko 37 miliona stanovnika (ogromnom većinom rimokatolika), izjasnili su se kao pravoslavni vjernici — svega njih 156.000.

U diptihu Vaseljenske patrijaršije, Poljska crkva je rangirana na 12. mjestu.

Ugled Poljske crkve u savremenoj javnosti Poljske, nakon rušenja komunizma i nasilne podređenosti Kremlju, devastiran je objavljenjem nepobitnih arhivskih podataka da je mitropolita Savu još 1966. regrutovala SB, poljska tajna služba (Służba Bezpieczeństwa), filijala sovjetskoga KGB-a.

Sava je pod kodnim imenom „Jurek”, a novčano nagrađivan od SB-a, na primjer sarađivao u tajnoj operaciji nazvanoj „Bizancjum” (Vizantija”) — informišući komunističku službu o unutarcrkvenim zbivanjima, etc.

Posljednjih godina, pod nemuštim izgovorima, a faktički prateći sektašku liniju Moskovske patrijaršije i Crkve Srbije, Poljska crkva pod Savom odbija da stupi u liturgijsko jedinstvo sa Pravoslavnom crkvom Ukrajine, kojoj je početkom 2019. Vaseljenska patrijaršija dodijelila tomos o autokefaliji.

Na drugoj strani, sveti arhijerejski sabor Poljske autokefalne pravoslavne crkve u martu 2022, kako je navedeno, „rukovodeći se biblijskom istinom, poziva vlasti Ruske Federacije na čelu sa predśednikom (Putinom), da obustave neprijateljstva u Ukrajini, smatrajući ih OPAKIM i NESHVATLJIVIM”.