Bugarska: I šef države Radev nezadovoljan odlukom Vrhovnog suda o pravu na registraciju konkurentske pravoslavne crkve

Priredio: V.J.

Nedavna odluka Vrhovnoga kasacionog suda Republike Bugarske, koja dozvoljava mogućnost zakonske registracije Bugarske pravoslavne starokalendarske crkve, uprkos dugotrajnom osporavanju od strane autokefalne Bugarske pravoslavne crkve - Bugarske patrijaršije (BPC), izazvala je burne diskusije unutar zemlje — detaljniji izvještaj „Antene M” o ovoj temi je dostupan na donjem linku.

Delegacija BPC — patrijarh Danil sa još trojicom mitropolita i profesorkom dr Marijom Kjoševom, pravnom savjetnicom Sinoda — 3. januara 2025. sastala se sa predśednikom Rumenom Radevim.

Kako prenosi sajt bugarskoga predśednika (president.bg), Danil je obavijestio Radeva „o implikacijama konačne sudske odluke u vezi sa mogućnošću registrovanja paralelne” — stavili su pod navodnike — „pravoslavne crkve”.

Sa svoje strane, predśednik Rumen Radev reče da je „BPC institucionalni predstavnik pravoslavne vjere u Republici Bugarskoj, sa neospornim istorijskim doprinosom i značajnom ulogom u našem nacionalnom identitetu”.

Tokom diskusije, Radev je istakao da je „BPC jedna i nedjeljiva, da je bila i nastavlja da bude duhovni stub kroz sve preokrete mnogovijeke istorije Bugarske”.

„Stoga, svaki rizik po BPC treba posmatrati kao prijetnju našem nacionalnom jedinstvu i suverenitetu“, istakao je Radev i dodao kako „uprkos oštrim političkim podjelama, država kroz svoje institucije mora da obezbijedi uslove za jedinstvo BPC”.

Patrijarh Danil je kazao: „Zahvalni smo što je bugarska država, nakon perioda ateističke vladavine, prepoznala istorijsku ulogu naše BPC u vaspitanju i očuvanju našega naroda, njezin doprinos državnosti i njezin sadašnji značaj za nacionalni život, i učvrstila ovakvo shvatanje u zakonodavstvu”.

Danil dodaje kako je „BPC dala doprinos kroz istoriju našega naroda, vodeći ga putem istine, jedinstva u istini i vanvremenskih vrlina Hristovih, koje su značajno oblikovale naš nacionalni identitet”.

„Nadamo se da će država kroz svoje institucije pokazati dosljednost u očuvanju i primjeni korisnih dostignuća svoje saradnje sa BPC u svim oblastima nacionalnoga života”, reče patrijarh Danil.

Napominjemo, još od 1990-ih, kada se u bugarskom društvenom haosu nakon pada komunističkoga režima Todora Živkova nepobitno ispostavilo da su patrijarh Maksim Najdenov-Minkov, koji je od 1971. do upokojenja 2012. bio patrijarh BPC, te mnogi iz episkopata bili višedecenijski agenti ili konfidenti tajne službe — Държавна сигурност, bugarske verzija UDB-e — jerarhiju BPC potresaju i raskoli.

Ovih dana je i bugarska vlada, izjavom premijera Dimitra Glavčeva, kategorična u stavu da je BPC jedna i nedjeljiva, kritikujući odluku Vrhovnoga kasacionog sud Bugarske.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud — najviši je sud u toj zemlji, čije odluke ne podliježu žalbi. 

Riješavajući i konačnom spor koji se na nižim sudovima vuče još od 2009. — ujedno dokazujući svoju djelatnu profesionalnu nezavisnost od političkih centara moći — Vrhovni kasacioni sud je 16. decemba 2024. poništio odluke Gradskoga suda u Sofiji i Apelacionoga suda o zabrani registracije Bugarske pravoslavne starokalendarske crkve i odlučio da ova vjerska zajednica po Ustavu i zakonu ima pravo na pravni subjektivitet.

Vrhovni kasacioni sud o svojoj presudi, između ostaloga, naveo je u saopštenju za javnost: 

„Prema izvedenim dokazima u predmetu, ispunjeni su uslovi predviđeni Zakonom o vjeroispovijedanju za registrovanje Bugarske pravoslavne starokalendarske crkve, jer je odlučilo u predmetu sljedeće: - da nema ograničenja prava na vjeroispovijest prema paragrafima Ustava i Zakona o vjeroispovijedanju, a koji se odnose na nacionalnu bezbjednost, javni red, zdravlje, moral ili prava i slobode drugih lica ili ograničenja zbog korišćenja vjerskih zajednica i ustanova u političke svrhe”. 

Takođe, navode da se ovom presudom „Vrhovni kasacioni sud Bugarske saglasio sa rješenjem od 20. aprila 2021. Evropskoga suda za ljudska prava (ECHR) u predmetu Българска православна старостилна църква и др. срещу България (žalba 56751/2013), kao i sa odredbama u obrazloženju odlukâ Ustavnoga suda: № 5/11.07.1992. prema k.d. № 11/1992 i № 12/15.07.2003 prema k.d. № 3/2003”. 

„Članovi Vrhovnoga kasacionog suda Bugarske su podvukli da je u odluci ECHR izričito naglašeno da država, u ličnosti suda, treba da ostane neutralna i nepristrasna u vršenju svojih regulatornih ovlašćenja”. 

Republika Bugarska je ustavno definisana kao sekularna država, članica NATO i Evropske unije. 

Tvrdnje patrijarha i Sinoda BPC da je „osnovni princip crkvenoga prava da na bilo kojoj teritoriji može postojati samo jedna crkva, sa jednim predstojateljem i jednim sinodom”, demantuje savremena praksa Istočno-pravoslavne Crkve: na stranu fakti da se u nekim državama zapadne Evrope ili SAD u istim gradovima nalaze i po nekolicina vladika iz raznih kanonskih jurisdikcija, navodimo primjer Republike Grčke sa dvije paralelne jurisdikcije: Grčke crkve i Vaseljenske Majke-Crkve, etc.

Bugarska crkva (Egzarhat) je 1870. na temelju fermana sultana Abdula Aziza samoproglasila autokefaliju, koju Vaseljenska patrijaršija nije priznavala, osuđujući na pomjesnome saboru iz 1872. bugarsku jerarhiju kao raskolničku i podložnu jeresi etnofiletizma. 

Spor je potrajao do 1945. godine, kada je Vaseljenska patrijaršija, uz lobiranje SSSR-a u čijoj je sferi uticaja bila Bugarska od kraja Drugog svjetskog rata, povukla svoju anatemu i odobrila tomos o autokefaliji BPC. 

Dio episkopata BPC — i to onaj koji se distancirao od sabraće iz episkopata BPC koji su sarađivali sa komunističkom tajnom službom (Държавна сигурност) —1990-ih podržao je obnavljanje autokefalne Crkve u Crnoj Gori.

Sada umirovljeni arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Mihailo je početkom 1998. zamonašen i hirotonisan za arhijereja upravo od tog „antikomunističkog” dijela episkopata BPC u sabornome hramu Svete Paraskeve u Sofiji.