Spremte se, spremte četnici – odjekivalo Golim otokom!

Ovi pravednici, u dane velikog raskola Titovog carstva, kada se raspolutiše braća komunisti na one što vjeruju u Moskvu i one što vjeruju u Brione, ne pokolebaše se u svojoj duhovno-nacionalnoj ispovijesti. Kada ih pitahu: „Ko ste?” — oni ne izgovoriše novopečene narodnosti, već hrabro rekoše: „Srbi, narod Božji, što pravoslavno diše!“ —— piše u satiričnome osvrtu Ivan Dobrović, popularni autor na jednoj od društvenih mreža.

Podśećamo: Ljubiša aka Metodije Ostojić, episkop eparhije budimljansko-nikšićke Crkve Srbije (SPC), pristigao u naše krajeve ranih 1990-ih kao izbjeglica, dobitnilk nagrade stranke Andrije Mandića (četnički vojvoda), takođe nesporno pripadnik rezervnoga sastava Vojske Srbije, a kojem je nedavnom sudskom presudom po njegovoj tužbi, zbog toga što on tvrdi da nije agent Bezbednosno-informativne agencije Srbije, udovoljeno: da mu 10.000 eura isplate građani Crne Gore (iz budžeta), etc. —— ovih se dana obratio Jakovu Milatoviću, predśedniku Crne Gore, pismenom koje je učinio javnim i preko eparhijskoga sajta Jovana aka Joanikija Mićovića:  

- da, govoreći o sebi u trećem licu, „iskazujemo našu svesrdnu podršku” inicijativi o rehabilitaciji Golootočana s aneksom da „ukažemo na nedostatak iste”, tražeći faktički isti tretman za četnike —— biva svi oni nevini postradali od „revolucinornoga terora”.

Ivan Dobrović, studirao teološki fakultet u Foči, nacionalni Crnogorac koji je aktivni vjernik ogranka Crkve Srbije, ali se zalaže za crkvenu samostalnost Crne Gore, ironično u svome osvrtu, nasljovljenom PRIJEDLOG ZA KANONIZACIJU 6.607 SOCIJALISTIČKO-FEDERATIVNIH MUČENIKA, piše:

- Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, sabran u duhu svetih otaca i predanja naših, uznosi na razmatranje svetu i bogougodnu stvar —— kanonizaciju 6.607 socijalističko-federativnih mučenika, koji su u godini 1948, u danima teškog bezbožničkog pritiska, hrabro ispovijedali srpsku vjeru, stradajući od riječi i pera, od batine i zatočenja, od Golog otoka do bezdanih jama zvanih „bratstvo i jedinstvo”.

O ŽITIJU I STRADANJU

- Ovi pravednici, u dane velikog raskola Titovog carstva, kada se raspolutiše braća komunisti na one što vjeruju u Moskvu i one što vjeruju u Brione, ne pokolebaše se u svojoj duhovno-nacionalnoj ispovijesti. Kada ih pitahu: „Ko ste?” — oni ne izgovoriše novopečene narodnosti, već hrabro rekoše: „Srbi, narod Božji, što pravoslavno diše!“

- Zbog ove nepokolebljive vjere u srpsku svetu tradiciju, bijahu smijenjeni, proganjani, zatvarani i mučeni, u duhu onog starog boljševičkog pokajanja gdje ti najprije slome kičmu, pa onda traže da se ispraviš. No, ne pokleknuše! Među njima su bili đaci i učitelji, radnici i seljaci, pjesnici i profesori, činovnici i bogotražitelji, a najviše onih koji su držali srpsku riječ kao zavjet, a ne kao prazan zvuk.

O ČUDESIMA I POTVRDAMA SVETOSTI

- Kazuju svjedoci da se mnogi od ovih mučenika, iako bačeni u tamnice, nijesu žalili, već su svojim glasom pjevali „Oj, svijetla majska zoro” i „Spremte se, spremte”. Neke od njih, kad su ih udarali po leđima, nije boljelo – neki kažu da su ośećali samo „vjekovnu bol srpskog naroda”, koja ih je jačala.

- Kod onih što su preživjeli Goli otok, poslije dugih godina, primijećeno je da im se tijela nijesu iskrivila od muke, već su stajali pravi i visoki, kao srpski kamenovi nad Crnom Gorom.

PRIJEDLOG KANONIZACIJE

- S toga, predlažemo da se ovi novi mučenici pribroje liku svetih, pod imenom 6.607 socijalističko-federativnih mučenika, i da se njihov spomen praznuje na dan 28. juna, u znak sjećanja na Vidovdansko stradanje kroz vjekove.

- Nek njihovo ispovijedanje srpske vjere ostane svijetli primjer svima koji se danas kolebaju pred popisnim listama, pred novim jezičkim reformama i prijetnjama modernih judejskih imena u našoj administraciji.

- Neka bude blagosloveno ime njihovo u narodu srpskom i u carstvu nebeskom. Sa strahom Božjim, vjerom i ljubavlju - Predložnici srpske vjere i istine.

* * * * * * * * *

Napominjemo, na temelju cjelokupne poznate arhivske dokumentacije, zatim vlastitih izjava i zapisa, uključujući one iz epohe kada je moglo slobodnije o svemu da se javno izražava, od kraja 1980-ih - u knjigama, člancima, TV prilozima etc. - bezmalo stoprocentno su se Golootočani nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci. I niko značajniji među njima ni pod stare nije folirao da ispovijeda svetosavlje.

Opet bezmalo svih Golootočani su bili i ostali uvjereni komunisti, a u ratu 1941-45. partizani: neki među njima hard-core Titovog narodnooslobodilačkoga pokreta koji je doslovno zbirsao s lica zemlje većinu četničkih koljača, makar one koji nijesu s Njemcima i ustašama utekli u inostranstvo. I popis stanovništva iz 1948. svjedoči da se od ukupnog stanovništva njih 90,67% izjasnilo kao Crnogorci.