I Crna Gora u ruskom svijetu – transkript razgovora u Kremlju

Priredio: V.J.

Sajtovi Kremlja (kremlin.ru) i Moskovske patrijaršije (patriarchia.ru) objavljuju transkript jednoga dijela razgovora Putina i patrijarha Rusije Kirila Gundjajeva s patrijarhom Srbije (SPC) Porfirijem aka Prvoslavom Perićem i mitropolitom Irinejem aka Mirkom Bulovićem.

Imali sastanak 22. aprila 2025. godine u Kremlju.

Transkript, onaj dio razgovora koji je javno objavljen u Moskvi, donosimo u prijevodu na crnogorski.

V. PUTIN: - Vaše svetosti! Dozvolite mi da vas srdačno pozdravim u Moskvi, u ovim odajama - ovđe vlada posebna atmosfera. Veoma nam je drago što vas vidimo. Znam da SPC daje značajan doprinos jačanju odnosa između naših naroda, koji tradicionalno održavaju najtoplije, najbliže, najpovjerljivije savezničke odnose.

Dozvolite mi da vam čestitam praznik Uskrsa. Ovo je naš zajednički svijetli praznik. Već sam rekao da rusko-srpski odnosi uvijek imaju poseban karakter, pa i ovih dana. To je takođe zato što nas povezuju snažni, duboki, duhovni zajednički korijeni. Uvijek nam je drago da vas vidimo.

Devetoga maja očekujemo predśednika Srbije [Vučića] u Moskvi na proslavi posvećenoj pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu. Znamo da je situacija na Balkanu teška i znamo za vaše napore da ojačate položaj Srbije, uključujući i značaj srpskoga sabora koji ste održali. Uvijek nam je drago da vas vidimo. Dobrodošli!

P. PERIĆ: - Gospodine predśedniče, izvinite, reći ću nekoliko riječi - ne govorim baš dobro ruski, ali sve razumijem. Sa mnom je i vladika Irinej, koji odlično govori ruski. Hvala vam što ste nas dočekali, i želim vam srećan Uskrs. Hristos vaskrse! Nadam se da je Vaskrsenje naš put i stvarnost, činjenica naše vjere. To znači da je pobjeda poznata i da zavisi od Božje volje. Moramo da uradimo ono što zavisi od nas.

Želio sam da vam se zahvalim na svemu što radite na nivou vrijednosti. Jer temelj vrijednosti - bez vrijednosti, bez ideologije - ne ideologije, kako ste rekli, psihološki, već suštinski - nemoguće je živjeti. Sve zavisi od vjere: način na koji vjerujemo određuje naš život, naše riječi i tako dalje. Znate, a i sami ste rekli, da su u prošlosti odnosi u našim crkvama uvijek bili odnosi ljubavi i pomoći prema Ruskoj i SPC. Mislim da je isto i danas... Da, izgleda tako?

K. GUNDJAJEV: - Da.

P. PERIĆ: - Moji prethodnici, patrijarsi SPC, uvijek su u prošlosti bili povezani sa patrijarsima Ruske crkve. A moj prethodnik, njegova svetost patrijarh Irinej, rekao je: - Nama Srbima treba... Kako je to rekao?

I. BULOVIĆ: - Rekao je da naš mali čamac, koji plovi uzburkanim morem, treba uvijek biti vezan za veliki ruski brod.

P. PERIĆ: - Htio sam da kažem da mi ośećamo i vjerujemo da je to istina. Moram vam reći da znate, a već znate, ali moram ponovo da kažem: - da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan. Ponekad može biti da Srbi imaju veliku nadu, nada više zavisi od Rusije, ruske politike, nego od srpske politike. Možda je to paradoks.

Bio sam u Jerusalimu prije dvije neđelje i razgovarao sam sa jerusalimskim patrijarhom, mnogo smo razgovarali. Nije znao da ću biti u Moskvi. I kada smo razgovarali o pravoslavlju na globalnome nivou, rekao mi je: - Mi, pravoslavni, imamo jedan adut. Pitao sam: - Koji? - Vladimir Putin, rekao mi je. Ove riječi će reći sve.

Mora se naglasiti da smo vam zahvalni na vašoj podršci i stavu u vezi sa Kosovom i Republikom Srpskom, a naravno i sa Crnom Gorom - tamo su naš narod i naša Crkva.

Vrlo dobro znate da bez vaše podrške i podrške Kine ne znam što bi se desilo sa Kosovom. Bio sam tamo na Uskrs, služio sam patrijaršijsku [službu] - to je prijestonica srpskoga patrijarha. Molimo vas da ostanete pri ovome stavu i učinite sve što možete. Jer - bez obzira na politiku, bez obzira na ljude, bez obzira na vijesti koje imamo - bez Kosova, mogu reći, i bez Republike Srpske, srpski narod nema perspektivu.

Naravno, imamo veoma dobar odnos sa predśednikom [Vučićem], i on vam je poslao pozdrave i rekao mi da će biti ovđe 9. maja bez obzira na okolnosti u Evropi i tako dalje.

Naš stav u vezi sa Kosovom, u vezi sa Republikom Srpskom i Crnom Gorom, mislim i ośećam da zavisi i od stava ruske države, Ruske Federacije, na globalnome nivou. Moja želja i želja većine u našoj SPC je da u budućnosti, ako dođe do nove geopolitičke podjele, budemo bliski u ovome ruskom okruženju.

 I. BULOVIĆ: - U ruskome svijetu.

P. PERIĆ: - Da, u ruskome svijetu, u pravoslavnome svijetu.

Razgovarali smo o pravoslavlju sa njegovom svetošću patrijarhom [K. Gundjajevim], nije to tako jednostavno. I kod nas se ovih dana dešava revolucija. Kako se to zove?

I. BULOVIĆ: - Obojena.

P. PERIĆ: - Obojena revolucija, znate to. Nadam se da ćemo prevazići ovo iskušenje, kao što ste rekli. Jer znamo i ośećamo da centri moći sa Zapada ne žele da razvijaju identitet srpskoga naroda i kulture. Hvala vam na onome što ste rekli, i neka vam Bog podari snagu i mudrost. Naše molitve su uvijek uz vas, i nadam se da će vam Gospod pomoći.

V. PUTIN: - Vaša svetosti, govorili ste o identitetu. To je ono što Crkva uopšte i Ruska pravoslavna crkva pod vođstvom njegove svetosti patrijarha moskovskog i cijele Rusije rade. Njegova svetost patrijarh ulaže velike napore da ojača naše tradicionalne vrijednosti, naše duhovne principe. I uvijek, kada se sretnemo, śećamo se i govorimo o našoj braći u pravoslavlju, i to je stav njegove svetosti patrijarha. Sigurni smo da on o tome stalno govori u razgovorima sa vama, vaša svetosti.

K. GUNDJAJEV: - Poštovani Vladimire Vladimiroviču! Veoma mi je drago što se ovaj sastanak održao i što će se održati. Od svih pomjesnih pravoslavnih crkava, SPC je najbliža Ruskoj crkvi - po kulturi i jeziku. Čak i ako govorimo o istoriji: naše zemlje nikada nijesu ratovale, a ako jesu, to je bilo samo jedna pored druge protiv nekoga drugog. I ta ljubav prema Rusima, prema ruskome narodu, prema Ruskoj crkvi, ona je organski uključena u kulturu Srbije, srpskoga naroda. Zato su za nas oni naši najbliži prijatelji, naša braća - i po duhu i po životnoj filozofiji. Ovo je od velikoga značaja: i kada zajedno razgovaramo o problemima i kada se sastajemo na međupravoslavnim mjestima. SPC je Crkva koja nam je najbliža. I ne kažem ovo zato što ovđe śedi patrijarh srpski, ali tako je.

A onda, ako uzmemo istoriju, srpski narod i SPC nikada nijesu izdali Rusiju. Neki slovenski narodi, njih nećemo pominjati, pod uticajem moćnih militarističkih zapadnih sila su na jedno vrijeme promijenili svoju orijentaciju, zatim se pokajali, ali su se promijenili. Srbi se nikada nijesu promijenili. Ova ljubav prema Rusiji je, kako kažu, možda čak i utkana u gene srpskoga naroda. Sve to ima veliki uticaj na međucrkvene odnose. Uvijek smo jednog mišljenja. I kada se pokrenu neke diskusije na međupravoslavnim platformama, uvijek se ośeća podrška SPC. I onda, naravno, evo još nešto što bih želio da kažem: Srbi su, naravno, zapadnije od nas, tako je Gospod naredio. Ova Crkva dolazi u direktan kontakt sa zapadnim svijetom, od kojeg se može primiti, i vjerovatno je primilo, mnogo toga korisnog kako u naučnoj, tako i u kulturnoj oblasti. Ali što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa etikom na Zapadu - da, reći ću to naglas, čega se tu stiđeti - cijela ova stvar je demonska.

P. PERIĆ: - Da.

K. GUNDJAJEV: - Zašto demonska? Jer je demonov zadatak da učini da osoba izgubi razliku između dobra i zla. Ne. Postoji alternativno ponašanje. Crkva kaže: - ne možete to učiniti. A riječ Božija kaže: - ne možete to učiniti. A savremena sekularna kultura kaže: - zašto da ne, čovjek je slobodan da postupa kako želi, to je jednostavno sloboda izbora. Ovakav pristup uništava moralne temelje ljudskoga postojanja, a mogu uslijediti i strašne civilizacijske katastrofe. Jer ako se uništi ovaj integritet ljudske ličnosti, sve odatle propada. Ruska pravoslavna crkva, kao što znate, stoji na tim stavovima, mi ih branimo na međunarodnim platformama. Ali, naravno, potrebni su nam i takvi dobri saveznici.

Od svih pomjesnih pravoslavnih crkava, ovo kažem ne zato što je njegova svetost danas ovđe, već na osnovu sopstvenog iskustva, SPC je uvijek sa nama. A Srbija je zemlja koja nikada nije izdala Rusiju. Neću pominjati druge slovenske zemlje koje su, pod uticajem moćnih političkih i vojnih sila, na neko vrijeme izgubile dobre odnose sa Rusijom. Srbija je uvijek ostala sa nama. Zato sam veoma srećan zbog današnjeg sastanka.

Ti ljudi koji su danas ovđe za ovim stolom, i njegova svetost i vladika Irinej, oni su istinski duhovni vođe svoga naroda. I znam kakve dobre odnose imaju u srcu prema Rusiji i prema vama lično. Zato je za mene danas, emocionalno, ovaj događaj zaista uzdižući - činjenica da smo se svi sreli. Ali se nadam da će ovo biti praćeno nekim dobrim posljedicama u razvoju odnosa između Ruske crkve i SPC i Srbije i Rusije.

V. PUTIN: - Vaša svetosti, pomenuli ste šta se dešava na zapadu od nas. Svi dobro znamo, svi smo viđeli, bili smo svjedoci vašega susreta sa Papom, koji nas je napuštio tokom ovih uskršnjih dana. Ovo, čini mi se, govori i o tome da na Zapadu još postoje ljudi, postoje snage, i duhovne snage, koje teže da obnove odnose i da ožive duhovne principe.

K. GUNDJAJEV: - Apsolutno tačno.

V. PUTIN: - Zapadna kultura - šta gođ ko govori - zasniva se na hrišćanskim principima.

K. GUNDJAJEV: - Vrlo tačno ste se śetili pokojnog Pape. Bio je čovjek prilično čvrstih stavova i uvjerenja, uprkos činjenici da je na njega vršen veliki pritisak, takođe i u pogledu hlađenja odnosa sa Ruskom crkvom. On je već u drugome svijetu, tako da smjelo mogu, bez traženja njegove dozvole, da ga citiram. Kada je bio stvarno gurnut, oprostite mi na gruboj riječi, rekao je samo kratku frazu: - Nemojte me suprotstavljati Kirilu. Okrenuo se i otišao. I njegovi bliski saradnici su uticali na njega: da je potrebno promijeniti kurs, da je to nemoguće - to je, takoreći, bilo povezano sa ruskom politikom. Ova fraza - „ne suprotstavljajte me Kirilu” - bila je stalno u mom śećanju i u mojoj svijesti dok je bio živ. Odnos je bio dobar. Sada ga je Gospod pozvao u drugi svijet, ali śećanja na njega su najljubaznija u pogledu odnosa i prema Rusiji i prema Ruskoj crkvi.

V. PUTIN: - I ja. Sreli smo ga nekoliko puta. On je sasvim očigledno bio - mogu to reći - ljubazan prema Rusiji. S obzirom na njegovo latinoameričko porijeklo i raspoloženje među ogromnom većinom građana latinoameričkih zemalja, vjerovatno je i on to ośećao i gradio je odnose sa Rusijom na najblagonakloniji način.

<…>