Na jučerašnjem sastanku održanom u Moskvi, patrijarh Srpske crkve Porfirije izgovorio je mnoge nečuvene stvari. U prisustvu predsjednika Rusije Vladimira Putina, patrijarha Ruske pravoslavne crkve Kirila, a uz podršku Irineja Bulovića, Porfirije Perić je govorio o "obojenoj revoluciji" u Srbiji i napomenuo da će to "iskušenje biti pobijeđeno".
Transkript cijelog njihovog razgovora objavila je Nova.rs, a mi prenosimo u nastavku:
Putin: Vaša Svjetosti!
Dozvolite mi da vas srdačno pozdravim u Moskvi, kao i u odajama – ovdje je posebna atmosfera. Veoma smo radosni što vas vidimo.
Znam da Srpska pravoslavna crkva daje značajan doprinos jačanju odnosa između naših naroda, koji tradicionalno njeguju najtoplije, najbliže i najpovjerljivije savezničke odnose.
Dozvolite mi da vam čestitam praznik svetlog Vaskrsenja. To je naš zajednički svetli praznik.
Već sam rekao da rusko-srpski odnosi uvijek imaju poseban karakter i u naše dane takođe. To je, između ostalog, zato što nas povezuju čvrsti, duboki, duhovni zajednički korijeni.
Uvijek smo radosni što vas vidimo. Devetog maja očekujemo predsjednika Srbije [Aleksandra Vučića] u Moskvi na svečanostima posvećenim Pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu.
Znamo da situacija na Balkanu nije jednostavna, i znamo za vaše napore u jačanju pozicije Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog Sabora, koji ste održali.
Uvijek smo radosni što vas vidimo. Dobro došli!
Porfirije: Gospodine predsjedniče, izvinite, reći ću nekoliko riječi – ne govorim tako dobro ruski, ali sve razumijem. Vladika Irinej je takođe sa mnom, koji veoma dobro govori ruski jezik.
Hvala Vam što ste nas primili, i čestitam Vam Vaskrs. Hristos vaskrse! Nadam se da je vaskrsenje naš put i stvarnost, činjenica naše vjere. To znači da je pobjeda izvjesna i da zavisi od volje Božje. Mi treba da činimo ono što je do nas.
Želio bih da Vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrijednosti. Jer vrjednosni temelj – bez vrijednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živjeti. Od vjere sve zavisi: kako vjerujemo – takav je naš život, naše riječi i tako dalje.
Vi znate i sami ste rekli da su u prošlosti odnosi naših crkava uvijek bili odnosi ljubavi i saradnje između Ruske i Srpske crkve. Mislim da je i danas tako… Da li se tako kaže?
Kiril: Tako je!
Porfirije: Moji prethodnici – patrijarsi Srpske Crkve – u prošlosti su uvijek bili povezani sa patrijarsima Ruske crkve. I moj prethodnik, Njegova Svetost patrijarh Irinej, govorio je: nama Srbima treba… Kako je govorio?
Irinej: Govorio je da naša mala lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvijek mora biti vezana za veliki ruski brod.
Porfirije: Želio sam da kažem da mi osjećamo i vjerujemo da je to istina. Moram da kažem, da biste znali, a vi već znate, ali treba ponovo reći, da srpski narod gleda na ruski narod kao na jedan. Ponekad može biti da je nada Srba velika, nada koja više zavisi od Rusije, ruske politike, nego od srpske. Možda je to paradoks. Prije dvije nedjelje bio sam u Jerusalimu i razgovarao sa patrijarhom jerusalimskim, mnogo smo razgovarali. Nije znao da ću biti u Moskvi. I kada smo govorili o pravoslavlju globalno, rekao mi je: mi pravoslavni imamo jedan adut. Pitao sam: koji? Vladimir Putin, rekao mi je. Te riječi govore sve.
Treba naglasiti da smo Vam zahvalni za sve što se tiče vaše podrške i stava vezanog za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Vi veoma dobro znate da bez vaše podrške i podrške Kine ne znam šta bi bilo sa Kosovom. Bio sam tamo za Vaskrs, služio sam patrijarašku [službu] – to je sjedište Srpskog patrijarha. Molimo Vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće. Jer – nezavisno od politike, nezavisno od ljudi, od vijesti koje imamo – bez Kosova, mogu reći, i bez Republike Srpske, srpski narod je bez perspektive.
Naravno, imamo veoma dobre odnose sa predsjednikom, i on vam je poslao pozdrav i rekao mi je da će 9. maja biti ovdje nezavisno od okolnosti u Evropi i tako dalje.
Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou. Moja želja i želja većine u našoj crkvi je da u perspektivi, ako bude novog geopolitičkog razgraničenja, budemo blizu u tom ruskom okruženju.
Irinej: U ruskom svijetu.
Porfirije: Da, u ruskom svijetu, u pravoslavnom svijetu. O pravoslavlju smo razgovarali sa Njegovom Svetosti patrijarhom, to je onako, pojednostavljeno. I kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?
Irinej: Obojena.
Porfirije: Obojena revolucija, Vi to znate. Nadam se da ćemo to iskušenje pobijediti, kao što bi rekli. Jer znamo i osjećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu.
Hvala Vam, što bi rekli, i neka Vam Bog da snage, mudrosti. Naše molitve su uvijek sa Vama, i nadam se da Gospod pomaže.
Porfirije se žali Putinu na studente
— Željko Kisa (@ZeljkoKisa) April 23, 2025
On proteste studenata naziva obojenom revolucijom (isto kao i njegov šef Vučić)
😊👎#Repost @biljanaluki pic.twitter.com/FHzQJgjbXd
Putin: Vaša Svetosti, govorili ste o identitetu. Tim se bavi crkva uopšte, a Ruska pravoslavna crkva pod vođstvom Njegove Svetosti patrijarha moskovskog i cijele Rusije. Njegova Svetost patrijarh ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrijednosti, naša duhovna načela. I uvijek, kada se sastajemo, pominjemo i govorimo o našoj braći po pravoslavlju, i to je stav Njegove Svetosti. Uvjereni smo da i u razgovorima sa Vama o tome stalno govori.
Vaša Svetosti.
Kiril: Dubokouvaženi Vladimire Vladimiroviču!
Veoma sam radostan što je ovaj sastanak održan i što će se održati.
Od svih pomjesnih pravoslavnih crkava, Srpska je najbliža Ruskoj crkvi – po kulturi, po jeziku. Pa i ako govorimo o istoriji: naše zemlje nikada nijesu ratovale, a ako su ratovale, onda samo rame uz rame protiv nekog drugog.
I ta ljubav prema Rusima, prema ruskom narodu, prema Ruskoj crkvi, ona je organski ugrađena u kulturu Srbije, srpskog naroda. Zato su za nas to najbliži prijatelji, naša braća – i po duhu, i po životnoj filozofiji. To ima veoma veliki značaj: i kada zajedno razgovaramo o problemima, i kada se sastajemo na međupravoslavnim platformama. Srpska crkva je nama najbliža crkva. I to ne govorim zato što je ovde Patrijarh Srpski, već je zaista tako.
A ako uzmemo istoriju, srpski narod i Srpska crkva nikada nijesu izdale Rusiju. Neke slovenske zemlje, nećemo ih pominjati, pod uticajem moćnih militarističkih zapadnih snaga mijenjale su svoju orijentaciju na neko vrijeme, potom su se kajale, ali su je mijenjale. Srbi to nikada nijesu činili. Ta ljubav prema Rusiji, ona je, možda, čak ugrađena u gene srpskog naroda.
Sve to se veoma odražava i na međucrkvene odnose. Mi smo uvijek u jednomisliju. I kada na međupravoslavnim platformama dođe do nekih diskusija, uvek osjećamo podršku Srpske Crkve.
I onda, naravno, želio bih da kažem da su Srbi, naravno, zapadnije od nas, tako je Gospod odredio. To je crkva koja se licem u lice susrijeće sa zapadnim svijetom, od koga je, vjerovatno, dobila i dobijala mnogo korisnog u naučnoj i kulturnoj oblasti.
Ali ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko.
Porfirije: Da.
Kiril: Zašto demonsko? Zato što je zadatak demona da čovjek izgubi razliku između dobra i zla. Nema je. Postoji alternativa ponašanja. Crkva kaže: ovako se ne smije postupati. I riječ Božja kaže: ovako se ne smije postupati. A savremena sekularna kultura kaže: zašto ne, čovjek je slobodan da postupa onako kako želi, to je jednostavno sloboda izbora.
Ovaj pristup uništava moralne osnove ljudskog postojanja, a za tim mogu uslijediti strašne civilizacijske katastrofe. Jer ako se uništi ova integralnost ljudske ličnosti, odatle sve potom propada. Ruska pravoslavna crkva, kao što znate, stoji na ovim pozicijama, mi ih branimo na međunarodnim platformama. Ali i mi, naravno, imamo potrebu za takvim dobrim saveznicima.
Ljudi koji su danas ovdje, za ovim stolom, i Njegova Svetost i vladika Irinej, oni su zaista duhovni vođe svog naroda. I znam kakvi su dobri odnosi u njihovim srcima prema Rusiji i lično prema Vama. Zato je za mene danas emotivno veoma uzbudljiv događaj, zaista nadahnjujući – to što smo se svi sreli. Ali nadam se da će za tim uslijediti neke dobre posljedice u razvoju odnosa Ruske crkve sa Srpskom i Srbije sa Rusijom.
Putin: Vaša Svetosti, pomenuli ste šta se dešava zapadnije od nas. Svi dobro znamo, svi smo vidjeli, bili smo svjedoci vašeg sastanka sa Papom rimskim, koji nas je u ove vaskršnje dane napustio. To, čini mi se, takođe govori da i na Zapadu još uvijek postoje ljudi, postoje snage, i duhovne snage, koje teže obnovi odnosa i oživljavanju duhovnih načela.
Kiril: Potpuno tačno.
Putin: Zapadna kultura – šta god ko govorio – zasnovana je na hrišćanskim načelima.
Kiril: Veoma ste ispravno podsjetili na pokojnog papu. Bio je čovek prilično čvrstih stavova i ubjeđenja, uprkos tome što je na njega vršen veoma veliki pritisak – između ostalog, u pogledu hlađenja odnosa sa Ruskom crkvom.
Već je u drugom svijetu, pa mogu slobodno, bez traženja njegovog dopuštenja, da ga citiram. Kada su ga veoma snažno pritisnuli, izvinite na gruboj reči, rekao je samo kratku rečenicu: ne svađajte me sa Kirilom. Okrenuo se i otišao. A uticali su na njega njegovi najbliži saradnici: da treba promijeniti kurs, da ne smije – to je, tako reći, povezano sa ruskom politikom.
Ta fraza – „ne svađajte me sa Kirilom“ – bila mi je stalno u pamćenju i svijesti dok je bio živ. Odnosi su bili dobri. Sada ga je Gospod pozvao u drugi svijet, ali sjećanja na njega su najbolja i u pogledu odnosa prema Rusiji i prema Ruskoj Crkvi.
Putin: I kod mene isto. Sa njim sam se više puta sastajao. On je potpuno očigledno – mogu to da tvrdim – imao dobar odnos prema Rusiji. Imajući u vidu i njegovo latinoameričko porijeklo i raspoloženje među ogromnom većinom građana latinoameričkih zemalja, on je sigurno to osjećao i gradio odnose sa Rusijom u najprijateljskijem ključu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR