Dok marže divljaju

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Zamislite da ste poslodavac kojem je zaposleni, s kojim ste sklopili ugovor o radu 23. jula, zatražio korišćenje plaćenog godišnjeg odmora u trajanju od tri sedmice – i to baš od 5. do 26. avgusta. Naravno, prvo biste prelistali Zakon o radu, nadajući se da ćete pronaći jasno uporište za odbijanje takvog zahtjeva, a potom, kao dodatnu mjeru opreza, nazvali prijatelja advokata za stručno tumačenje.

Međutim, kad Vlada Crne Gore, svega dvije sedmice nakon rekonstrukcije, odlazi na trosedmični godišnji odmor, reakcija se svodi na nekoliko saopštenja i objava na društvenim mrežama, a ova tema ostaje aktuelna dok se fokus javnosti, poput cirkuskih reflektora, ne preusmjeri na novu besmislicu, jer građani zaboravljaju svoju ulogu poslodavca kada je Vlada u pitanju.

Vlada je od danas na kolektivnom godišnjem odmoru, možda samo zato što će biti potrebno neko vrijeme za preuređenje sale za sjednice u kojoj više nema mjesta za sve njene članove. To što, kad god teme nijesu tržišne, moderne i digitalne, premijer Milojko Spajić poput pokvarene ploče ponavlja kako se ne treba vraćati u prošlost vjerovatno je obeshrabrilo nekoga kome je možda i palo na pamet da predloži da se, kao u eklesiji u drevnoj Atini, sastanci u cilju veće produktivnosti održavaju stojeći. Neko bi tu još dodao da ne možemo praviti paralelu između skupštine iz Periklovog doba i Milojkove Vlade, niti skrnaviti riječi śednica ili sesija (lat. sedere, sessio) i ko zna što bi još moglo da padne na pamet narodu koji toliko čita da je neko procijenio kako će se povećanjem stope PDV-a na knjige sa sedam na 15 odsto omogućiti značajno punjenje budžeta.

Štivo za članove Vlade, koji knjige smatraju neobaveznim luksuzom, moglo bi se tokom odmora u najboljem slučaju svesti na na Poslovnik, jer Zakona o Vladi svakako nema – u suprotnom, ona pored premijera ne bi imala još sedam potpredśednika, 25 ministarstava i ministra bez portfelja te ko zna koliko još državnih sekretara i rukovodilaca službi koje će se prema koalicionom sporazumu usitniti da se niko ne bi našao uvrijeđen ili smijenjen.

Dok se ministri odmaraju trgovačke marže će da divljaju – tako barem tvrdi premijer, u stilu onih ljudi koji kažu da će neke dobre životne navike usvojiti od poneđeljka ili prvog u mjesecu. U objavi, koju doduše nije potpisao kao premijer, već kao predśednik PES-a, Spajić poručuje da sačekamo „završetak špica sezone i odlazak većine stranaca“ nakon čega „neće dozvoliti da divljaju marže“. Možda stilskim figurama pokušava da nadoknadi odsustvo poetičnih izraza onima kojima će knjige zaista postati luksuz, no ne možemo da se zapitamo kako će se ta borba protiv marži koje divljaju odvijati – možda mačevima, kopljima, helabardama i svim onim što smo viđeli u reportažama o borbi vitezova u punoj ratnoj opremi na Lukavici prošle sedmice?!

Možda se, ipak, samo megdan s maržama priprema u tajnosti kamufliranoj odmorom, ali rok za davanje primjedbi, prijedloga i sugestija na Nacrt Fiskalne strategije Crne Gore za period do 2027. godine ističe 7. avgusta. Ljeto je inače vrijeme kada je koncentracija, koja je neophodna za analiziranje dokumenta sa ovolikom količinom informacija u tako kratkom roku, niža nego inače, no podrazumijeva se da u ovako ozbiljnom trenutku niko osim članova Vlade ne odmara. U izvještaju o realizaciji budžeta za prvih šest mjeseci ove godine navodi se da je ostvaren suficit od 30,4 miliona eura, dok u istom periodu nijesu isplaćeni planirani rashodi od 108,5 miliona eura.

Prikazani suficit znači da su prihodi države u tom periodu bili veći od rashoda. Međutim, činjenica da nijesu isplaćeni planirani rashodi od 108,5 miliona eura znači da je odloženo izvršenje određenih budžetskih obaveza, dok su neki rashodi, kao što su isplate penzija i socijalnih naknada, morali biti pokriveni iz drugih budžetskih izvora zbog deficita u Fondu PIO. Ovi nedostajući iznosi kompenzovani su iz opštih budžetskih prihoda, što pokazuje da su sredstva preusmjerena kako bi se pokrili prioritetni rashodi.

Manji obim isplate planiranih rashoda zapravo je samo privremen i može odražavati administrativna ili operativna kašnjenja, ali svakako i potrebu za mnogo opreznijim, smislenijim planiranjem i optimizacijom budžetskih sredstava, pa ovakva situacija treba da bude zabrinjavajuća ako postane uobičajena praksa, jer može prouzrokovati dodatne probleme u budžetskoj implementaciji. Jednostavnije rečeno – novca za podmirivanje svih budžetskih stavki nema dovoljno i, uprkos najavama da do toga neće doći, možemo očekivati ili veće namete ili nove rezove.

Svako ukazivanje na neki od ovih problema u Vladi doživljavaju kao povredu ugleda i časti, uz neizostavna podsjećanja na životni standard prethodnih decenija. Niko ne spori da je bilo propusta i poteza koje nijesmo prećutkivali, besmislica poput uvođenja taksa na mobilne telefone, kablovsku televiziju i električna brojila 2012. ili povećanja stope PDV-a za računarsku opremu 2017. u vremenu digitalizacije o kojoj svi toliko vole da pričaju, ali niko se ni ne usuđuje da je sprovede, kao i famoznog „podgoričkog modela“ planiranog bez razvojnog pristupa... No, u poređenju s galopirajućom inflacijom u vremenu kad se od povećanja plata predlagala kupovina „novih polovnih kola“, egzotičnog putovanja na Kubu i triju krava makar nije ovoliko vrijeđalo inteligenciju građana.

Sve ovo promovisao je tada veliki zagovornik, a sada ljuti protivnik „Evropa sad“ serijala, aktuelni predśednik države Jakov Milatović. Ovih dana Milatović kritikuje poteze Vlade tako što u odsustvu predlaganja boljih rješenja svoj bunt izražava u formi retoričkih pitanja koja odzvanjaju internet prostranstvima, kao da očekuje naratora da glasom Morgana Frimena iščita odgovore koji su svakako svima dobro poznati. Jedino što ne znamo je zašto je predśednik tek sad postao svjestan svega onoga na čemu bi ranije ozbiljno zamjerio svakome ko bi mu na to ukazao i da li će se u narednoj sezoni „Evropa sad“ sapunice par sa početka priče pomiriti.