Izgovori za tržišni krah

Najnovije turbulencije na globalnom tržištu kapitala, uključujući i promjene u japanskoj monetarnoj politici, ukazuju na složenost savremenog finansijskog pejzaža. Iako su ovi događaji izazvali značajna pomjeranja, njihova stvarna uloga u tržišnim kretanjima je samo jedan dio šire slike.

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Svijet je suočen sa kompleksnim ekonomskim izazovima koji zahtijevaju pažljivo balansiranje između obuzdavanja inflacije i podržavanja ekonomskog rasta. Kod potrošača su zbog inflacije uočljiva odricanja, tehnološki giganti su pod pritiskom, a globalna tržišta su nestabilna. Dok kreatori ekonomskih politika traže rješenja, investitori i javnost će morati da prate razvoj situacije kako bi se prilagodili novoj ekonomskoj realnosti.

Globalna tržišta akcija su ovih dana bila na ivici haosa, što se hronološki poklopilo sa objavljivanjem razočaravajućeg izjveštaja o zaposlenosti u Sjedinjenim Američkim Državama, zbog čega je uzročno-posljedična veza prenaglašena, a reakcije na podatke iz izvještaja posmatrane su kao jedini faktor novonastale situacije, uzrokujući buru spekulacija da bi Federalne rezerve mogle da smanje kamatne stope. Međutim, dublja analiza otkriva kompleksniju sliku – da su ključni uzroci pada vezani za specifične investicione taktike i globalne ekonomske promjene posebno vidljive u tehnološkom sektoru, a ne za jedan izolovani izvještaj.

Reakcije ulagača na tržištu na izveštaje o zaposlenosti često su prenaglašene, zbog čega je važno imati na umu da tržište akcija ne odražava uvijek realnu ekonomsku sliku, a čini se da je aktuelni izvještaj o zaposlenosti samo jedan u nizu varijacija. Tržište često daje signal recesije koji se ne materializuje, što pokazuju i brojna ranija predviđanja recesija do kojih nije došlo.

Jedan od glavnih faktora je fenomen, poznat kao "carry trade", što bi bilo teško doslovno prevesti, ali što u suštini označava trgovinu na osnovu kamatnih razlika – strategiju prilkom koje investitori pozajmljuju novac u valuti zemlje sa niskom kamatnom stopom i investiraju u imovinu denominovanu u valuti zemlje sa višom kamatnom stopom, što omogućava veći povrat na investiciju zbog razlike u kamatnim stopama.

Kod carry tradinga investitor pozajmljuje novac u valuti zemlje koja ima niske kamatne stope, a japanski jen je često korišćen za ovu svrhu jer Japan tradicionalno ima vrlo niske ili čak negativne kamatne stope. Pozajmljeni novac se zatim konvertuje u valutu zemlje koja ima više kamatne stope, kao što je američki dolar, a taj novac se zatim investira u finansijske instrumente ili imovinu koja donosi kamate u toj valuti. Investitor zarađuje na razlici između kamatne stope na pozajmljeni novac i kamatne stope na investiciju. Ako je, na primjer, kamatna stopa u Japanu 0%, a kamatna stopa u SAD 5%, investitor može zaraditi razliku od 5% umanjenu za troškove transakcije i eventualni valutni rizik.

Upravo valutni rizik predstavlja jedan od glavnih rizika ove strategije, jer ako valuta zemlje sa visokom kamatnom stopom devalvira u odnosu na valutu zemlje sa niskom kamatnom stopom, profit može biti smanjen ili rezultat ulaganja može biti negativan.

Kada je riječ o aktuelnoj situaciji na tržištu, sve je funkcionisalo dok nije došlo do promjene u japanskoj monetarnoj politici. Banka Japana je u martu prvi put nakon 17 godina povećala referentnu kamatnu stopu, a krajem jula najavila je još jedno povećanje, čime je najavljen kraj ere ultraniskih kamatnih stopa u Zemlji izlazećeg sunca, što je učinilo carry trade manje atraktivnim. Jen je ojačao u odnosu na dolar, smanjujući profitabilnost ovog oblika trgovine, a kako su se investitori povlačili, tržišta su reagovala padom.

Ovim se otvara pitanje o onome što nas očekuje na polju monetarne politike, posebno kada su SAD u pitanju. Federalni odbor za otvoreno tržište (FOMC) sada ima nekoliko opcija – mogli bi da se opredijele za hitno smanjenje kamatnih stopa, slično kao što su učinili u martu 2020. godine zbog pandemije ili bi mogli da sačekaju do redovnog sastanka u septembru i odlučiti se za veće smanjenje od prvobitno najavljenih 25 baznih poena. 

Ono što šira javnost najčešće radi prilikom tumačenja naglih preokreta na berzi je stavljanje ovakvih pojava u politički kontekst, umjesto detaljnije analize tržišta, prije svega kada je tehnološki sektor u pitanju.

Američki tehnološki giganti Apple, Microsoft, Alphabet, Meta, Tesla, Amazon i NVIDIA i udio prinosa na njihove akcije u okviru berzanskih indeksa imaju sve veći uticaj na tržišne trendove u odnosu na ostale faktore. Da tržišne performanse nijesu vezane za političke događaje, dobar je znak za zdravlje tržišne ekonomije. Na primjer, kompanije iz tehnološkog sektora, od kojih većini Donald Tramp tokom svog mandata nije bio naklonjen, bilježile su odlične poslovne rezultate u to vrijeme. Slično možemo primijetiti i sada kada je u pitanju odnos Džoa Bajdena koji nimalo ne favorizuje naftne kompanije, a koje sada dobro posluju. Drugim riječima, ulagači mogu da ostvare profit bez obzira na političke preferencije predsjednika.

No, ono što je definitivno uticalo na tržišta je način na koji su biznisi u brojnim sferama doživjeli trend primjene rješenja iz oblasti vještačke inteligencije, jer je zabrinutost zbog preuvečličavanja očekivane tražnje za specijalizovanim čipovima i serverima takođe je opteretila raspoloženje učesnika na tržištu. Zbog toga je NVIDIA, koja je ove godine nakratko postala najvrednija kompanija na svijetu, izgubila više od 25 odsto vrijednosti u odnosu na rekordno visoku cijenu njenih akcija u junu.

Uprkos oštrom padu, tržišta se oporavljaju. Azijska tržišta su već nadoknadila veliki dio izgubljenog terena, a američki fjučersi su takođe značajno porasli nakon pada sa početka sedmice. Iako je recesija neminovna u nekom trenutku, ne treba očekivati da će biti izazvana nedavnim događajima na berzi.

Iako su nedavni događaji, uključujući izvještaj o zaposlenosti i promjene u japanskoj monetarnoj politici, izazvali značajne turbulencije na tržištu kapitala, važno je razumjeti da su ovi preokreti dio šire slike i da su tržišta su reagovala na niz faktora, od specifičnih investicionih strategija kao što je carry trade, do globalnih ekonomski promjena i tehnoloških inovacija. Kada je Fed u pitanju, najvjerovatnija opcija je da će u kamatnoj politici ostati status quo i tako izbjeći dodatne turbulencije.

Dok su kratkoročne volatilnosti neizbježne, temeljne vrijednosti tržišne ekonomije i dalje pružaju stabilnu osnovu za rast i razvoj, a prilagođavanje novim uslovima i razumijevanje složenosti trenutnih izazova ključni su za navigaciju kroz ovaj dinamičan ekonomski period.

Kada sve ovo stavimo u kontekst finansijske slike u Crnoj Gori, ili bilo kojoj maloj zemlji koja nikad u prvom talasu ne budu zahvaćene krizom, svakako ne treba strahovati od ponavljanja scenarija u razmjerama onog koji je viđen 2008. Globalna tržišta kontinuirano prolaze kroz različite faze, ali za razliku od velike krize iz prve decenije ovog vijeka, imamo znatno drugačiju situaciju. 

Oprez i aktivno praćenje tržišnih kretanja su neophodni, no ključni parametar koji podstaknut ovim dešavanjima postaje relevantan za Crnu Goru su eventualne promjene kamatne politike na troškove budućih kreditnih aranžmana koji se svakako očekuju.