Instant razvojna banka

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

U hladovini skupštinske zgrade, dok građani Crne Gore u sezoni ljetnjih odmora ne očekuju epohalne događaje, nekoliko poslanika parlamentarne većine došlo je na ideju da duge avgustovske dane iskoristi da u što kraćem roku, između ostalog, finalizuje Predlog zakona o razvojnoj banci.

Ideja o osnivanju razvojne banke provlači se kroz javni diskurs više od deceniju, ali nikada nije napravljen prvi korak iz niza razloga koje je sada nekoliko predstavnika vladajuće koalicije, željnih brzih rezultata, odlučilo da zanemari i da bez ozbiljnih studija i detaljne procjene uticaja na privredu i državni budžet, ovu ideju ekspresno sprovede u djelo. 

Kao ključni razlog hitnosti osnivanja ovakve finansijske institucije navode to što sve razvijene zemlje imaju razvojne banke. Imaju i podzemne željeznice i reciklažne sisteme, ali za to treba malo više truda i znanja od podizanja ruku skupštinske većine u dovoljnom broju da se desnim klikom na ikonicu Investiciono-razvojnog fonda odabere opcija promjene naziva i ključnih karakteristika.

Ideja o čudotvornoj banci koja će riješiti nagomilane probleme privrede u najkraćem roku zvuči poput ljetnjih recepata sa stranica šarenih magazina – malo vremena, nekoliko sastojaka i sve je gotovo za tren.

Sastojci:

- Nekoliko poslanika vladajuće koalicije;

- Jedna velika kašika političke improvizacije;

- Čaša domaće hitnosti;

- Kesica instant kreditnih linija u prahu;

- Začiniti demagogijom i političkim floskulama, po želji. 

Stručnjaci preporučuju da ne dodajete javnu raspravu, jer pri visokoj temperaturi može izazvati alergijske reakcije.

Ovako zamišljeno osnivanje razvojne banke u Crnoj Gori izgleda kao sjajan recept za preporod privrede samo ukoliko ste uvjereni da će posao obaviti vrhunski majstor kulinarstva, a ne neko ko je tek naučio da drži kuvar u rukama. 

Rizičnost ovog poteza je u tome što je zamišljeno da ovu banku treba da vodi država, koja u aktuelnom razvojnom entuzijazmu zaboravlja da pravila tržišne konkurencije nijesu samo estetski dodatak.

Pitanje stručnosti je samo početak. Razvojna banka, zamišljena kao neprofitna institucija, mogla bi da liči na najfiniji dezert, ali samo ako ne budete gledali u njene bilanse, jer, u slučaju loše procjene mogućnosti naplate kredita, znači da će se „neprofitni“ neuspjeh nadoknaditi sredstvima iz budžeta.

Država će se tako pretvoriti u malog bogatog donatora kako oni kojima su potrebna sredstva za realizaciju biznis ideja ne bi slučajno pokucali na vrata neke od banaka, jer zašto biti dužan banci kada možete kamufliranoj ekspozituri političke partije kod koje se KYC i kreditni rejting određuju na osnovu vaše pozicije na listi sigurnih glasova.

Najbolji test ispravnosti i smislenosti biznis ideja ipak je tržište, pa iako bankarske procedure mogu djelovati kao lavirint strogih zajtjeva, njihovi sektori za procjenu rizika su bolje edukovani za utvrđivanje valjanosti kreditnih zahtjeva od državne administracije. 

Tačno je da bankama nedostaje fleksibilnosti, pa su određene kategorije često zapostavljene, što ostavlja prostor za unapređenje, međutim, ukoliko država, koja već pokazuje tendenciju monopolizacije u drugim oblastima, odluči da preuzme ulogu banaka umjesto da sarađuje s njima na stvaranju povoljnijeg okvira za mala i srednja preduzeća, a sredstva opredjeljuje isključivo za dugoročne strateške projekte koji zaista jesu razvojni, mogli bismo se suočiti s neželjenim posljedicama poput bespotrebnih ulaganja u ideje bez tržišne vrijednosti i biznise koji će se vještački nametati kao partneri javnoj administraciji pod izgovorom društvene odgovornosti. 

Kad se stvore preduslovi da razvojna banka funkcioniše po strogo definisanim i nepristrasnim kriterijumima koji omogućavaju precizne procjene i pravednu dodjelu sredstava tada će iniciranje njenog osnivanja imati smisla.

Ovako složen posao ne završava se prečicama i improvizovanjem, već strateškim planiranjem i uključivanjem svih relevantnih subjekata – u suprotnom, poput kule od karata, na prvi pogled sve može djelovati impresivno, ali i ne i biti dugoročno održivo.