Smanjenje kamatne stope – Fed između stabilnosti i rizika

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Centralna finansijska institucija Sjedinjenih Američkih Država Federalne rezerve smanjile su juče referentnu kamatnu stopu za značajnih 50 baznih poena, odnosno 0,5 odsto. Kamatne stope federalnih fondova sada iznose od 4,75%-5%, tako da ovo predstavlja prvi značajan potez smanjenja od turbulentnih dana pandemije. Međutim, ovaj oblik prilagođavanja novonastalim okolnostima nije samo promjena u smislu novog obračunskog iznosa, već i simboličan gest koji odražava očiglednu zabrinutost Feda zbog inflacionih pritisaka i rastućih problema na američkom tržištu rada. Cilj ovog smanjenja kamatnih stopa je da se suprotstavi tim ranjivostima i proaktivno spriječi dalji ekonomski pad.

Ono što donekle iznenađuje je što su tržišta pozdravila smanjenje kamatnih stopa Feda značajnim stepenom smirenosti, jer su indeksi akcija i prinosi na obveznice pokazali minimalnu volatilnost, a indeks S&P 500, nakon kratkog skoka, bio je blago snižen. Upravo ova suzdržana reakcija ukazuje na to da investitori očigledno nijesu dovodili u pitanje to da li će Fed napraviti ovakav potez, uključujući brige zbog slabosti na tržištu rada u svoja očekivanja, međutim, ispod ove mirne površine leži složenija slika – tiha reakcija tržišta prikriva strahove da agresivna smanjenja kamatnih stopa mogu da budu signal dubljih ekonomskih problema, što bi moglo da ugrozi korporativne profite i da smanji tržišno raspoloženje.

Monetarna politika Feda se u suštini svodi na njegovu dvostruku obavezu koju čine postizanje stabilnosti cijena i djelovanje u pravcu ostvarivanja maksimalne zaposlenosti, pri čemu je smanjenje kamatnih stopa dokaz napretka u suzbijanju inflacije, s indeksom ličnih potrošačkih izdataka (PCE) koji je opao sa vrhunca od 7% iz 2022. na čak 2,5% u julu ove godine. Iako se ovaj iznos približava cilju Feda od 2%, tržište rada predstavlja novi set briga, s obzirom na to da stvaranje radnih mjesta nije intenzivno kao što se očekivalo, broj otvorenih radnih mjesta opada, a signali slabosti na tržištu rada se i dalje javljaju uprkos tome što je broj zahtjeva za ostvarivanje prava na naknade za nezaposlenost bliži istorijskom minimumu.

Čelnik Feda Džerom Pauel opisao je smanjenje kamatnih stopa kao „rekalibraciju“, sa ciljem očuvanja ekonomske dinamike u vremenu dok centralna finansijska institucija ocjenjuje trendove na tržištu rada. Fed prognozira umjereni porast nezaposlenosti na 4,4% tokom narednih dviju godina, što odražava očekivana usporavanja na tržištu rada. Uprkos tome, zvaničnici zadržavaju oprezno-optimističan pogled na „blago slijetanje“ ekonomije, predviđajući stabilan rast od oko 2% i smanjenje osnovne inflacije na 2,2% do 2025. godine, što su prognoze iz kojih se nazire uvjerenost Feda u svoju sposobnost da stabilizuje ekonomiju bez upadanja u recesiju.

Međutim, čak i sa smanjenjem kamatnih stopa, ekonomski rizici nijesu zanemarivi i upravo ono na što je neophodno obratiti pažnju su mješoviti ekonomski signali, jer dok se stiče utisak da je inflacija pod kontrolom, pogoršanja na tržištu rada mogu da predstavljaju značajne prijetnje, budući da bi dalji pad zaposlenosti, posebno u grupama stanovništva koja inače imaju niža primanja među niže prihodnim grupama koje su iscrpile uštede i sve više se oslanjaju na kreditna zaduženja, mogao da potisne tražnju potrošača i obuzda rast.

Pored toga, unutrašnje nesuglasice unutar Federalnog komitet za otvoreno tržište (FOMC) u vezi sa budućim smanjenjima kamatnih stopa naglašavaju prisutnu nesigurnost, budući da neki članovi zagovaraju oprezan pristup, sugerišući da dodatna smanjenja kamatnih stopa možda i nijesu potrebna osim ako tržište rada značajno oslabi, jer upravo ovakva odstupanja oslikavaju složeno okruženje politike Feda koje se bori sa usporavanjem rasta broja radnih mjesta i rizicima od recesije.

Američka ekonomija prolazi kroz duboke strukturne promjene koje prevazilaze izazove inflacije i zaposlenosti, jer je era nakon pandemije donijela udaljavanje od tradicionalnih ekonomskih politika, sa sve većim naglaskom na industrijsku politiku. Vlade sada igraju aktivniju ulogu kroz fiskalni podsticaj, tarife i ograničenja. Istovremeno, stabilnost na globalnom tržištu koju je pružala globalno integrisana ekonomija, je narušena, otežavajući zadatke kreatorima politika.

Smanjenje kamatnih stopa Feda svakako ima i širi uticaj izvan granica SAD-a, oblikujući globalnu ekonomsku dinamiku na više nivoa. Finansijska tržišta SAD-a prikazuju mješovitu sliku, pri čemu tržišta obveznica ukazuju na visok rizik od recesije, dok slika koja se odnosi na zaduživanja djeluje pozitivnije, pa ova razlika povećava potencijal za dodatnu volatilnost.

Tržišta zemalja u razvoju su pod posebnim uticajem kretanja koja oblikuje američka monetarna politika, zbog čega bi oštro smanjenje kamatnih stopa moglo da izazove slične poteze u ovim ekonomijama kao mjere koje bi mogle cy budu sprovedene u njihovoj borbi za jačanje ekonomije.

Dok je u jednom trenutku djelovalo kao da je inflacija u SAD makar djelimično stavljena pod kontrolu, znakovi slabosti na tržištu rada predstavljaju značajne rizike za budući rast, tako da ovo smanjenje kamatnih stopa može da ponudi kratkoročnu olakšicu, ali neophodnost strukturnih promjena u američkoj i globalnoj ekonomiji ukazuju na to da složenije odluke ili tek slijede ili bi ponovni gubitak kontrole značio nova pogoršanja.