Naftna stabilnost u sjenci Hormuškog moreuza

Izraelske vojne operacije u Libanu i iranski raketni napadi otvorili su niz pitanja – kako će sukobi na Bliskom istoku uticati na cijenu nafte, inflaciju, snabdijevanje energentima i šire ekonomske trendove.

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Eskalacija sukoba na Bliskom istoku iznova otvara pitanje koje se u očekivanjima prekida lanca snabdijevanja zbog složenog međusobnog odnosa geopolitike u ovom naftom bogatom regionu postavlja – kako će aktuelna dešavanja uticati na cijenu nafte, finansijska tržišta, inflaciju i globalnu ekonomsku stabilnost.

Kako su izraelske snage pojačale vojne prisustvo u Libanu, a iranski raketni napadi ciljali Izrael, cijene nafte su porasle oko četiri odsto na skoro 75 dolara po barelu. Ova reakcija tržišta ukazuje na osjetljivost investitora na geopolitičke događaje u regionu koji je ključan za globalno snabdijevanje ovim energenton. Ipak, čak i pored najnovijih tenzija, finansijska tržišta su pokazala iznenađujući nivo otpornosti, prije svega jer je MSCI globalni indeks akcija kliznuo samo jedan odsto ispod svojih rekordnih visina, odražavajući priličnu smirenost investitorima.

Otpornost uprkos tenzijama

Više je razloga za ovu neočekivanu stabilnost, a ona se prije svega ogleda u preovlađujućem uvjerenju da bi diplomatski kanali mogli da ublaže aktuelne sukobe. Postoji određena vrsta takozvanog opreznog optimizma da se nedavni porast nasilja može smanjiti, posebno s obzirom na to da su ulozi u sukobu izuzetno visoki. Uz to, cijene nafte su već pokazivale silazni trend, spustivši se više od 10% prije nedavnih napada, što je efekat rasta nakon što su se oni dogodili učinilo blažim.

Pored toga, VIX indeks volatilnosti, često nazivan „indeksom straha“ na Vol Stritu, ostao je umjeren i iznosi 18,7 u trenutku pisanja ovog teksta, dok je u četvrtak tek premašio 20, što je značajno niže od postpandemijskog vrhunca iznad 60, zabilježenog tokom ranijih tržišnih nemira. Ova stabilnost VIX-a sugeriše da investitori, za sada, usvajaju umjeren pristup u odnosu prema situaciji na Bliskom istoku.

Centralni dio svake diskusije o snabdijevanju naftom i geopolitici na Bliskom istoku je Hormuški moreuz, uski morski put kroz koji dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte, što čini gotovo 30% svjetske pomorske trgovine ovim energentom, budući da ova ključna tačka povezuje naftom bogate zalivske države, poput Saudijske Arabije, Iraka i UAE sa globalnim tržištima. Značajan procjenat nafte koja se transportuje kroz moreuz, namijenjen je azijskim tržištima, posebno Kini, Indiji i Japanu, koji su među najvećim potrošačima nafte sa Bliskog istoka.

S obzirom na strateški značaj, Hormuški moreuz ostaje ranjiv na prekide uzrokovane geopolitičkim tenzijama, pa ukoliko bi Iran preduzeo agresivne mjere koje bi ometale brodski transport na tom području, a koji bi uključivao prijetnje zatvaranjem ili gađanje naftnih tankera, posljedice bi mogle da budu izuzetno teške. Prema podacima Međunarodne agencije za energetiku (IEA), svaki veći prekid protoka nafte kroz prolaz mogao bi dovesti do značajnog povećanja cijena nafte, pri čemu su najnovije prognoze da bi barel mogao koštati čak 100 dolara ili više u slučaju produžene krize.

Potencijalno ciljanje izraelskih snaga na iranske naftne infrastrukture, prema ocjeni New York Timesa, otvara dalja pitanja o implikacijama takvih akcija na regionalnu stabilnost, pa se strahuje se da bi uzvratne akcije Irana mogle da prodube krizu, dovodeći do šireg sukoba koji dodatno ugrožava globalne zalihe nafte, pri čemu takav scenario ne bi samo uticao na cijene ovog energenta, već i na ostale trgovačke rute koje su ključne za zdravlje globalne ekonomije.

SAD i rast proizvodnje

Jedan od najznačajnijih događaja u ovoj oblasti od početka vijeka bilo je pozicioniranje Sjedinjenih Američkih Država kao dominantnog igrača u globalnoj proizvodnji nafte. Prema podacima EIA, SAD su dosljedno zadržale status najvećeg svjetskog proizvođača nafte, a na toj poziciji su više od šest godina, pa je ova evolucija u proizvodnim kapacitetima značajno promijenila globalni pejzaž energetskih tržišta i smanjila zavisnost od nafte sa Bliskog istoka.

SAD su jačale svoje zalihe sirove nafte, koje su dostigle istorijski visoke nivoe i koje su im, kako podjseća Reuters, pružile ključnu zaštitu od negativnih efekata potencijalnih prekida u snabdijevanju naftom u slučaju geopolitičkih tenzija na Bliskom istoku. Štaviše, rastuća sposobnost SAD da proizvedu naftu iz škriljaca učinila je zemlju manje ranjivom na fluktuacije cijena izazvane sukobima na Bliskom istoku. Na primjer, u oktobru 2023. godine, proizvodnja sirove nafte u SAD prosječno je iznosila oko 12,9 miliona barela dnevno, što značajno doprinosi globalnoj ponudi i pruža utjehu investitorima zabrinutim zbog prekida snabdijevanja na Bliskom istoku.

Prema podacima IEA članice OPEC+ u koje spadaju zemlje izvoznice nafte i njihovi saveznici, uključujući ključne igrače poput Saudijske Arabije i Rusije, imaju sposobnost da prilagode svoje proizvodne nivoe kako bi stabilizovale tržište. To znači da bi, čak i ako bi iranski izvoz nafte bio smanjen zbog sukoba, drugi proizvođači mogli da povećaju proizvodnju kako bi popunili prazninu. Dok je iranska proizvodnja značajna i iznosi oko tri miliona barela dnevno, IEA naglašava da ona predstavlja samo oko tri odsto globalne ponude, što olakšava drugim proizvođačima da nadoknade potencijalne gubitke.

Uloga Irana i potencijalne posljedice

Iako su sadašnje reakcije tržišta na geopolitičke tenzije privukle pažnju, važno je staviti ova dešavanja u širi ekonomski kontekst i razmotriti moguće posljedice za globalni ekonomski rast i inflaciju. Oxford Economics procjenjuje da bi, ukoliko cijene nafte porastu na 130 dolara po barelu zbog eskalacije sukoba, moglo doći do smanjenja globalnog rasta proizvodnje za čak 0,4 procentna poena, što u ovom smislu predstavlja razlog za zabrinutost s obzirom na najnoviju prognozu Međunarodnog monetarnog fonda da su izgledi za rast svjetske ekonomije u narednoj godini 3,3 odsto.

Potencijal za povećanje cijena nafte posebno je izražen u regionima sa ograničenom domaćom proizvodnjom nafte, poput Evrope. Za razliku od SAD, evropske zemlje ostaju veoma zavisne od uvoza nafte, što ih čini ranjivim na svaki nagli porast cijena izazvan sukobima na Bliskom istoku. Energetska tržišta Evrope, kako ocjenjuje New York Times, suočavaju se sa jedinstvenim izazovima zbog zavisnosti od uvezene nafte i gasa, posebno u svijetlu tekućeg sukoba u Ukrajini, koji je dodatno otežao energetsku sigurnost u regionu.

Donosioci odluka u najrazvijenijim zemljama Evropske unije svjesni su da čak i umjereno povećanje cijena nafte, koje je procjenjeno na oko 10%, može da dovede do viših stopa inflacije. Centralne banke se mogu naći u izazovnoj situaciji, jer rast troškova energenata može da oslabi njihove napore da stabilizuju cijene i promovišu ekonomski rast. Banka Engleske je signalizovala svoju posvećenost pomnom praćenju inflacionih trendova, objavivši u najnovijem izvještaju da bi trajno povećanje cijena moglo dovesti do agresivnijih smanjenja kamatnih stopa u pokušaju da ublaže inflacione pritiske.

Uloga centralnih banaka u navigaciji kroz složenosti geopolitičkih tenzija i fluktuacija cijena nafte je od suštinskog značaja. Nedavne izjave brojnih zvaničnika centralnih banaka naglašavaju potrebu da se razmotre i neposredni šokovi i dugoročni ekonomski trendovi. Na primjer, guverner Banke Engleske Endrju Bejli nedavno je istakao da, iako tekući sukob na Bliskom istoku predstavlja rizike za ekonomsku stabilnost, to trenutno ne zahtijeva drastične promjene u monetarnoj politici.

Današnji ekonomski pejzaž je značajno drugačiji u odnosu na onaj viđen tokom ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, kada su centralne banke bile prisiljene da agresivno pooštre monetarnu politiku kao odgovor na vrtoglavu inflaciju. Nasuprot tome, mnoge centralne banke su sada u režimu popuštanja, stvarajući okruženje koje pogoduje ekonomskom rastu, pa se sve češće mogu čuti prilično optimistične prognoze da bi američka ekonomija mogla da izbjegne recesiju, što, u kombinaciji sa smanjenjem inflacije, pruža dodatni štit od uticaja bliskoistočnih dešavanja.

Između inflacije i stabilnosti

Ono što treba uzeti u obzir je i faza ekonomskog ciklusa, a prema ocjeni investicione kompanije Royal London Asset Management globalna ekonomija je „u mekšoj fazi“, što je čini manje podložnom šokovima izazvanim rastom cijena nafte, zbog čega se, kako ističu, znatno razlikuje u ekonomskim uslovima u poređenju sa prethodnim krizama kada je inflacija već rasla, omogućava veću fleksibilnost u odgovorima monetarne politike.

Geopolitička dinamika igra ključnu ulogu u oblikovanju sentimenta tržišta i ponašanja investitora, a kako tenzije rastu, percepcija rizika može značajno da utiče na tržišne kretanja. VIX indeks, kao što je pomenuto, služi kao mjera tržišnog straha i nesigurnosti, a njegov rast obično ukazuje na povećanu volatilnost tržišta i zabrinutosti zbog potencijalnih gubitaka, dok niži VIX sugeriše povjerenje investitora.

U ovoj fazi VIX ipak ostaje na umjerenim nivoima, što odražava relativno mirno tržišno okruženje uprkos geopolitičkim tenzijama. Ova stabilnost može se pripisati osnovnoj snazi američke ekonomije i sposobnosti drugih naftnih zemalja da prilagode proizvodnju kao odgovor na tržišne dinamike. Ipak, učesnici na tržištu ostaju budni, pažljivo prateći razvoj događaja na Bliskom istoku i moguće znakove eskalacije koji bi uticali na snabdijevanje.

Ukoliko bi, međutim, došlo do oštrijeg rasta cijena nafte od onog koji je zabilježen tokom ove sedmice, on bi direktno vodio ka povećanju troškova za preduzeća i potrošače širom svijeta, potencijalno izazivajući inflacione pritiske koji bi mogli uticati na odluke centralnih banaka. Zbog toga dešavanja na Bliskom istoku predstavljaju značajne izazove za globalna naftna tržišta i širu ekonomiju, s obzirom na to da, iako rast cijena nafte predstavlja razlog za zabrinutost, sadašnje tržišne dinamike i strukturne promjene u proizvodnji ovog energenta ipak nude određeni stepen otpornosti na potencijalne šokove. Međutim, iako iranska proizvodnja obuhvata tek troprocentni udio na svjetskom nivou, transport kroz Hormuški moreuz ostaje ključni opredjeljujući faktor u globalnom lancu snabdijevanja.