Javno-privatna partnerstva put ka održivom razvoju i boljoj infrastrukturi

Javno-privatna partnerstva pružaju višestruke mogućnosti za razvoj infrastrukture i ekonomije u regionu, a ključni su elementi uspjeha politička podrška, dobro pripremljeni projekti i odgovarajući zakonski okviri. Ovim povodom su predstavnici država, međunarodnih finansijskih institucija i privatnog sektora na II Regionalnoj konferenciji o javno-privatnom partnerstvu u Podgorici istakli glavne prednosti i izazove ovakvog modela saradnje.

Panel pod nazivom "Javno-privatno partnerstvo - projekti velike vrijednosti" organizovan je u saradnji Agencije za investicije Crne Gore, Ministarstva finansija i SIGMA-e, pri čemu su istaknuti primjeri i prepreke za efikasniju realizaciju ovih modela.

Šef Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u Crnoj Gori Remon Zakaria istakao je značaj investiranja u infrastrukturu i ekonomske projekte preko JPP-a, ističući da je EBRD do sada finansirala oko 40 projekata ove vrste, s ukupnim ulaganjima od tri milijarde eura.

“Aktivni smo u svim segmentima lanca vrijednosti. Podržavamo vlade u izradi javnih politika kojima se omogućavaju ova partnerstva. Takođe imamo savjetodavnu jedinicu za JPP koja pruža podršku u pripremi, nabavci, sve do finansijskog zatvaranja procesa”, izjavio je Zakaria.

On je precizirao da za odabir projekata nije presudan samo značaj investicije već i postojanje političke volje te kapaciteta unutar vlade za efikasnu implementaciju.

"Politička volja i politička posvećenost su veoma važni, a neophodni su i lokalni kapaciteti. Drugi važan kriterijum je zakonski okvir. Budući da su troškovi pripreme JPP-a vrlo visoki, veličina projekta treba da bude dovoljno značajna da opravda naše učešće", dodao je Zakaria, navodeći da EBRD procjenjuje projekte vrijedne barem 100 miliona eura, ili 50 miliona ukoliko postoji nekoliko drugih projekata planiranih uz njega.

Zakaria je ocijenio da je za Crnu Goru ključna investicija u modernizaciju aerodroma, kako bi zemlja mogla privući više turista i podstaći ekonomski razvoj.

“To je najvažnija investicija koja se može realizovati, a u kojoj privatni sektor može da ima ključnu ulogu, jer oni imaju sve kontakte sa glavnim kompanijama koje rade u ovoj oblasti”, izjavio je, naglašavajući prednosti koje privatni sektor može donijeti kroz bolje upravljanje i povezivanje sa aviokompanijama.

Direktor ATRAKO-a Emiliano Gjika govorio je o konkretnom primjeru projekta JPP u Albaniji, konkretno o putnoj dionici Milot-Balldren, dugoj 110 kilometara, koja je podijeljena u manje segmente kako bi povećala interes investitora.

“Naišli smo na neke druge probleme vezane za određivanje naknade za korišćenje. Ne možete putarinu nametnuti na svakom segmentu, jer ćete onda narušiti koncept brzog puta, ako se putnik mora stalno zaustavljati”, objasnio je Gjika, dodajući da je zbog manjeg broja segmenata ulaganje postalo privlačnije za privatne kompanije.

Mirsad Hasanić iz Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine pojasnio je pravni aspekt koncesija kao posebnog oblika JPP-a. On je objasnio da koncesije mogu biti dodijeljene putem tendera ili samoinicijativne ponude privatnog sektora, što je u BiH postalo uobičajena praksa zbog brzine kojom privatni sektor može realizovati projekte.

“Redovan put bi bio tenderski postupak i normalan put bi bio da se objavi tender. Kod nas u Bosni i Hercegovini je pravilo postalo izuzetak, izuzetak pravilo, tako da u svim koncesionim projektima uglavnom se sve realizuje na samoinicijativnim ponudama”, naglasio je Hasanić.

Na panelu je važan dio posvećen izazovima upravljanja otpadom, o čemu je govorio izvršni direktor Deponija u Crnoj Gori Aleksandar Božović. On je istakao da Crna Gora ima ozbiljan problem s odlaganjem otpada, jer u zemlji postoji čak 400 divljih deponija.

“Ako ne promijenimo trendove, navike i sve što je neophodno mi ćemo ući u ozbiljan problem, a to je da nemamo gdje sa otpadom”, upozorio je Božović.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori ne postoji sistem primarne selekcije otpada, što dodatno otežava situaciju. Planirani su projekti za izgradnju postrojenja za termičku obradu otpada, preradu bio gasa, tretman elektronskog i električnog otpada, otpadnih guma i građevinskog otpada.

“Svi treba zajedno da budemo dio ovoga procesa, gdje će otpad na kraju biti rješenje, a ne problem”, dodao je Božović, naglašavajući važnost edukacije mladih inženjera kroz ovakve projekte.

Milica Sredanović iz Međunarodne finansijske korporacije (IFC) naglasila je važnost da u JPP-u svaki partner preuzme rizike koje može adekvatno kontrolisati.

“Ako stavite mnogo pitanje vezanih za zemljište i regulaciju na privatni sektor, a oni nijesu u stanju da to urade, onda neće biti dobro raspodijeljen rizik. Jedan projekat utiče na ostale koje imate i sve to utiče na vaš kredibilitet”, rekla je Sredanović, dodajući da je u regionu bilo uspješnih projekata, naročito u sektoru saobraćaja.

Predstavnik IFC-a za Srbiju Bodin Bulatović govorio je o uspjehu projekta u Beogradu, gdje se otpad koristi za proizvodnju energije.

“To znači da je 90 odsto otpada grada bilo na neregulisanim deponijama na obodu Beograda, 40 godina bez ikakve obrade, reciklaže, procesuiranja otpada”, rekao je Bulatović, naglašavajući da su ogromni troškovi od 350 miliona eura opravdani poboljšanjem uslova životne sredine.

Na konferenciji je naglašeno da uspjeh JPP-a zavisi od strateškog planiranja, jasnih prioriteta i partnerstva s privatnim sektorom, čime će region osigurati kvalitetne projekte s dugoročnim pozitivnim efektima na ekonomiju i životnu sredinu.