Trampove carine mijenjaju dinamiku globalnog tržišta

Centralna tema u kontekstu novih geopolitičkih promjena su novi potezi i odluke Sjedinjenih Američklih Država, a u najavama trgovinskih ratova najviše pažnje privlače carine čije uvođenje je inicirao predsjednik te zemlje Donald Tramp.

Administracija 47. predsjednika SAD uvela je carine na robu koja se uvozi iz različitih zemalja, uključujući Kinu, Kanadu i Meksiko. Polazna osnova ovakve trgovinske politike nalazi se pojam da carine, kao porezi na uvoz, služe različitim svrhama, od zaštite domaće industrije do pregovaranja o trgovinskim disparitetima. Međutim, dugoročne posljedice ovakvih mjera mnogo su složenije, jer često uključuju mješavinu ekonomskih, političkih i socijalnih faktora koji se šire kroz globalnu ekonomiju.

Šta su carine i kako funkcionišu?

Carina, u svom najjednostavnijem obliku, predstavlja taksu koju jedna zemlja nameće na uvezenu robu ili usluge iz druge zemlje. Stopa carine obično se izračunava kao procenat vrijednosti uvezene robe. Na primjer, ako proizvod koji vrijedi 100 eura podliježe carini od 10%, uvoznik ili kompanija će morati da plati dodatnih 10 dolara kao porez državi.

Carine mogu da budu primijenjene na različite načine, pša u tom smislu mogu da budu sveobuhvatne, mogu da ciljaju čitave kategorije proizvoda iz specifičnih zemalja (kao što je carina od 25% na čelik i aluminijum), ili mogu da budu specifične, usmjerene na ograničen broj proizvoda ili specifičnih industrija. SAD, pod Trampom, uvele su carine ne samo na uvoz iz Kine, već i na robu iz svojih susjeda, Kanade i Meksika. Cilj je smanjenje trgovinskog deficita, zaštita američkih radnih mjesta i motivisanje kompanija da premjeste proizvodne operacije nazad u SAD. Međutim, efekti takvih carina su mnogo složeniji i dalekosežniji nego što se prvobitno predviđalo.

Pravni osnov za carine i izvršna vlast

Nametanje carina uglavnom spada u nadležnost Kongresa, prema Ustavu SAD, koji zakonodavnom tijelu daje ovlašćenje da reguliše međunarodnu trgovinu. Međutim, tokom godina, izvršna grana vlasti – konkretno predsjednik – dobila je veću slobodu u postavljanju trgovinske politike. Ovo je omogućeno zakonima poput Zakona o međunarodnim ekonomskim vanrednim ovlašćenjima (IEEPA), koji američkom predsjedniku omogućava da nametne carine na strane zemlje u ime nacionalne bezbjednosti ili ekonomskih interesa.

Trampov pristup carinama bio je jedinstven, jer je pozvao IEEPA da opravda nametanje carina na širok spektar uvoznih proizvoda iz Kine, Kanade i Meksika, iako zemlje o kojima se radi nijesu zvanično proglašene prijetnjama po nacionalnu bezbjednost. Kritičari su postavili pitanje zakonitosti ovih radnji, tvrdeći da bi takve odluke trebalo da pripadnu Kongresu. Ipak, trend izvršne vlasti u trgovinskim pitanjima raste posljednjih decenija, pri čemu su prethodni predsjednici koristili slična ovlašćenja za nametanje carina, iako često na ciljaniji način.

Ko plaća carine?

Česta zabluda o carinama je da strane vlade ili preduzeća koja izvoze robu u SAD snose teret poreza. To nije slučaj. Entitet koji je odgovoran za plaćanje carine je uvoznik robe. Na primjer, ako američki maloprodajni lanac uvozi robu iz Kine, maloprodajni lanac – kao što su Target, Walmart ili Apple – je taj koji mora da plati carinu američkoj vladi. Međutim, ova početna uplata ne znači da će uvozničke kompanije apsorbovati trošak carine.

Kompanije, naročito one koje posluju na konkurentnim tržištima, vjerovatno neće moći da apsorbuju troškove carina na neodređeno vrijeme. Umjesto toga, ove dodatne troškove prenose na potrošače u obliku viših cijena. Na primjer, ako robna kuća uvozi proizvode iz Kine i suočava se sa carinom od 10%, prodavnica može povećati cijene tih proizvoda kako bi pokrila trošak, šro znači da konačni teret carina, dakle, pada na potrošače, koji plaćaju više za robu koja podliježe carinama.

Na primjer, kada je SAD nametnuo carine na uvezene veš-mašine, cijena veš-mašina u SAD povećala se u prosjeku za 86 dolara, a cijena mašina za sušenje je takođe porasla, uprkos tome što sušači nijesu direktno bili pogođeni carinom. Ovaj fenomen nastaje jer trgovci često povećavaju cijene komplementarnih proizvoda, poput veš-mašina i mašina za sušenje, zajedno, umjesto da povećaju cijenu samo jednog proizvoda.

Trenutni i dugoročni efekti na potrošače

Jedna od najvećih briga u vezi sa carinama je koliko brzo njihovi efekti mogu biti osjetni od strane potrošača. U slučaju carina koje je nametnuo Tramp, efekti su bili brzi, jer su se odnosili na širok spektar proizvoda iz Kine, Kanade i Meksika. Prethodnih dana čula su se i predviđanja da bi trenutni efekti mogli rezultirati povećanjem cijena od 0,81% do 1,63% na svakodnevne potrošačke proizvode, pri čemu bi određeni proizvodi, poput automobila i kućnih aparata, mogli doživjeti posebno oštre skokove cijena.

Federalne rezerve su takođe upozorile da ove carine mogu doprinijeti višim stopama inflacije, potencijalno podižući godišnju stopu inflacije u SAD-u sa 2,9% na čak 4%. Dok neke industrije mogu da apsorbuju troškove carina prilagođavanjem svojih lanaca snabdijevanja ili korišćenjem domaćih alternativa, mnoge industrije koje se bave potrošačima neće imati drugog izbora nego da prenesu troškove na potrošače. Na primjer, kompanije u automobilskoj industriji, posebno one koje zavise od dijelova proizvedenih u Meksiku ili Kanadi, očekuje se da će imati veće proizvodne troškove, koji će se odraziti na finalnu cijenu vozila. Slično tome, cijena proizvoda kao što su voće, povrće i elektronika, koji često prelaze više granica tokom proizvodnog procesa, takođe će vjerovatno porasti.

Hoće li carine stvoriti radna mjesta u SAD?

Jedan od ključnih argumenata u pravdanju carina, naročito onih koje su nametnute na kineski uvoz, bio je da će one stvoriti radna mjesta u SAD podstičući kompanije da premjeste svoje proizvodne operacije nazad. Tramp i njegovi pristalice tvrde da što je carina viša, to je veća vjerovatnoća da će strane kompanije otvoriti proizvodne pogone u SAD kako bi izbjegle plaćanje carine. Iako je ovaj argument privlačan, stvarnost je mnogo složenija.

Dosadašnja iskustva pokazuju da carine same po sebi nijesu dovoljne da stvore značajan broj radnih mjesta. Radna mjesta u proizvodnji u SAD dostigla su vrhunac 1979. godine, a automatizacija proizvodnih procesa znatno je smanjila broj radnih mjesta koja su potrebna u industrijama proizvodnje. Štaviše, stvaranje novih radnih mjesta putem carina često je nadoknađeno gubicima radnih mjesta u drugim sektorima, jer povećani troškovi uvoznih dobara dovode do smanjenja tražnje i manje potrošnje.

Studija o efektu carina na veš-mašine pokazala je da su carine dovele do stvaranja oko 1.800 radnih mjesta u industriji veš-mašina, ali je ukupan trošak za potrošače iznosio oko 815.000 dolara po radnom mjestu. Ovo sugeriše da argument za stvaranje radnih mjesta nije tako jednostavan kao što to zagovornici žele da vjeruju. Da bi carine bile zaista efikasne u podsticanju radnih mjesta u SAD, one bi morale biti dio složenije strategije koja uključuje ulaganja u razvoj radne snage, inovacije i specifičnu podršku industrijama.

Uticaj na e-trgovinu i jeftin uvoz

Druga posljedica Trampove carinne politike je uticaj koji je ona imala na industriju e-trgovine, naročito za potrošače koji kupuju robu sa online platformi kao što su Amazon i Temu. Ove platforme često nude proizvode niske cijene koji se uvoze iz zemalja poput Kine, gdje su troškovi rada niži. Nametanje carina na ove proizvode dovelo je do viših cijena za potrošače, naročito za proizvode niže vrijednosti.

Značajna promjena bila je ukidanje de minimis izuzetka, koji je omogućavao uvoz robe vrijedne ispod 800 dolara bez carine. Nakon ukidanja ovog izuzetka za kineski uvoz, preduzeća i potrošači sada se suočavaju sa dodatnim troškovima prilikom naručivanja proizvoda online. Carine, u kombinaciji sa novim zahtjevima za papirologiju i inspekcijama od strane Carine i granične zaštite, dovele su do kašnjenja u pošiljkama, konfuzije i dodatnih logističkih izazova. Štaviše, kompanije koje posluju u e-trgovini mogu odlučiti da ili same preuzmu troškove ili ih prebace na potrošače, što dodatno podiže cijene.

Globalne posljedice carina

Uticaj američkih carina nije ograničen samo na američku ekonomiju. Zemlje koje su bile na meti ovih carina, posebno Kina, Kanada i Meksiko, odgovorile su sopstvenim carinama na američke proizvode. Na primjer, Kina je uvela carine na američke poljoprivredne proizvode, dijelove za avione i tehnologiju. Istovremeno, Kanada i Meksiko su ciljali američke proizvode kao što su čelik, poljoprivredni proizvodi i automobili.

Carine uvedene doslovno iz osvete dovele su do daljeg eskaliranja trgovinskog rata, sa globalnim lancima snabdijevanja koji su pretrpjeli poremećaje, a međunarodna trgovina postala skuplja. Takođe, zemlje poput Kanade i Meksika, koje su ključni trgovinski partneri SAD, izrazile su zabrinutost zbog dugoročnih efekata ovih carina na njihove ekonomije. Na primjer, Kanada, kao najveći izvoznik nafte u SAD, strahuje da bi carine na njenu naftu mogle naškoditi tržištima energenata u objema zemljama.

Carine koje je uvela američka vlada imale su duboke efekte na domaću i globalnu ekonomiju. Iako su uspjele da povećaju prihod za američki budžet i promijene globalni trgovinski pejzaž, trošak je uglavnom prenešen na potrošače kroz veće cijene. Štaviše, ideja da će carine dovesti do stvaranja novih radnih mjesta u SAD pokazala se pojednostavljenom, jer složenije ekonomske posljedice viših troškova i smanjenje potrošnje često nadmašuju potencijalne koristi od vraćanja radnih mjesta koja se odnose na sektor proizvpdnje.