Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Cijena je univerzalni koncept s kojim se svakodnevno susrijećemo u svim aspektima života, bez obzira na to da li je riječ o kupovini osnovnih potrepština, luksuznih dobara ili plaćanju usluga.
U pitanju je vrijednosni izraz neke robe ili usluge, odnosno tačno određena suma novca (ili drugih vrijednosti) koja se traži u zamjenu za proizvod ili uslugu. Na slobodnom tržištu, cijena je novčani izraz mjere vrijednosti i određuje se uzajamnim djelovanjem ponude i tražnje za određenim proizvodom ili uslugom u određenom periodu.
Ponuda i tražnja
Cijena ne predstavlja samo trošak kupovine, već i zbir vrijednosti koje potrošači razmjenjuju za benefite od posjedovanja ili korišćenja nekog proizvoda ili usluge.
Na tržištu, cijene služe kao glavni mehanizam koordinacije između proizvođača i potrošača. Kada cijena raste, proizvođači su motivisani da povećaju proizvodnju jer mogu da ostvare veći profit, dok s druge strane, više cijene obično obeshrabruju potrošače, smanjujući njihovu tražnju.
Nasuprot tome, niže cijene podstiču potrošače na veću potrošnju, dok smanjuju interesovanje proizvođača za povećanje proizvodnje, a ovaj odnos između ponude, tražnje i cijena naziva se tržišnom ravnotežom. Ravnoteža se postiže kada ponuđena količina robe odgovara količini koju su potrošači spremni da kupe po određenoj cijeni.
Formiranje cijena
Cijene se na slobodnom tržištu formiraju prema zakonima ponude i tražnje. Jedan od osnovnih ekonomskih zakona kaže da povećanjem cijene opada tražnja za proizvodom, dok rast cijene obično povećava ponudu.
Cijene na slobodnom tržištu određuju se unutar raspona koji definišu dva ključna faktora – troškovi proizvodnje i vrijednost proizvoda za potrošača. Troškovi proizvodnje predstavljaju minimalni iznos ispod kojeg proizvođač ne može da proizvodi bez gubitaka, dok vrijednost proizvoda za potrošača označava maksimalnu cijenu koju je potrošač spreman da plati.
Ako je cijena proizvoda veća od njegove vrijednosti za potrošača, proizvod se neće prodavati, međutim, druge strane, proizvođač ne može dugoročno opstati ako cijena ne pokriva troškove proizvodnje.
Iako se opšte pravilo o smanjenju tražnje s rastom cijena gotovo uvijek primjenjuje, postoje izuzeci, a jedan od najpoznatijih je Gifenov paradoks, koji se javlja kod inferiornih dobara – osnovnih proizvoda poput hljeba. U slučaju velikog porasta cijene hljeba, potrošači s niskim prihodima mogu da povećaju tražnju za hljebom jer nemaju dovoljno sredstava za kupovinu skupljih zamjenskih proizvoda.
Elastičnost cijena opisuje koliko se ponuda ili tražnja mijenjaju s promjenama cijene, tako da, na primjer, roba koja je neophodna za svakodnevni život, poput hrane ili goriva, ima nisku elastičnost zato što tražnja ostaje stabilna bez obzira na promjenu cijene, dok luksuzni proizvodi često imaju visoku elastičnost jer tražnja značajno opada s rastom cijena.
Troškovi proizvodnje
Cijena proizvoda nije samo odraz ponude i tražnje, već uključuje i troškove proizvodnje i distribucije, odnosno troškove koji obuhvataju cijenu sirovina, rada, transporta i drugih faktora. U skladu sa tim proizvođači određuju cijenu koja omogućava pokrivanje svih troškova i ostvarivanje profita.
Postoji više vrsta cijena koje se razlikuju zavisno od faze poslovnog procesa, pa se fabrička cijena odnosi na iznos koji proizvođač naplaćuje trgovcu, veleprodajna cijena predstavlja cijenu po kojoj trgovci na veliko prodaju proizvode trgovcima na malo, dok je maloprodajna cijena iznos koji potrošači plaćaju u trgovinama, a uključuje trgovačke marže i poreze.
Cijene mogu biti slobodne ili regulisane, u zavisnosti od načina njihovog određivanja. Slobodne cijene nastaju slobodnim dogovorom između prodavaca i kupaca, dok regulisane cijene postavljaju državne institucije, najčešće radi zaštite potrošača ili osiguravanja stabilnosti tržišta.
Regulisane cijene mogu biti minimalne, maksimalne ili fiksne, a pored njih porezi poput PDV-a i akciza takođe značajno utiču na formiranje konačne cijene proizvoda ili usluge.
--------------------
Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično.
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR