KYC – oslonac finansijske sigurnosti

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Izraz koji postaje sve prisutniji prilikom obavljanja transakcija je KYC, skraćeno od „Know Your Customer“, što bi se doslovno moglo prevesti kao „upoznaj svog klijenta. Riječ je o procesu koji se ne odnosi samo na regulatorni zahtjev, već predstavlja i ključnu zaštitu od finansijskih prevara poput manipulacija, pranja novca i finansiranja terorizma.

Šta je KYC?

Zamislite da vodite prodavnicu i da u nju uđe neko kome treba da posvetite pažnju da biste mu nešto prodali. Prvo što biste željeli u takvoj situaciji jeste da otklonite sumnje da li ta osoba uopšte može da bude kupac – da li za to ima namjeru i finansijsku mogućnost, kako ne biste trošili vrijeme na nekoga ko vam na kraju neće platiti.

Sada to zamislite na nivou finansijske industrije, unutar koje u svakom trenutku ogromne količine sredstava cirkulišu između pojedinaca, kompanija i država. Banke i finansijske institucije imaju sve izraženiju potrebu da znaju s kim posluju, a upravo KYC koncept im to omogućava.

Kada vam banka traži ličnu kartu prilikom plaćanja računa ili ne dozvoljava uplatu kešom bez identifikacionog dokumenta, to radi zbog KYC pravila. Kada bi banke dozvoljavale anonimne gotovinske uplate bez provjere identiteta, kriminalne grupe bi mogle lako da prebacuju ilegalno stečeni novac bez ikakvog traga. Identifikacija korisnika omogućava bankama i drugim pružaocima platnih usluga da prate tok novca, provjeri da li transakcija dolazi iz legitimnog izvora i osigura da se njene usluge ne koriste za nezakonite aktivnosti.

U tom smislu, KYC je proces koji finansijske institucije koriste kako bi provjerile identitet svojih klijenata, osiguravajući da pojedinci i kompanije koje koriste finansijske usluge budu legitimne i da nijesu uključene u ilegalne aktivnosti. Implementacijom KYC koncepta banke mogu da spriječe kriminalce da koriste njihove platforme za pranje novca, prevare i druge nezakonite radnje.

Zašto je KYC važan?

Finansijski kriminal je globalni problem jer kriminalci često koriste bankarski sistem kako bi prebacili ili sakrili nezakonito stečeni novac, a da bi se ovo spriječilo, vlade i regulatori širom svijeta uveli su stroge KYC mjere.

KYC pomaže u borbi protiv finansijskog kriminala provjerom identiteta klijenata, omogućavajući bankama da blokiraju sumnjive pojedince ili subjekte umiješane u ilegalne aktivnosti poput pranja novca, korupcije ili finansiranja terorizma.

Na ovaj način se, takođe, osigurava regulatorna usklađenost jer finansijske institucije moraju da poštuju zakone i druge propise koje donose nadležni organi, poput legislative koja se odnosi na sprečavanje pranja novca (AML – Anti-Money Laundering), pri čemu nepoštovanje ovih propisa može da dovede do velikih novčanih kazni i narušavanja ugleda.

Pored toga, KYC omogućava bankama da bolje razumiju svoje klijente, analizirajući dostupne podatke o njihovom finansijskom ponašanju, čime se poboljšava pružanje personalizovanih usluga.

Kako funkcioniše KYC?

KYC proces se sastoji od nekoliko ključnih koraka. Finansijske institucije najprije prikupljaju informacije o klijentima, uključujući lične ili poslovne podatke, zvanične identifikacione dokumente i detalje o kompanijama koji pomažu u kreiranju profila klijenata i procjeni mogućih rizika.

Nakon toga slijedi provjera informacija putem zvaničnih izvora, kao što su vladine baze podataka i javni registri. Finansijske institucije mogu takođe da upoređuju date podatke sa međunarodnim sankcionim listama, listama osumnjičenih i bazama podataka organa za sprovođenje zakona.

Neke od poznatih baza uključuju liste sankcija Ministarstva finansija SAD, listu Specijalno označenih državljana i blokiranih osoba (SDN), liste Radne grupe za finansijske akcije (FATF), Indeks percepcije korupcije Transparency Internationala i listu zemalja sponzora terorizma. Ako se klijent nađe na nekoj od ovih lista, njegove finansijske aktivnosti mogu da budu ograničene ili da se određene pojedinosti dodatno istražuju.

Nakon provjere, finansijske institucije dodjeljuju ocjenu rizika klijentu na osnovu različitih faktora, poput poslovanja u visokorizičnoj zemlji, povezanosti sa politički izloženim osobama (PEP – Politically Exposed Persons) ili učestalih transakcija gotovinom. Klijenti sa visokim rizikom podliježu dodatnoj provjeri (EDD – Enhanced Due Diligence), što znači da su pod strožim nadzorom i češćim revizijama.

KYC nije jednokratan process, budući da banke i finansijske institucije moraju kontinuirano da prate transakcije svojih klijenata kako bi otkrile sumnjive aktivnosti i osigurale usklađenost sa propisima.

KYC registri

Pitanja koja se odnose na usklađenost KYC mogu da budu dio dugotrajnog i skupog procesa. Finansijske institucije često moraju iznova da traže ažurirane podatke od svojih klijenata, što može da predstavlja opterećenje za kompanije koje posluju u više zemalja.

Kako bi se ovaj proces pojednostavio, nastali su KYC registri – centralizovane baze podataka koje čuvaju i ažuriraju KYC informacije, omogućavajući finansijskim institucijama lakši pristup provjerenim podacima. Ovakvi registry bankama i korporacijama omogućavaju bezbjedno dijeljenje standardizovanih KYC informacija, smanjujući potrebu za ponavljanjem istih procesa i povećavajući efikasnost.

U tom smislu važno je razumjeti da KYC nije birokratska prepreka, već ključni mehanizam zaštite u savremenom finansijskom ekosistemu. Provjerom identiteta i procjenom rizika, finansijske institucije mogu da zaštite sebe i svoje klijente od prevara, korupcije i finansijskog kriminala.

--------------------

Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično. 
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.