U sedmici koja se pokazala kao jedna od najznačajnijih za globalno tržište obveznica u posljednjih nekoliko godina, američke državne obveznice – simbol finansijske stabilnosti i tradicionalno utočište za investitore u kriznim vremenima – ponašale su se na način koji je iznenadio čak i najiskusnije ulagače. Cijene su naglo pale, prinosi su skočili, a kreatori politika su bili primorani da brzo reaguju, što je dovelo do iznenadne korekcije trgovinske politike iz Bijele kuće.
Značaj obveznica za američku ekonomiju
Američke državne obveznice – dugovanja koja emituje savezna vlada SAD – najlikvidniji su i najčešće korišćeni instrument duga u svijetu. Smatraju se gotovo „bezrizičnom“ investicijom, zahvaljujući sposobnosti američke vlade da oporezuje i štampa sopstvenu valutu. Emituju se sa različitim rokovima dospijeća, a najpažljivije se prate one od dvije, 10 i 30 godina.
U normalnim tržišnim uslovima, cijene obveznica i njihovi prinosi kreću se u suprotnim smjerovima. Kada potražnja za obveznicama raste (najčešće u vremenima krize) cijene rastu, a prinosi opadaju. Obrnuto, kada investitori prodaju obveznice, cijene padaju, a prinosi rastu. Prinosi takođe predstavljaju pokazatelj očekivanja o kamatnim stopama i inflaciji. Prinos na desetogodišnje obveznice posebno je značajan jer služi kao referentna tačka za mnoge druge kamatne stope – uključujući hipotekarne kredite, korporativne obveznice i državne dugove širom svijeta.
Ova dinamika funkcioniše kroz aukcijski sistem – investitori daju ponude na osnovu svojih očekivanja o ekonomskom rastu, inflaciji, potezima Federalnih rezervi i geopolitičkim rizicima, pri čemu bilo kakav poremećaj u toj osjetljivo izbalansiranoj jednačini može imati široke posljedice za čitav finansijski sistem.
Neočekivana nestabilnost i nagli obrt
Tržište američkih državnih obveznica zabilježilo je ove sedmice neuobičajenu i oštru volatilnost, a prinos na desetogodišnje obveznice juče je porastao na 4,51% – jedan od najviših nivoa u posljednjih nekoliko godina – da bi se već u četvrtak povukao na 4,312%. Sličan pad zabilježen je i kod dvogodišnjih obveznica, čiji je prinos pao na 3,879%. Oba su naglo pala nakon što je predsjednik SAD Donald Trump iznenada najavio 90-dnevnu pauzu na uvođenje novih carina za većinu zemalja – potez koji je smirio tržišta, ali i ogolio koliko je tržište obveznica osjetljivo na političku neizvjesnost.
Nagli preokret uslijedio je nakon talasa masovne prodaje na tržištu američkih obveznica vrijednom 29 biliona dolara, koje je bilo pod uzdrmano još od prethodne najave predsjednika SAD Donalda Trampa o uvođenju novih sveobuhvatnih carina, svega sedmicu ranije. Investitori, uznemireni onim što su doživjeli kao nepredvidive i ekonomski destabilizujuće poteze, počeli su da rasprodaju državne obveznice u velikim količinama, što je prouzrokovalo nagli rast prinosa i oštar pad cijena. U jednom trenutku, tržište je bilo na putu da zabilježi najveći sedmični rast prinosa u više od deset godina.
Tržište obveznica, faktički, natjeralo je kreatore politika na promjenu kursa.
Sistematski šok u nastajanju
Tržište američkih obveznica je kičma globalnog finansijskog sistema. Ono predstavlja osnovu za sve – od hipotekarnih kamatnih stopa i troškova korporativnog finansiranja, do vrednovanja rizične imovine i funkcionisanja deviznih tržišta. Kada prinosi naglo porastu, a likvidnost se pogorša, kao što se desilo ove sedmice, posljedice mogu biti ozbiljne i dalekosežne.
Na primjer, kamatna stopa na 30-godišnje hipoteke u SAD, koja je usko povezana s prinosima na desetogodišnje obveznice, skočila je u skladu s tržišnim potresima, dodatno stežući finansijske uslove za američka domaćinstva. Istovremeno, prinosi na američke korporativne obveznice – posebno one u kategoriji visokog rizika, poznate kao „junk bonds“ – porasli su za skoro čitav procentni poen u samo sedmicu, prema podacima ICE BofA indeksa.
Izvan granica SAD, prinosi na državne obveznice u zemljama poput Japana i Ujedinjenog Kraljevstva takođe su porasli na nivoe koji nijesu viđeni decenijama, dodatno otežavajući poziciju već prezaduženih javnih finansija, uz pritisak koji podsjeća na ranije epizode finansijskog stresa, kao što je kriza izazvana tzv. „mini-budžetom“ u Velikoj Britaniji 2022. godine, ili panična prodaja imovine u martu 2020, kada su centralne banke morale hitno da intervenišu kako bi stabilizovale tržište.
Uloga hedž fondova
Prodajni pritisak dodatno je pojačan naglim povlačenjem iz tzv. „basis“ trgovinskih strategija – sofisticiranih arbitražnih poteza koje koriste hedž fondovi. Te strategije uključuju kupovinu fizičkih obveznica i istovremenu prodaju terminskih ugovora, često uz korišćenje pozajmljenog kapitala, kako bi se iskoristile male cjenovne razlike.
U stabilnim tržišnim uslovima, ovakve trgovine doprinose efikasnosti tržišta. Međutim, kada volatilnost skoči ili kada brokeri koji pozajmljuju novac fondovima zatraže povrat sredstava, te pozicije se ubrzano zatvaraju, što dodatno pojačava pritisak na prodaju, baš kao što se desilo ove sedmice.
Nekoliko velikih trgovačkih timova izvijestilo je da su se razlike između kupovne i prodajne cijene („bid-ask spread“) proširile na duplo od uobičajenih nivoa, što je jasan signal stresa na tržištu koje važi za najlikvidnije na svijetu, pa iako je prodaja spolja izgledala uredno, ovi tehnički poremećaji podsjetili su na prethodne krize likvidnosti.
Povratak obvezničkih stražara
Pojam „obveznički stražari“ (engl. bond vigilantes), koji datira iz 1980-ih, odnosi se na investitore koji prodaju državne obveznice u znak protesta protiv neodgovornih fiskalnih ili monetarnih politika. Time povećavaju troškove zaduživanja i na taj način sprovode tržišnu disciplinu nad donosiocima odluka. Njihovo prisustvo ove sedmice bilo je nepogrešivo jasno.
Naglim rastom prinosa kao odgovorom na nepredvidivu trgovinsku politiku i zabrinutost zbog budžetskog deficita, tržište je poslalo jasnu poruku: povjerenje u ekonomske odluke je od presudnog značaja. Trampov preokret u vezi sa uvoznim tarifama, za koji je sam priznao da je bio pod uticajem kretanja na tržištu obveznica, pokazuje koliku moć to tržište i dalje ima kada je u pitanju pravac ekonomske politike.
Gubitak statusa sigurnog utočišta?
Američke državne obveznice su tradicionalno smatrane sigurnim utočištem u trenucima geopolitičkih tenzija i finansijske nestabilnosti. U takvim okolnostima, investitori ih kupuju u velikom broju, što podiže njihove cijene i spušta prinose. Međutim, ovoga puta se desilo suprotno – prinosi su porasli čak i dok su akcije na svjetskim berzama padale, a takvo kretanje je u suprotnosti sa uobičajenim obrascima ponašanja tržišta.
Cijena desetogodišnje obveznice pala je više od 3%, što je svrstava među najgore sedmice još od avgusta 2023. godine. Ovakvo neobično ponašanje ponovo je otvorilo pitanje: mogu li se američke obveznice i dalje smatrati pouzdanim utočištem u kriznim vremenima, posebno kada su upravo institucije koje ih podržavaju, poput vlade i centralne banke, same izvor nesigurnosti?
Šta Fed može u ovoj situaciji?
Američke Federalne rezerve dobro su svjesne svog dvostrukog zadatka – očuvanja finansijske stabilnosti i kontrole inflacije. S obzirom na to da je inflacija i dalje visoka, centralna američka finansijska institucija nema luksuz da reaguje kao 2020. snižavanjem kamata ili pokretanjem velikih programa otkupa obveznica. Ipak, i dalje ima nekoliko alata kojima može djelovati u cilju stabilizacije tržišta.
Jedna od opcija je popuštanje pravila o dodatnom kapitalnom odnosu (Supplementary Leverage Ratio), što bi bankama omogućilo da drže više državnih obveznica bez narušavanja propisa o kapitalu. Druga mogućnost je ciljani otkup obveznica – ograničenog trajanja i obima – kako bi se stabilizovali određeni segmenti tržišta, bez davanja signala da slijedi šire labavljenje monetarne politike. Fed takođe može da ubrizga kratkoročna sredstva kroz repo tržište, nudeći likvidnost uz državne obveznice kao kolateral.
Takođe, Fed bi mogao da aktivira ili proširiti dolarske swap linije sa stranim centralnim bankama kako bi ublažio globalne pritiske na likvidnost, posebno kada su u pitanju institucije koje zavise od dolara. Takva intervencija imala bi za cilj očuvanje funkcionisanja tržišta, a ne podsticanje ekonomske tražnje.
Iako su tržišta tokom sedmice donekle odahnula nakon pauze u uvođenju carina i uspješne aukcije desetogodišnjih američkih obveznica, suštinski problemi ostaju. Vjerodostojnost fiskalne politike, neizvjesnost zbog globalne trgovine i ograničene mogućnosti centralnih banaka da djeluju i dalje su aktuelni razlozi za zabrinutost.
Uz to, predstojeći ekonomski podaci – indeks potrošačkih cijena (CPI), broj prijava za naknade za nezaposlene i indeks proizvođačkih cijena (PPI) – dodatno će oblikovati očekivanja investitora o pravcu u kojem ekonomija ide i kakav odgovor od Feda mogu da očekuju. Svaki signal da inflacija ponovo dobija na zamahu mogao bi dodatno da pooštri uslove.
Poremećaji na tržištu obveznica ove sedmice nijesu bili samo reakcija na trgovinske tenzije, već i svojevrsna procjena vjerodostojnosti politike, otpornosti finansijskog sistema i pouzdanosti tradicionalnih sigurnih utočišta u politički nestabilnim vremenima. Američke obveznice, nekada simbol stabilnosti, pokazale su se ranjivima na nepredvidive političke poruke i preveliku izloženost špekulativnim pozicijama.
Za investitore, donosioce odluka i ekonomiste, glavna poruka je jasna i ozbiljna: kada tržište obveznica progovori, treba pažljivo slušati.
----------
Inicijalna verzija ovog članka dio je autorkinog serijala "Greenbacks & Groundbreakers" i dostupna je OVDJE.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR