Crnogorsko pitanje, istorijski oblikovano pod snažnim uticajem međunarodne zajednice, danas se suočava s novim izazovima, ocijenio je Danilo Kalezić, doktorand političkih nauka i saradnik na Univerzitetu Crne Gore. Gostujući u emisiji Drugačija radio veza, Kalezić je istakao paradoksalnu situaciju u kojoj crnogorska intelektualna i politička elita sve manje promišlja o budućnosti države, dok su istovremeno unutrašnji i spoljašnji pritisci na Crnu Goru sve izraženiji.
Kritikujući pasivnost prozapadnih snaga i ponašanje međunarodnih partnera, Kalezić je ukazao na nesklad u njihovom pristupu koji, umjesto podrške progresivnim idejama, favorizuje političke strukture sa suprotnim vrijednostima. Upozorio je na potrebu bolje organizacije i artikulacije crnogorskih interesa na globalnoj sceni, kako bi se zaštitio državni suverenitet i ojačala prozapadna vizija Crne Gore.
Prema njegovim riječima Crna Gora je danas prepuštena samoj sebi, pri čemu je, kako dodaje, izložena strahovitom i unutrašnjem i spoljašnjem pritisku.
„Unutrašnjem, koji dolazi sa pozicije izvršne vlasti, sa pozicije zakonodavne vlasti, a spoljašnjem jer dvije države – manja i veća – govorim o Srbiji i Rusiji u kontinuitetu čine sve da Crne Gore, bar u ovom formatu, više ne bude. Istovremeno, međunarodna zajednica ili sve ono što mi kolokvijalno nazivamo našim zapadnim prijateljima, se u najmanju ruku ponašaju čudno i vjerujem da to njihovo ponašanje, posebno unazad nekoliko godina, izaziva zabrinutost kod prozapadno orijentisenih građana u Crnoj Gori. Prije svega, neobjašnjivo je ponašanje i EU i SAD, kao naših glavnih spoljnopolitičkih partnera u odnosu i na način na koji oni doživljavaju trenutnu izvršnu vlast“, rekao je Kalezić.
On je naglasio da način na koji su pogrešno percipirali karakter promjena 2020. i sve ono što se dešavalo prije i poslije stvara jednu vrstu odijuma kod ljudi koji su u ove ideje istinski vjerovali.
„Naši međunarodni partneri danas su ti koji kompromituju smisao te ideje jer je nemoguće, nelogično, vrlo teško objašnjivo da je vama danas veći i bolji partner, da se poslužim tim pleonazmom, četnički vojvoda [Andrija] Mandić u odnosu na prozapadnu opoziciju. To su stvari koje je na logičkoj ravni vrlo teško objasniti. Ili to da vam je partner neko ko politiku doživljava kao šarlatanski posao – govorim o premijeru [Milojku] Spajiću – jedan vrlo diletantski pristup svemu što su ozbiljna državna pitanja; da toj vrsti politike i tom pristupu politici poklanjate pažnju i podršku, a istovrmeno pokušavate da getoizujete cijelu jednu političku strukturu koja je zapravo Crnoj Gori ne samo sačuvala mir, već i obnovila nezavisnost mirnim putem, što je i dalje raritet na Zapadnom Balkanu i uvela zemlju u NATO“, pojasnio je Kalezić.
Uprkos svemu tome, danas je, kako ističe naš sagovornik, predstavnicima EU, poput komesarke Marte Kos, poželjniji partner Mandić.
Na pitanje koliko smatra da su strane diplomate zaista uvjerene u ono što im aktuelni crnogorski zvaničnici predstavljaju u kontekstu sopstvenih stavova i politika, a koliko je njihov odnos zapravo proizvod diplomatskog i kurtoaznog ponašanja prilikom posjeta Kalezić naglašava da bi se to moglo objasniti da je riječ o političarima kojima je tek počeo mandat, dok ovo sada, kako je rekao, „dobija potpuno drugi karakter“.
„Nesporno je i javna je tajmna koju možete čuti u diplomatskim kuloarima je da je zapravo Spajić taj kome naši međunarodni partneri poklanjaju najveću podršku, jer u njemu vide politički kapacitet koji je u stanju da iznese nešto od ovih integracionih procesa. Koliko god to bilo apsurdno i koliko god to zvučalo nelogično, ako uzmemo način na koji on upravlja Vladom, način na koji se odnosi prema državnim poslovima i posebno ako uzmemo u obzir onu, nekoliko puta dokazanu političku činjenicu da je suštinski lider parlamentarne većine Andrija Mandić. Kad sve to uzmete u obzir onda je vrlo teško razumjeti odakle proističe ta vrsta entuzijazma prema njemu“, istakao je on.
Kalezić je podsjetio na to da se američke diplomate ipak nijesu, čak ni kurtoazno, sastale s Mandićem, što ukazuje na postojanje različitog pristupa koji gaji EU u odnosu na SAD.
„Ono što im je zajedničko – postoji nepodijeljena podrška ovom načinu funkcionisanja Vlade. Dio odgovornosti za tu vrstu odnosa koju demonstriraju i Brisel i Vašington leži u crnogorskoj opoziciji“, pojasnio je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, ono što je ključno je što se i dalje suočavamo sa, kako je rekao, hroničnim nedostatkom bilo kakve artikulisane aktivnosti svih onih struktura koje pripadaju prozapadnom bloku u odnosu na naše međunarodne partnere.
„Ono što bih ja kandidovao kao ideju je da se otvori pitanje načina na koji mi, svi zajedno, pristupamo adresama na Zapadu, gdje Crna Gora ima ljudski kapital i resurse koji mogu organizovati lobističke aktivnosti i u Briselu i u Vašingtonu. Vidimo da to konstantno izostaje. Vidimo da se crnogorska strana, prozapadna, se ponaša reaktivno, ponaša pasivno u odnosu na sve ono što dolazi kao posljedica dogovora na relaciji Vašingtob – Brisel – Beograd, pa onda posredno i na relaciji Vašington – Brisel – Podgorica. Vidimo da je čitav jedan blok konstantno u jednoj vrsti reaktivne faze, koju objašnjavam hroničnim nesnalaženjem u opozicionim redovima. I dalje je potrebno vrijeme da se opozicione partije snađu i da razumiju svoju opozicionu ulogu, što nije opravdanje, već može biti jedan dio objašnjenja, ali s druge strane ta vrsta opsesije koja postoji s američke strane – a tiče se 'izvlačenja Srbije iz zagrljaja Rusije' svoje direktne reperkusije ima na odnos prema Crnoj Gori“, pojasnio je Kalezić.
On je naglasio da sadašnje okolnosti podsjećaju ne samo na 1918. već i na period nakon petooktobarskih promjena u Srbiji, kad je Crna Gora postala petorazredna tačka u agendi svih relevantnih aktera koji se bave Zapadnim Balkanom, ali i onog trenutka kada im je Crna Gora postala teret.
„Pitanje Crne Gore tada je postalo teret, postalo je marginalno i postalo je definisano načinom na koji zvanični Beograd želi da to pitanje bude aktuelno“, rekao je on.
Istovremeno, kako dodaje, crnogorska prozapadna opcija ne aktuelizuje crnogorsko pitanje, a pod tim podrazumijevamo ne samo pitanje državnog opstanka koje je ugroženo.
„Sam karaktetr protesta i onoga što je opoziciona misao u Srbiji je dominantno ideološki podudarno sa onim što je vlast u Srbiji, osim nekog procenta ljudi na nivou statističke greške koji se uslovno zalaže za ono što mi smatramo pod korpusom prozapadnih ideja. Sve ostalo spada u neku vrstu manje ili više obojenog velikodržavnog nacionalizma. Međutim, ono zbog čega nas u Crnoj Gori to pitanje interesuje je zbog toga što bi svaka vrsta promjene otvoreno autoritarnog Vučićevog režima 'kupila' Crnoj Gori malo predaha u onome što su konstantni agresivni refleksi velikodržavnog projekta koji je postao sastavni dio onoga što bismo kolokvijalno nazvali 'dubokom državom' u Srbiji“, naglasio je Kalezić.
On ističe da su svojim dugogodišnjim, institucionalizovanim djelovanjem političari iz sadašnjih struktura vlasti dobro naučili kako da djeluju, a da dodatno ne iritiraju predstavnike političkog Zapada.
„Oni to rade manje-više uspješno, govoreći ono što oni žele da čuju. Naravno, to nije dovoljno da ih zavaraju i prikriju svoj karakter. Suština problema u odnosu prema njima leži u dvjema činjenicama – prva je odnos prema Srbiji, potreba da se ne ugrožavaju vitalni interesi Srbije pod krinkom pokušaja da se Srbija izvuče iz malignog ruskog uticaja, a drugo – duboko i fundamentalno nerazumijevanje uloge crnogorske opozicije. Ta vrsta kampanje koja je rađena i vršena protiv tadašnje vlasti, a sadašnje opozicije – govorim o kampanji kriminalizacije, satanizacije iz medijskih i obavještajnih kuhinja iz i van Crne Gore – to je dominantan refleks na način na koji Zapad posmatra crnogorsku opoziciju, što nije opravdanje da oni ne čine više da demaskiraju jednu vrstu podvale koja im se stalno servira, jer su većinu vremena bili u jednoj vrsti defanzive, istovremeno pokušavajući da prave neprincipijelne koalicije, razne 'izlete' i pokušaje, zanošeni idejom da će neko sa proruske, velikosrpske strane prebaciti na, uslovno rečeno, građansku i crnogorsku stranu. To su zablude koje skupo plaća crnogorsko društvo, ne samo zbog načina razmišljanja, već zbog vremena koje se potroši na zanošenje takvom idejom“, precizirao je naš sagovornik.
On je rekao da sumnja da političari koji pripadaju partijama aktuelne vlasti imaju kapacitet da „pređu na drugu stranu“ i prave koalicije sa sadašnjim političkim oponentima.
„Njih ne drži samo jedna opaka, velikodržavna ideologija, već ih drže na okupu stvari koje ne spadaju u domen političkog. Kada uparite te dvije vezivne tačke onda je vrlo teško razmišljati o njima kao potencijalnim partnerima“, pojasnio je Kalezić.
Na pitanje šta treba da se dogodi da bi prestale da se dešavaju situacije u kojima predstavnici sadašnje opozicije nastavljaju da se nadaju da je dogovor sa jednim dijelom aktuelne većine oko formiranja vlasti moguć naš sagovornik je rekao da je nakon situacije koja je postojala dok se, prilikom formiranja vladajuće koalicije nakon lokalnih izbora u Podgorici, opozicija nadala da će odbornici okupljeni u političkom pokretu predsjednika države Jakova Milatovića, vidljivo da ta politika nema smisla.
„Mislim da je racionalno da vjerujem da poslije iskustva sa predsjednikom Milatovićem nadanje da će neko da napusti velikosrpski državni brod ili da će da se odrekne svih privilegija koje mu ta politika daje – da je to iluzorno“, rekao je Kalezić.
On je poručio da, umjesto da gubi vrijeme na takva očekivanja, predstavnici sadašnje opozicije treba da se okrenu apstinentima i onom dijelu biračke baze kojoj, kako je naglasio, ova situacija nije dovoljno dramatična.
„Vjerujem i da kod dobrog dijela građana postoji konfuzija, jer su od opozicije često slušali kontradiktorne poruke. Prije nepunih godinu Spajić im je bio legitimni partner sa kojim su dogovarali popis, danas on, odnosno njegovi poslanici, dramatično krše Ustav, a on brani to. Vrlo teško je komunicirati pozicije da vam je nedavno on bio neko s kim ste išli da se slikate, s kim ste pregovarali, a sad vam je on ljuti neprijatelj“, istakao je naš sagovornik.
Ova vrsta kontradikcije, kako pojašnjavam u političkom iskazu dio birača vraća u stanje pasivnosti.
Govoreći o uticaju dolaska na vlast 47. predsjednika SAD Donalda Trampa u kontekstu očekivanja dijela crnogorskih i regionalnih političara Kalezić je naglasio da postoji razlika između očekivanja i onoga što je moguće da se dogodi. Poseban fokus naš sagovornik usmjerio je na činjenicu da je republikanac Mark Rubio Trampov izbor za državnog sekretara, koji je dobio jednoglasnu podršku u Senatu.
„Rubio ipak simboliše onu tradicionalnu republikansku politiku koja je usmjerena na suprotstavljanje ruskoj i kineskoj ekspanziji. Vjerujem da će on lično, kao neko ko pretenduje na predsjedničku funkciju u budućnosti, razumijući i znajući da je ovo trampov posljednji mandat, a da je Tramp kao politička pojava sui generis, biti skloniji vraćanju na one tradicionalne republikanske pozicije koje u mnogo čemu liče na onu politiku koju je promovisao i personifikovao senator [Džon] Mekejn, koja je usmjerena na zaštitu liberalno-demokratskog poretka u svijetu, koja se ne libi da koristi sve mehanizme u suprotstavljanju onome što ugrožava te interese. Vjerujem da će on biti ključna figura u administraciji i da će biti kontrateža onome što su populistički izleti Trampa“, pojasnio je.
Kalezić smatra da su naivna očekivanja onih koji kroz trampa vide propast Amerike, ističući da je to odraz njihovog nepoznavanja američkog političkog sistema i da je to, kako je dodao, njihov problem.
„Ono gdje mi imamo problem je to što, ako razumijemo prioritete američke spoljne politike, Balkan nije ni u prvih 10. Što su spoljnopolitički prioriteti niži to je ljudima koji su u administraciji niže lakše da na njih utiču, a tu postoji prostor za lobistički uticaj – u ovom slučaju Srbije, koja je unazad sedam-osam godina uspjela da postavi značajnu disproporcionalnu lobističku mrežu samo u Vašingtonu“, naglasio je Kalezić, ističući i primjer Ričarda Grenela i njegove lične i političke interese na Balkanu“, ocijenio je Kalezić.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR