Univerzitetski professor i nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije dr Žarko Korać gostujući u Drugačijoj radio vezi rekao je da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić suočen s ograničenim političkim opcijama i da nema mogućnost da organizuje izbore pod uslovima koje kontroliše, dok je međunarodna zajednica sve skeptičnija prema njegovoj vladavini.
Sagovornik Antene M istakao je da Vučić izbjegava napuštanje vlasti zbog straha od hapšenja, dok se istovremeno suočava s gubitkom podrške Evropske unije, zbog čega kao jedinu moguću opciju vidi formiranje tehničke vlade koja bi pripremila izbore do kraja godine. Istovremeno, ocjenjuje da bi nakon Vučićevog odlaska Srbija ušla u period političke nestabilnosti, s kratkotrajnim vladama i fragmentiranom opozicijom.
Osim unutrašnjih izazova, Korać naglašava i važnost regionalne politike, posebno odnosa Srbije prema Crnoj Gori i Republici Srpskoj. Ukazuje na to da bi kraj Vučićevog režima otvorio pitanje buduće spoljne politike Srbije, ali i njene sposobnosti da postane istinski demokratska i proevropska država.
„Vučić nema drugog izbora nego da prihvati ono što mu je već ponuđeno, a to je da napravi tehničku vladu od nepolitičara koja bi pripremila izbore kroz pola godine ili godinu. Izbori u uslovima sa medijima koje on kontroliše – a upravo je SBB prodat – nikome normalnom neće biti prihvatljivi. On nema nikakvo treće rješenje“
Situaciju u kojoj se društvo u toj zemlji pod ovakvim Vučićevim režimom nalazi naš sagovornik je nazvao „mrcvarenjem Srbije“ i da mogućnost da Vučić sam organizuje i izađe na izbore, uz nekoliko stranaka koje bi, kako je rekao, glumile nezavisnost, više niko ne bi mogao da prihvati, naročito ne u Evropskoj uniji.
„On se opire da siđe s vlasti, on misli da će biti uhapšen – ja mislim da hoće. Tvrdi i da će biti ubijen – neće biti ubijen, ali on to neprekidno tvrdi. Bilo je vrlo interesantno da se prije nekoliko dana slikao s roditeljima i rekao: 'Moji dobri roditelji strahuju, ne izlaze iz kuće, uplašeni su i plaše se za mene'.
Korać ističe da su, kao realciju na takvu objavu, brojini građani objavili hiljade slika drugih građana Srbije koji su hapšeni ili nisu hapšeni. Iz ove situacije se, kako ocjenjuje, vidi da čak i njegovi roditelji vide šta se dešava oko njega, a da jedino on to ne vidi.
„Ako vidi, ne pokazuje. I uvijek u posebnom trenutku žrtvuje nekoga oko sebe“, naglasio je Korać.
Prema njegovim očekivanjima ovo će, po svemu sudeći, biti dio jednog sporog i naizgled neefikasnog procesa koji će na kraju rezultirati onim što je na početku i bio cilj.
Korać je komentarisao i ulogu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja je, u prethodnom periodu bila ključni politički igrač i, kako je naveo, „opoziciona stranka“.
„U to nema nikakve sumnje – ona je srušila prethodnu vlast i ona je napravila vladu u manastiru Ostrog – čuvenu 'apostolsku vladu' sa premijerom Krivokapićem. Bukvalno je vladika odlučivao – to je, rekao bih, jedinstveno u Evropi. Toga nema nigdje, ni u vrlo klerikalnim zemljama, kao što su, recimo, Poljska ili Italija. To je nemoguća situacija – da crkva formira vladu“, naglasio je Korać komentarišući situaciju koja se, uprkos tome, ipak dogodila u Crnoj Gori 2020. godine.
Prema njegovim riječima iz tog primjera moguće zaključiti odakle je tada dolazila podrška određenim političkim procesima.
„I to sve će ići preko crkve. I naravno, koliko treba da pomogne Državna bezbjednost“, naglasio je on.
Zbog toga, prema njegovim očekivanjima, Vučić iz sadašnje pozicije teško da može mnogo da uradi sa Crnom Gorom.
Govoreći o onome što bi moglo da bude alternativa aktuelnom srpskom režimu, odnosno ishod protesta u političkom smislu naš sagovornik skrenuo je pažnju i na činjenicu da je opozicija potpuno razjedinjena i da, kako je dodao, često ima retrogradne ideje, zbog čega se ovdje ne bi trebalo očekivati „skok iz carstva nužnosti u carstvo slobode“.
„Ono što će se dogoditi jeste da će pući ovaj jezivi autoritarni sistem. Doći će neka koalicija na vlast, koja, po mom predviđanju, neće uopšte dugo trajati“, rekao je Korać, uz najavu da će se, kao što je nakon smjene vlasti u Crnoj Gori to slučaj, buduće vlade brzo smjenjivati vlade jer je inherentno svaka slaba.
„I ova je slaba, samo se pravi da je jaka. Dugo će trajati dok vi ne dobijete stabilan politički sistem u Crnoj Gori. To će se isto dogoditi u Srbiji kad padne Vučić. Dakle, imaćemo razne stranke, razne lidere i liderčiće“, dodao je on.
Prema njegovim riječima, ključno pitanje koje treba da interesuje građane Crne Gore je hoće li se promijeniti regionalna politika, dodavši da tu ne misli samo na zajedničke spoljnopolitičke ciljeve, uključujući i Kosovo, za koje je ocijenio da predstavlja „težak problem za Srbiju“.
„Regionalno – hoće li podrška Dodiku ostati? Hoće li ljudi shvatiti da je to kontraproduktivno i da nikakvu podršku neće dobiti nigdje u zapadnom demokratskom svijetu? Hoće li konačno ostaviti Crnu Goru na miru?“, naveo je Korać među pitanjima koja će nakon odlaska Vučićevog režima ipak ostati otvorena.
Razlog za postojanje takvih nejasnoća je, kako je pojasnio, uslovljen problemom u tome što kada se vlast promijeni, jedan dio ljudi porijeklom iz Crne Gore, ili koji se osjećaju kao Crnogorci, vodi tu anti-crnogorsku kampanju, kao što je bio slučaj sa rukovodstvom i urednicima nekih od vodećih medija u Srbiji tokom prethodnih decenija, koji su otvoreno zagovarali anticrnogorsku politiku.
Korać takođe govori i o neizvijesnosti kada je u pitanju buduća potanja političkog života u Srbiji, u smislu da je veoma neizvjesno da li bi se i kada eventualno mogla očekivati vlada koja bi baštinila demokratske principe, poput vlade Zorana Đinđića čiji je član bio.
„Možemo li očekivati da se ponovo stvore uslovi za neku demokratsku Srbiju? To je mnogo teže pitanje, ali sada ga niko ne postavlja, jer je ključno da Vučić ode. Kada on ode, bavićemo se vrlo teškim pitanjem – može li Srbija, poslije dvadeset godina vladavine jednog režima, ponovo postati liberalna, proevropska i demokratska država“, istakao je sagovornik Antene M.
Komentarišući činjenicu da za svoje kontramitinge i političke skupove Vučić bira manje gradove, poput Jagodine u kojoj je nedavno organizovan skup podrške njegovom režimu, Korać je ocijenio da je razlog u tome što ipak postoji svijest o tome da, na primjer, Novi Sad nije mjesto u kojem bi to bilo izvodljivo.
„Podrška Vučiću u Novom Sadu bila bi cinizam koji bi bio previše čak i za Srbiju. Ipak mu je neko oko njega, ili on sam, shvatio da bi tu prešao tanku crtu – čime bi počeo otvoreno da izaziva građane Srbije, jer tamo su ubijeni ljudi i tamo su počeli protesti“, istakao je on.
Doći tamo da pokaže da ima podršku, a nemaš je, bio bi promašaj kojeg je i sam Vučić svjestan, budući da podršku ne dobija spontano od lokalnog stanovništva, već je na skupove dovodi organizovano, autobusima, iz svih gradova u kojima pronalazi one koje na to pristaju.
Komentarišući odnos nove administracije Sjedinjenih Američkih Država i očekivane poteze Donalda trampa u spoljoj politici kada je riječ o Balkanu, Korać je istakao da ne postoje realni izgledi da mu iz Vašingtona stigne podrška.
„To nije nimalo realno iz mnogo razloga. Prvo, Amerikanci – generalno govoreći o Trampovoj administraciji, ne ovoj novoj koja je tek počela – nijesu zainteresovani za ovaj region.
Dakle, problem je kada se Amerika previše angažuje, ali problem je i kada se uopšte ne angažuje“, istakao je on.
Prema njegovim riječima, ono Tramp radi sa USAID-om, za kojeg vjeruje da bi mogao u potpunosti da ga ukinem, moglo bi da uskrati SAD za mogućnost da zadrži do sada rasprostranjenu „meku moć“ širom svijeta.
„Ako ga potpuno ukine, to će biti dio izolacionizma. Amerika time smanjuje svoj uticaj u svijetu“, rekao je Korać.
On je, međutim, stava da region Zapadnog Balkana ipak neće mnogo zanimati Trampa, osim kada je riječ o manjim investicionim, poslovnim projektima, ali ne i sa političkog aspekta.
Korać se osvrnuo i na to da Vučić primjetno gubi podršku predstavnika Evropske unije, što se sada jasno uočava.
„Vučić nema više toliko oslonca u EU – ona pada. Evropski parlament je juče prvi put pokazao vrlo snažnu i direktnu kritiku njegove politike“, prokomentarisao je Korać da je samo nekoliko mjeseci ranije, makar prividno, ta situacija bila potpuno drugačija kada je francuski predsjednik Emanuel Makron bio u posjeti Beogradu nakon nabavke „Rafala“, dok je partnerstvo sa njemačkim kancelarom Olafom Šolcom jačalo u očekivanju otvaranja rudnika litijuma, no u sadašnjem kontekstu ta podrška više nije vidljiva.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR