Rodić: Ambasada Srbije biće prisutnija u Pljevljima; Vraneš i Atanasije ganuti posjetom

Za Antenu M piše: Radmila Tomović

Novouspostavljeni srpski ambasador u Crnoj Gori Nebojša Rodić, boravio je juče u zvaničnoj posjeti Pljevljima. Prema njegovim riječima, Pljevlja su prvi grad koji je posjetio nakon Podgorice, a na to je, kako je kazao, presudno uticao "visok procenat srpskog stanovništva i potreba da se sarađuje sa lokalnom upravom".

“Srbiju prvenstveno, u Crnoj Gori, zanima položaj srpskog naroda, pitanje dvojnog državljanstva, kao i odnos Crne Gore prema pitanju Kosova”, kazao je Rodić.

Dodaćemo, Srbiju zanima i još ponešto u Crnoj Gori, ali ajde da ne kvarimo ovu posjetu mira i ljubavi.

Domaćin srpskom ambasadoru bio je naravno Dario doktor Vraneš, sa saradnicima. (Među najbližim saradnicima, naravno, bio je otac Atanasije, episkop mileševski.)

Doktor Dario zadivljeno je saslušao besjedu ambasadora Rodića koji je istakao “da je Srbija stožer mira na Balkanu i da će i u narednom periodu tako ostati, jer samo se u miru mogu štititi interesi Srba u regionu”.

Suznih očiju i ganutog srca, Dario doktor Vraneš, otvorio je dušu i ispovijedio ambasadoru Rodiću sve o “mučeničkom položaju srpskog naroda u pljevaljskoj opštini.”

Drhtavim glasom, izmučen, ali i preplavljen uzvišenim emocijama, doktor Vraneš je rekao: “Hvala Vam što ste došli među svoj narod, jer bez direktnog kontakta nema ni prave slike o situaciji na terenu. Vjerujem da decenijama pratite situaciju o dešavanjima u Crnoj Gori, kao i sve ono što je srpski narod proživio u proteklim godinama pod vlašću bivših režima.”

S knedlom u grlu, plačnim glasom, Dario jedva izusti: "Mi ništa ne tražimo više za srpski narod nego ono što imaju i druge nacionalne zajednice. Ne želimo ništa da dobijemo na štetu drugih. Lokalna uprava se trudi da bude pravedna i poštena prema svima, koristeći tekovine demokratije. Pljevlja su decenijama bila zapostavljena jer većinu stanovništva čini srpski narod."

Još je dr Dario izrazio nadu da će Srbija pomoći da Srbi u narednom periodu budu ravnopravni sa drugim nacionalnim zajednicama.

Nakon posjete Opštini, ambasador Rodić i konzul Nemanja Sekicki, zajedno sa Dariom, zaputiše se ka hramu Svete Petke. Tu ih je sačekao Dariov najbolji drug i saradnik otac Atanasije. Poslije obilaska hrama otac Atanasije otvorio je srce i sve ispričao gostima. I kakav je položaj Crkve i kakvi su sve izazovi bili pred njom, kakva je podvižništva morao da prođe... i prolazi... Priča Atanasije, za srce ujeda.

Rodić ih je očinski saslušao, pohvalio njihovu saradnju i obećao da će često dolaziti da ih obiđe, pa otišao.

A Dario i Atanasije ostali su ganuti, suznih očiju... Na rastanku, dugo su mahali njegovoj ekselenciji.