Snežana Burzan, ime koje se vezuje za kulturu! Diplomirana novinarka, koja je godinama radila i kao portparolka a najbolje je znamo kao direktoricu KIC "Budo Tomović". Ona je i menadžerka, osnivačica i članica KIC pop hora. U intervjuu za Antenu M, koji je dio serijala o snaženju žena kroz razgovore sa poslovno ostvarenim, uspješnim ženama, Burzan je svoj put ocijenila putem „od trnja do zvijezda“.
Poručuje da će se Crna Gora i dalje ponositi svojim ženama kojima je, kako je rekla, 21. vijek dodijelio malo drugačije uloge od onih koje su imale njihove majke, bake i druge pretkinje...
Antena M: Kažu da bez truda i upornosti ne možete očekivati uspjeh. To je vjerovatno i najvažnija osobina u poslu... Da li uvijek dajete maksimum i da li ste sami sebi najveći motivator?
Burzan: Znanje, trud, upornost i po malo ili više ljubavi i entuzijazma garantuju uspjeh u poslu! Davno sam usvojila devizu da uvijek treba dati maksimum i zbilja se dajem do kraja. Za mene ne postoji – lako ćemo, sjutra ćemo, desiće se samo, pusti to... Uvijek svakom izazovu prilazim krajnje profesionalno, ozbiljno, sistematski i trudim se da pošteno odradim svaki zadatak, razgovor, posao, događaj! Jesam radoholičarka, upravo zbog toga što posao za mene nije nužno zlo, već ogromna ljubav i zadovoljstvo.
Antena M: Kako je izgledao Vaš put do uspjeha i sa kojim preprekama ste se susretali i sa kojima se možda i danas susrijećete?
„Od trnja do zvijezda“ ili ovako, nakon diplomiranja novinarstva na beogradskom na FPN-u, preko dva pripravnička staža u medijima u Podgorici i Beogradu, čelnog mjesta u Radio Gorici, preko savjetničkih mjesta za oblast medija i odnosa sa javnošću u Glavnom gradu, Skupštini Crne Gore, NTOCG, BBM-u, preko dobijanja i davanja otkaza, do KIC-a „Budo Tomović“ koji sam vodila osam godina i koji je, prema riječima jedne koleginice tada „doživio renesansu“, a ja ovjenčana desetima profesionalnih nagrada.
Izazova je uvijek bilo – (ne) razumijevanje viših instanci za potrebe funkcionisanja institucije kulture, na primjer, ili (ne)razumijevanje građana da koliko god željeli da im izađete u susret ograničeni budžeti limitiraju vašu volju da pomognete, ili (ne) razumijevanje kolega na poslu da aktuelni poslovni sistem ne obezbjeđuje pravilo nagrade / kazne. Voljela bih da sam mogla da utičem više na takve stvari.
Antena M: Kako biste afirmisali druge pripadnice ženskog pola da se upuste u poslovne i druge poduhvate, a da se pritom ne obaziru na kritike, predrasude i utemeljena mišljenja okoline?
Burzan: Najvažnije je da je čovjek, i žena i muškarac, pošten prema sebi, da je svjestan koliko zna i može, da posao radi s ljubavlju a ne nasilu. Onda se ne umara, već mu / joj posao pričinjava zadovoljstvo! Damama bih predložila da nastave da se usavršavaju, konstantno uče, ne odustaju nakon jedne prepreke, jer sam sigurna da je u crnogorskom društvu sve manje predrasuda o vrijednosti žene u poslu, sve više akcija i kampanja koje je osvješćuju i jačaju na putu ka zasluženom mjestu ili poziciji u kompaniji, preduzeću, instituciji.
Antena M: Šta je to što Vas motiviše na toliku posvećenost poslu kojim se bavite, a da u isto vrijeme ostajete ispunjeni i na svim ostalim životnim trasama, šta Vas pokreće?
Burzan: Sve moje profesije, i novinarstvo i odnosi sa javnošću i menadžment u kulturi, imaju zajedničke imenitelje – konstantna komunikacija, otvorenost, dostupnost, ljubav prema ljudima. Volim da stvaram, uživam u tome. U medijima, da otkrivam nove teme, ljude, pojave; u odnosima sa javnošću da pišem najave, saopštenja, scenarije, da kreiram i organizujem događaje i dr; volim da učim druge vještinama iz tih oblasti.
Menadžment u kulturi donio mi je mnogo novih kolega širom regiona sa kojima sam uspješno sarađivala, puno novih ljudi iz raznih oblasti umjetnosti, puno osmijeha i zadovoljstva. Ne može čovjek biti posvećen ukoliko ne voli to čime se bavi. Svaki novi stvaralački korak čini me srećnom, a to se pozitivno odražava i na privatni život, naravno.
Antena M: Da li su po vašem mišljenju očekivanja od savremene žene u 21. vijeku prevelika?
Žena je uvijek pa i danas imala ulogu temelja kuće i porodice. Ništa se tu nije promijenilo. Od 1945. godine kada su žene u Jugoslaviji dobile i pravo glasa, traje ženska borba za ravnopravnost u društvu, za jednake šanse i prilike. Crna Gora se bori sa tradicionalnim, patrijahalnim uzusima organizacije porodice i dalje, s jedne strane, i sa trendovima 21. vijeka sa druge strane, u kojima je briga o porodici, djeci i statusu u društvu jednako važna i muškarcima i ženama. Biće tu još borbi.
Očekivanja?
Ankete pokazuju da je sve više žena da odgovornim mjestima u preduzećima, kompanijama. Sve više ih je i u političkom, društvenom životu. Žene su odgovornije, tolerantnije, snalažljivije u poslovima, odluke ne donose naglo, ad hok, već nakon analiza i promišljanja. Crna Gora će se i dalje ponositi svojim ženama, kojima je 21. vijek dodijelio malo drugačije uloge od onih koje su imale njihove majke, bake i druge pretkinje.
(Tekst je dio projekta "Od Podgorice do Brisela i natrag" koji Antena M realizuje u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova i Ambasadom Republike Češke.)
.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR