Prst u oko zarad pomirenja

Piše: Svetozar Baković, član SUBNOR-a Crne Gore

Neko zabi glogov kolac u bratsku, kumovsku i prijateljsku slogu i druženje. Neko kome namjere nijesu zbližavanje nego diobe, neko kome razdor bolje odgovara od sloge, neko ko želi bespogovorno "stado" za manipulaciju, a prije svega toga, neko ko ne poštuje prvenstveno moralne, a zatim hrišćanske i pravoslavne postulate, jer iskren vjernik, čistog srca ne bi dijelio već zbližavao ljude oko sebe. 

Sa ovom zastavom su trajno poremetili međukomšijske i bratske odnose, a mogli su i drugačije, prije svega mogli su ljudski. Dobar dio poštovalaca iste te crkve ne podržava ovakve osvajačke nasrtaje, svjesni da će im kad tad doći neki pop iz Trstenika poput onog igumana u Beranama da ih naziva svakakvim imenima.

U nadi da još ima razuma da se razdor i zavađa ne šire zamolio bih sve da se presaberu i dozovu. Da svoju vjeru upražnjavaju hrišćanski u duši, bez remećenja međuljudskih odnosa.

Crkva je prije 128 godina napravljena na početku tadašnjeg groblja koje se kasnije proširilo oko crkve, tako da se crkva našla na sredini groblja i umjesto da svi za dvije godine proslavljamo jubilej, neko nas razagoni. Iako se crkva sada naziva srpskom groblje je mojkovačko, a Mojkovac je jedan od 25 crnogorskih gradova.

Svaki častan vjernik bi makar mrtve poštovao i ne bi zadirao u osjećaje njihovih porodica. Mnogi mještani Štitarice ne žele da kosti njihovih najdražih počivaju pod srpskom zastavom, jer ni jednoj zastavi nije mjesto na grobljima, pa ni ovoj. 

Nekad bi nepredvidljiva rijeka ili kakav veliki jugov snijeg napravili problem Štitaricanima koji bi složno rješavali, srećom priroda smiri svoje ćudi, ali pobiješnješe ljudi i udariše na ono što boli, mnogo boli, niko ne saznao za takvu bol.

Projahaše Štitaricom Osmanlije, Njemci i Italijani i nikad niko u groblje nije zadirao. Njega ostavite počivšima i njihovim porodicama da hrišćanski i ljudski upražnjavaju svoje rituale, a zastave i politiku izmjestite iz groblja.

Da li se iko od donosioca ove odluke zapitao kako to da nikad niko u istoriji ne zabode nikakvu zastavu na Štitaričko groblje, do vas sad? Trebamo li da se nadgornjavamo na mjestu predodređenom za bol i tugu za onima najvoljenijima koji tu počivaju? Groblje nije mjesto za to.

Kao što pogriješiste, nadam se nesvjesno, nestručnim podkresivanjem "ubiste" brijest kojeg su stotinu godina suzama zalivale naše majke, sestre i šćeri, tako vam je i ovo velika greška, za brijest nažalost nepopravljiva, ali za jarbol jednostavno rješiva. 

U ime one druge ekipe sa fudbala ili prstena i onih Štitaričana koji ne misle kao vi, podsjećam vas u ovom obraćanju na prošlost koje se mnogi sjećaju i ljudski molim ne zabijajte glogov kolac u prsa komšijska.

Vakti i zemani dolaze i prolaze, mi za našeg zemana nikom prst u oko ne gurasmo, a valjalo bi makar oko groblja vratiti istom mjerom.

I zapamtite Štitaričani: “Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka”.