U organizaciji Regionalne akademije za razvoj demokratije i uz podršku Vestminsterske fondacije za demokratiju, 15. i 16. oktobra je održana konferencija „Samo DA znači DA“ posvećena inicijativi da se u zemljama Zapadnog Balkana zakonska definicija silovanja izmijeni tako da svaki seksualni odnos bez pristanka bude definisan kao silovanje.
Koordinatorke projekta, Mija Javornik i Aleksandra Jerkov rekle su da je za uspjeh ove inicijative od presudnog značaja kako regionalna saradnja, tako i saradnja između različitih stranaka, nevladinog sektora i institucija. One su se složile da put do usvajanja izmjena zakona neće biti jednostavan i brz, ali da primjeri iz regiona svjedoče o tome da zajedničkim naporima zakoni mogu da se izmijene tako da se žrtvama seksualnog nasilja garantuje pristup pravdi.
Na drugom panelu, posvećenom saradnji nevladinog sektora, političkih stranaka i institucija u procesu donošenja odluka govorile su Daliborka Uljarević, Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, Biljana Stepanov iz Centra za podršku ženama iz Srbije, Jovana Trenčevska, poslanica u Parlamentu Sjeverne Makedonije i bivša ministarka za socijalnu zaštitu i Gentiana Šušaj, direktorka ESD iz Albanije.
Daliborka Uljarević je rekla da je teško očekivati veći nivo senzibilizacije javnosti i mobilizacije za zaštitu žena od nasilja kada čak i oni koji bi trebalo da budu najprogresivniji relativizuju takve incidente. Kao primjer, istakla je nedavnu odluku Etičkog odbora Univerziteta Crne Gore, koji je prihvatio seksistički nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Ona je dalje naglasila da, iako imamo dobar zakonski okvir, u praksi se suočavamo sa takozvanim 'hibernirajućim zakonima' – zakonima koji se donose brzo, ali imaju mnoge mane, i ljudi priznaju da bi mnogo toga trebalo unaprijediti. Zaključila je da samo mali broj poslanika govori o ovoj temi, te da je regionalna saradnja i razmjena iskustava ključna za postizanje napretka. Uljarević je takođe primjetila da akademski svijet, gdje bi se očekivali napredni stavovi, često nije izuzetak, jer neki profesori koriste seksizam u svom radu, a društvo to ne osuđuje. Naglasila je da je posebno poražavajuće to što mnoge žene koje rade na univerzitetima moraju funkcionisati u takvom okruženju. Na kraju, zaključila je da civilno društvo ima odgovornost da mijenja takve kontekste, pozdravivši priručnik koji je proistekao iz ovog programa kao koristan alat za dalji rad.
Biljana Stepanov istakla je da je Srbija 2013. godine ratifikovala Istanbulsku konvenciju, ali da je do toga došlo isključivo zahvaljujući naporima i lobiranju nevladinih organizacija. Ona je naglasila da su 2014. i 2015. bile ključne godine za izmjenu Krivičnog zakonika, ali da tada nije iskorišćen demokratski potencijal za promjenu definicije krivičnog djela silovanja, što danas čini taj zadatak deset puta težim. Prema njenim riječima, nedopustivo je razgovarati o definiciji silovanja, a ne razmotriti kakvu poruku time šaljemo. Stepanov je istakla da je GREVIO Komitet ukazao na problem govora mržnje i diskriminacije, dodajući da bi Srbija trebalo da poveže dvije stvari – ukidanje ili preformulisanje drugih djelova Krivičnog zakonika. Ona je objasnila da su nevladine organizacije više puta pokušavale da izmijene zakon i podnijele zahtjeve, a da su prije dva mjeseca zatražile sprovođenje istraživanja. Takođe, Stepanov je ukazala na problem sa tri različite definicije porodice u srpskom sistemu, što dovodi do različitih statusa zavisno od pravnog procesa. Tražila je usklađivanje zakona, napominjući da Krivični zakonik ne prepoznaje sve članove porodice na isti način kao Porodični zakon, koji najbolje definiše ovaj pojam. Radna grupa Ministarstva pravde, kako je naglasila, upravo je završila dopune Krivičnog zakonika, što predstavlja trenutak da političke opcije i stručna javnost preispitaju i pokrenu inicijative za dalje izmjene. Stepanov je podsjetila da je CEDAW Komitet 2018. godine uputio Srbiji niz preporuka, ali da ništa nije urađeno, dok je i GREVIO izdao slične preporuke iste godine, koje su takođe ostale neispunjene. Dodala je da Srbija i dalje nema akcioni plan za borbu protiv nasilja nad ženama i da nedostaje centralna evidencija podataka kako bi se pratio napredak. Prema njenim riječima, iako Srbija ima 17 različitih krivičnih djela u vezi sa nasiljem, pažnja javnosti je usmjerena isključivo na nasilje u porodici, dok se druga krivična djela ne spominju. Takođe je napomenula da država još uvijek nije dostavila izveštaj GREVIO Komitetu, uprkos pokušajima nevladinih organizacija da pojačaju pritisak na vlast. Ona je zaključila da mehanizmi seksualnog nasilja evoluiraju, te da društvo mora mijenjati pristup – nasilnik bi trebalo da dokaže svoju nevinost, a ne žrtva da dokazuje svoju patnju. Zakon mora da prepozna i podrži žrtve, a nevladine organizacije treba da budu ključni partneri u ovom procesu. Stepanov je takođe istakla da Srbija može naučiti iz modela Hrvatske, gdje je država preuzela odgovornost za finansiranje podrške žrtvama seksualnog nasilja, kao i da se trenutno završava analiza sudske prakse koja će pružiti uvid u obim silovanja i drugih oblika nasilja. Na kraju, naglasila je da je uloga poslanika izuzetno važna, ali da nevladine organizacije nijesu dovoljno uključene u proces donošenja zakona, jer poslanici možda ne znaju kome da se obrate. Povezivanje društvenih aktera je ključno kako bi se osiguralo da se zakoni usvoje, ali i primjenjuju u praksi.
Jovana Trencevska, narodna poslanica i bivša ministarka za rad i socijalnu politiku Sjeverne Makedonije, istakla je svoje iskustvo u izvršnoj vlasti i političkoj stranci, kao i rad nevladinih organizacija koje su sistemski počele da se bave rodnom ravnopravnošću. Prema njenim riječima, ključna pitanja su da li vlast ima viziju i kapacitet da koordinira promjene i da li uključuje sve relevantne aktere ili samo odabrane. Trencevska je navela da je Sjeverna Makedonija, u periodu kada je SDSM bila na vlasti, stavila položaj žena i rodnu ravnopravnost među prioritete. Iako je Istanbulska konvencija potpisana 2011. godine, ratifikovana je tek 2017. godine, a ona naglašava da ovaj dokument ruši stereotipe u društvu, što otežava postizanje konsenzusa o potrebnim promjenama. Trenutno je u toku proces donošenja novog Krivičnog zakonika, i Trencevska smatra da će do 2025. godine, uz zajednički rad sa civilnim društvom, doći do potrebnih promjena u zakonodavstvu. Posebno je istakla ulogu nevladinih organizacija i stručne javnosti u ovom procesu. Važna je, prema njenim riječima, široka mreža civilnog društva u zemlji, kao i to da se usluge koje se tiču rodne ravnopravnosti finansiraju od strane Ministarstva za rad i socijalnu politiku. Takođe je podvukla značaj traženja konsenzusa i uključivanja svih političkih stranaka u proces rodne ravnopravnosti, izražavajući nadu da progresivne snage u parlamentu neće dozvoliti da se proces vraća unazad.
Gentiana Susaj, direktorica ESD Albania i šefica ESD Europe, započela je svoje izlaganje vježbom. Istakla je da je ovo ključno kada želimo da usvojimo nova ponašanja i koncepte učenja, jer je važno primjeniti ih u svakodnevnom radu. Ona je naglasila pet ključnih principa: misliti, vikati, boriti se, trčati i reći, kako bi se promijenio način razmišljanja i podstaklo sigurnije društvo. Tokom vježbe, zamolila je učesnike da obrate pažnju na sobu oko sebe i razmisle da li su uočili nešto što ranije nijesu primjetili. Istakla je da je ključno biti svjestan "crvenih zastavica" i preduzeti akciju kada primjetimo potencijalnu opasnost. Osvrnula se na značaj asertivnosti i postavljanja granica, kao i na upotrebu glasa kako bi se zaštitili i stvorili sigurna okruženja. Jedan od ključnih principa, prema njenim riječima, je "reći" – što znači da se uvijek može nekome povjeriti. Ona je naglasila značaj slušanja žrtava bez osude i stvaranja sigurnih prostora. Susaj je istakla da 95% djevojaka zamrzne kada se suoče s opasnošću, pa je ključno znati šta učiniti u takvim situacijama. Obrazovanje posmatrača i autoriteta, prema njenim riječima, ključno je za stvaranje sigurnijih zajednica. U Albaniji, ESD sarađuje sa školama kroz pilot program, a donesen je i podzakonski akt koji se trenutno primenjuje u 60 škola. Obučili su nastavnike i vodili obuke za trenere, s ciljem da program postane nacionalni i bude dostupan i implementiran u drugim zemljama, uključujući saradnju sa skloništima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR