Batrićević: Podržavam studente jer “pravo” nekolicine funkcionera na fotelje ugrožava pravo naše đece da odrastu

Nakon užasnog zločina na Cetinju, samo je pokret Kamo śutra reagovao na smislen i organizovan način pozvavši građane da javno iskažu nezadovoljstvo manjkom odgovornosti koje su pokazale nadležne institucije. Njihovi zahtjevi jesu politički jer je svaki poziv na odgovornost izvršne vlasti po svojoj prirodi – politički, ali nije nužno i partijski, kazao je u intervjuu za Antenu M saradnik na Fakultetu političkih nauka dr Nemanja Batrićević.

Govoreći o ponašanju Studentskog parlamenta i studentskih predstavnika u Vijeću, on je ocijenio da tu nema iznenađenja.

- Svako ko je čak i površno upoznat sa funkcionisanjem Univerziteta zna da formalne studentske institucije često djeluju kao politički „plijen“ partija na vlasti. Svjedočili smo velikom broju primjera kada se studentska tijela koriste za kontrolu i disciplinovanje uprava koje neće po „njihovom“ – kazao je Batrićević.

Za brutalnost kojom izvršna vlast atakuje na studente, on kaže da su upravo takve reakcije najbolji pokazatelj stanja svijesti nosilaca vlasti.

Antena M: Kako biste ocijenili bunt i dosadašnje protestne aktivnosti studentskog pokreta Kamo śutra?

Batrićević: Ocijenio bih ih kao izuzetno pozitivne. Za veoma kratko vrijeme pokazali su da Crna Gora ima alternativu za tradicionalno pasivne formalne studentske organizacije koje nijedna društvena pošast prećerano ne tangira. Naravno, nije lako preko noći promijeniti kulturu i percepciju uloge studentske populacije u društvu, ali ovo je svakako korak u pravom smjeru.

Nakon užasnog zločina na Cetinju oni su jedini koji su reagovali na smislen i organizovan način i pozvali građane da javno iskažu nezadovoljstvo manjkom odgovornosti koje su pokazale nadležne institucije. Na osnovu svega što sam sam imao prilike da vidim, radi se o organskoj reakciji na neodgovorno i osiono ponašanje izvršne vlasti, zbog čega su vrlo brzo i privukli ovoliku pažnju.

Antena M: Iz Vlade ih optužuju da su politički motivisani i da su produžena ruka „bivšeg režima“…

Batrićević: Mislim da u Vladi miješaju osnovne pojmove. Političko nije nužno partijsko. Dakle, naravno da su njihovi zahtjevi politički. Svaki poziv na odgovornost izvršne vlasti je po svojoj prirodi politički. Tražiti smjenu ministara je politički čin, ali nije nužno partijski. Nije partijski jer koliko je danas premijer Spajić može „zamijeniti“ ministra i potpredśednika njihovim partijskim kolegama i taj zahtjev bi se mogao smatrati ispunjenim.

Dakle, zahtjevi ne diraju u partijski sastav vlade niti studenti traže da vlada kolektivno podnese ostavku. Jasno je da se radi o personalnoj odgovornosti. No, kad čovjek partiji duguje sve u životu nije mu lako zamisliti da ima ljudi koji sliku o sebi ne formiraju na osnovu fotelje u kojoj śede.

Antena M: Kako objašnjavate to što naši studenti još nemaju otvorenu podršku ni studentskog parlamenta ni profesora?

Batrićević: Pa ne bih rekao da nemaju podršku profesora. Njih je podržalo skoro dvije stotine profesora i saradnika u nastavi. Plenum kulturnih i prosvjetnih radnika sa Cetinja nedavno je javno stao iza njih, nakon toga i Vijeće Fakulteta dramskih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Viđećemo kako će se na kraju odnijeti Fakultet političkih nauka, ali i tu je podrška na tom nivou da bi sa glasovima studenata imali jasnu većinu. I tu leži sva tragikomedija.

Ponašanje studentskog parlamenta i studentskih predstavnika u Vijeću fakulteta ne iznenađuje. Svako ko je čak i površno upoznat sa funkcionisanjem Univerziteta zna da formalne studentske institucije često djeluju kao politički „plijen“ partija na vlasti. Svjedočili smo veliko broju primjera kada se studentska tijela koriste za kontrolu i disciplinovanje uprava koje neće po „njihovom“.

Ne želim da vjerujem da su studentski povjerenici tu da budu „glasačka mašina“ i da iz toga izvlače ličnu korist za sebe i svoje karijere, ali se nije lako otrgnuti takvom utisku. Ne znam kako se drugačije može protumačiti da je redovna praksa da studenski povjerenici namjerno produžavaju studiranje i odlažu sticanje diplome kako bi „produžili mandat“.

Taj princip nije uspostavljen danas. Instrumentalizacija studenata dobila je dramatične gabarite za vrijeme vlade Duška Markovića, kada je Duško Bjelica bio na čelu Upravnog odbora Univerziteta. Sa tim se praksama nastavilo i to nerijetko u izvedbi istih pojedinaca. Dakle, ne radi se o lojalnosti jednoj vlasti, već lojalnosti svim vlastima. To nije politička pozicija već mentalna dispozicija.

Ukratko, na osnovu viđenog prilikom glasanja na nekoliko fakulteta, čini se da studentski predstavnici ignorišu svoje kolege jer im to olakšava da nastave da “trguju uticajem”. Između njih i studenata koji traže pravdu na ulici lako je podržati ove druge. Uz sve što im neko može zamjeriti, njima je srce na pravom mjestu i to je značajna razlika.

Antena M: Djeluje li vam premijer Spajić imalo zabrinuto zbog pritiska koji iz pokreta Kamo śutra, u isčekivanju ispunjenja njihovih zahtijeva, na njega vrše?

Batrićević: Meni premijer Spajić ne djeluje zabrinuto, već pogubljeno. Premijer kojem je na ulicama u više navrata protestovalo po 10.000 ljudi polupijan glumi „cvrčka i mrava“ u čast Donalda Trampa. To nije osoba koja ima svijest o političkom trenutku u kojem se nalazi.

Bez obzira na to, mislim da su Šaranović i Bečić i te kako zabrinuti. Oni znaju da se ne mogu pouzdati u Spajića. Ukoliko se okolnosti promijene i Spajiću postane politički isplativo, znaju da je spreman da ih „pušti niz vodu“. Ako odluči da ih zamijeni kadrom Demokrata, kako će onda objasniti javnosti da ne žele da predaju funkcije ni svojim partijskim kolegama? Postaće svima jasno da se ovđe radi samo o čuvanju fotelja dvije konkretne osobe.

Ukoliko studenti učine Bečića i Šaranovića „preskupim“ za premijera, biće nadomak ostvarenja svojih ciljeva.

Antena M: Studenti najavlju nastavak blokada i za sada uživaju solidarnost, za crnogorske prilike zavidnog broja građana. Šta predstavlja prijetnju očuvanju energije bunta i entuzijazma koji su iz pokreta Kamo śutra prenijeli na građane?

Batrićević: Rekao bih da najveću prijetnju predstavlja „moralno čistunstvo“ onih koji proces posmatraju sa strane. Studentima je manevarski prostor značajno sužen pokušajima da im se prišije povezanost sa partijama/medijima/NVO/firmama kako bi time opravdala sopstvena pasivnost.

Biću otvoren, ja sam na ovim protestima šetao sa ljudima sa kojima u političkom i ideološkom smislu ne dijelim ništa. I to je skroz u redu. Ja se ne odričem svojih stavova ili vrijednosti, niti je neko to od mene tražio. Zadržavam pravo da na svakom drugom pitanju budem na suprotnoj strani u odnosu na ljude sa kojima sada dijelim bazično uvjerenje da mora postojati odgovornost za ovakve propuste na planu bezbjednosti.

Suština ostaje: za dvije i po godine ubijene su 23 osobe među kojima i četvoro đece a naše institucije sebe ne smatraju odgovornim. Ne samo da nije bilo ostavki, već između dva masovna ubistva ništa nije urađeno da dođe do potrebne reforme. Podržavam protest zato što nije normalno da u gradu veličine Cetinja u jednom danu bude ubijeno 13 žrtava, dok grad „čuva“ ukupno devet policajaca. Podržavam studente jer se ubica slobodno šetao dok je policija lutala duže od pola sata. Podržavam ih jer su iz Vlade tvrdili da nemaju mogućnosti da zaposle više policajaca, a onda nakon zločina odmah raspisali konkurs za preko 800 kadeta. Podržavam ih jer u noći masovnog ubistva ministrova najveća briga ne smije biti „odsjaj“ u naočarima.

Podržavam ih jer „pravo“ nekolicine funkcionera na fotelje ugrožava pravo naše đece da odrastu.

Naravno, svako ima pravo da mu „nećeš mene gledat zajedno sa…“ bude važnije od žrtava i njihovih porodica. No, krajnje je licemjerno takav stav braniti istančanim ośećajem za moral kad je on zapravo indikator propasti istog.

Antena M: Kako održati energiju?

Batrićević: S obzirom na ozbiljnost zahtjeva, mislim da nije realno očekivati da bilo koja društvena grupa, samostalno proizvede dovoljno kritične mase. Zato su od izuzetnog značaja blokade širom Crne Gore koje su organizovali građani u znak podrške studentima. Samo kolektivna akcija može proizvesti dovoljno pritiska na izvršnu vlast da prizna propuste i umanji šanse da se ovako nešto ponovi.

Desetina „manjih“ akcija i protesta znači više od jednog velikog skupa. Na taj način se polako stvara „infrastruktura“ i ośećaj povjerenja koji će vremenom proizvesti dovoljan nivo koordinacije. Ukoliko istraju, a vjerujem da hoće, studenti mogu računati i na to da neodgovorna vlast uvijek proizvodi novi materijal za bijes građana. Naše je da im u tome pomognemo, svako onoliko koliko je moguće. Sve je bolje od ispraznog cinizma i kritizerstva.

Antena M: Najotrovnije propagandističke strijelice su prema studentima uputili Demokrate, nakon njih dio PES-a. Šta vam to govori i podsjeća li Vas ovaj i ovakav narativ na ono što već mjesecima gledamo/slušamo u Srbiji dok naprednjaci napadaju studente?

Batrićević: Brutalnost kojom atakuju na studente najbolji je pokazatelj stanja svijesti nosilaca izvršne vlasti. Ipak, čini mi se da su Demokrate otišle korak dalje od Vučića u jednom. Vučić je, ukoliko procijeni da (ne)činjenje pojedinaca pravi previše štete, spreman napraviti „rotaciju“ kako bi makar stvorili privid reformi. Demokrate čak i unutarpartijsku rokadu tumači kao „sudnji čas“.

U nemogućnost da istrpi da bude jedan od potredśednika Vlade, Bečić je sebe odlučio nazvati „prvim zamjenikom premijera“ – funkcijom koja ne postoji. To je forma psihologije koja ne može „podnijeti“ da se javno špekuliše njegovom smjenom. Politički narcizam je najbolji lijepak za fotelju.

Kada je u pitanju pristup, rekao bih da su promijenili strategiju. U početku su mnogo žustrije napadali studente, a sad primjenjuju princip ignorisanja u nadi da će cijela stvar prosto zamrijeti. To daje neke rezultate, ali i dalje ostaje „problem“ – odgovornost ne zastarijeva.