Pređi na sadržaj stranice
Uživo/Online Uživo
Vremenska prognoza

Profiličar Milisav Popović: Crnogorci vole FATALNIJE nego Crnogorke, samo o tome mudro ćute

Muškarci u Crnoj Gori plaše se ljubavi. Crnogorci, međutim vole fatalnije, samo o tome mudro ćute kaže u razgovoru za Antenu M profiličar Milisav Popović.

Profiličar Milisav Popović: Crnogorci vole FATALNIJE nego Crnogorke, samo o tome mudro ćute

Crnogorski pisac, kolumnista i profiličar govori o tome da li su Crnogorci sujetni, koliko su spremni da upoznaju sebe, kako vole, te o čemu kao profiličar mora da ćuti.

Popović je i književnik, a bio je svojevrstan promoter Crne Gore kao najčešće nagrađivani pisac i i jedan od najčitanijih kolumnista u regionu. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada.

2009. je kroz esej o Crnoj Gori, koji je objavljen u specijalnom izdanju National Geographic Travelera, a koje se objavljuje jednom u desetak godina, zapamćen i kao proklamator razvoja crnogorskog turizma.

Autor je knjiga “Pred buđenje” i “Zaboravljena gora”.

Nikšićanin Milisav Popović sa 23. godine postao je jedini profiličar u Crnoj Gori i Srbiji.

05 milisav

ANTENA M: Da li su Crnogorci zainteresovani da upoznaju sebe kroz profilisanje?

- Kada se na tržištu usluga pojavi ona koja ne nudi kozmetičku nadogradnju, relaksaciju i generalno nešto što služi održavanju fasade - onda i interesovanje građana u početku bude stidljivo.

Profilisanje ne mazi, ne uljuljkava, ne održava status quo čovjekove svakodnevice. Profilisanjem spoznajemo kako duša funkcioniše i koliko je um/psiha koju posjedujete pripremljena za životne zgode i nezgode.

Kada smo uradili prve psiho-deskripcije, rezultati su po ljude koji su učestvovali u pilot programu bili izvanredni.

Dobili su na snazi, pojačali motivisanost, postali vibrantniji, ali su i prihvatili ono što ih je činilo "lošijim", destruktivnijim, konfliktnijim... ili povučenijim.

Kada su saznali imena svojim demonima i otkrili mjesta na kojima obitavaju - lakše su ih pobijedili. Nevjerovatno koliko smo spremni da se suočimo sami sa sobom ako nađemo instrument koji nas neće osuđivati.

Nakon pilot programa, inicijalna grupa je proširila priču o svom iskustvu - pa je tako usluga deskriptivnog profilisanja postala široko prihvaćena.

Glas se brzo širio - te za svega dvije i po godine moja struka dosegla do "zelene zone" u regionu... doživljava se kao potrebna i korisna stvar. Crnogorci su u vrhu zainteresovanih, a u prvih pet po broju odrađenih profila.

ANTENA M: Kažu da je prava umjetnost nekog natjerati da voli ono od čega je zazirao. Da li ste uspjeli da, uz pomoć svoje profesije, nekom pokažete da je to moguće i kako?

- Kada radite nečiji profil - ta osoba obično nije u potpunosti svjesna da je već načinila prvi korak ka micanju mraka sa sopstvenih očiju.

U profilu nećete naći osude zbog predrasuda koje posjedujete, ali ćete i te kako pročitati da ih imate (ako postoje) i da predstavljaju gubav dio na vašem emotivnom skeletu.

Pametnom čovjeku ne treba mnogo da dopusti svojoj širini da slobodno diše. Uske duše ne traže uvida u svoju uskost - pa i vjeruju da su potpuno zaokružene.

Sa takvima još nisam radio... a mislim i da neću.

Nikoga ne možete privoljeti da nekoga ili nešto zavoli - ali mu možete približiti priču od koje je zazirao zbog pogrešno usađenih stavova. Vjerujte, tada se stvari prelome - možda nećete dobiti ljubav, ali više nećete imati protivnika.

Nekad je neutralan stav dovoljno dobar okvir kada se uspostavi u nekada zatrovanim umovima.

01 milisav

ANTENA M: Kad saberete profile koje ste radili i kad, onako ovlaš, bacite pogled na sve, kako bi odgovorili na pitanje jesu li Crnogorci i Crnogorke, sujetni?

- Sujeta je koncept baziran na kompleksu više vrijednosti. Gdje neko misli da prostim postojanjem mora biti uvažen i tretiran bolje od ostalih.

Crna Gora je u mediteranskom pojasu, mala država gdje svako misli da je ljudska gromada. Onda možete zamisliti kakav fliper nastaje kada se "gromade" susretnu - jedni druge izbacuju iz takta.

Mislim da je na djelu jedan od ljepših komada božanstvene komedije... stvar je ovdašnjeg folklora da je "ja" grandioznije od "ti". Postajemo lagano mitska bića... koje mitologija neće da tretira.

Mada, lično volim što smo toliko nunćfulasti... nadoknađujemo sve nevjerovatnim izlivima požrtvovanosti i velikodušnosti koji baš i ne stanuju kod drugih, većih nacija.

ANTENA M: Koliko su Crnogorci skloni da vole?

- Ušli smo u eru tarn (ženskog) principa. I iskreno mi je drago zbog toga.

Sa njim muškarci dobijaju mnogo više nego same žene. Ono u čemu se ne snalazimo jeste količina oslobođenih emocija i potreba koje smo (u nekim ranijim dobima) morali da skrivamo ulogom ratnika/domaćina/hranitelja.

I muškarci danas traže mekoću, podršku i zaštitu... to nam nekako dira prkosno jezgro, pa teško priznajemo. Spremniji smo da volimo, ali se ljubavi i plašimo. Vjerujem da mi zapravo umijemo da volimo fatalnije - samo o tome ne pričamo.

ANTENA M: Kakav bi zaključak mogli da izvedemo za Crnogorke?

- Ženama je teže... "civilizacija" im je donijela balast da moraju biti jednako efiksane na "aktivnim poljima" kao muškarci (posao, stručnost, socijalizacija, konstrukcija), a nije im olakšala primarnu ulogu - a to je ona esencijalna pozicija "stožera" u porodici.
Žena danas mora za dva broja biti veći "čovjek" od muškarca - a opet jednako nježna i brižna. Divim se ženama, ali da sam se kojim slučajem rodio kao jedna, prvog dana bih dao otkaz.

ANTENA M: Da li vas angažuju neke crnogorske firme? Ima li nekih interesantnih podataka koje bi mogli da podijelite sa nama?

- Zanimljivo, moj prvi angažman u segmentu "aranžiranja i funkcionalne podjele poslova unutar sektora ljudskih resursa" dogodio se prije nekoliko godina...

Određena frima je tražila da joj se pomogne kako bi se dosegao idealan nivo produktivnosti i zadovoljstva među radnicima. Bio je to fin ali naporan zadatak - gdje su zaposleni prošli određeno testirnje i na osnovu njihovih "atributa" postavljeni u kauzalno svrsishodni odnos.

Raduje me da taj kolektiv danas spada u zadovoljnije u nezavidnim crnogorskim uslovima, i ne, ne mogu Vam reći o kom se preduzeću radi. Etički princip se mora ispoštovati.

Ono što se kao generalan zaključak može iznijeti jeste da princip tržišne ekonomije kom stremimo kod nas boluje od ljute rane - nepotizam i tzv. "umrežavanje loših". Dok ne izliječimo ovaj virus, uporno ćemo skakati lasta stilom u prazan bazen.

03 milisav

ANTENA M: Šta je to o čemu kao profiličar morate da ćutite?

- Uradio sam mnogo profila... trenutno sam u postupku izrade nekoliko njih.

Niko nikada od mene neće dobiti informaciju o paleti boja čovjeka koga sam "opisao" i njegovu putenost smjestio na papir.

Svaki deskriptivni dokument je zaštićen diskrecionom klauzulom, ali i šifrom - pa sve i da nečiji materijal stigne u tuđe ruke, neće znati o kome se radi.

To je prva stvar o kojoj jedan profiličar mora da ćuti - nečija intima je sveta i neotuđiva. I tako mora ostati. U suprotnom, ništa ne bi imalo smisla.

ANTENA M: Može li jedan profiličar radeći analize da opstane u Crnoj Gori...kada bi to bio jedini Vaš posao da li bi dobro zarađivali? Da li bi mogli lagodno da živite od toga?

- Moja osnovna struka su međunarodni odnosi... Na sreću, tu sam se odmah po završetku fakulteta pokazao i dokazao.

Radim u javnoj upravi i dijelim život nalik ostalim službenicima. Moja specijalizacija (profilisanje) polako postaje i od države prepoznata kao resursna i neophodna, ali još nema sistemske podrške niti poziva da se bavim ljudima i kadrovima... Tu se stvari i dalje sporo kreću.

Da mnogo ne davim, u Crnoj Gori danas, ako niste spremni i kadri da prikažete talente "superheroja", teško je očekivati život lišen brige o egzistenciji. A ja sam daleko od Spajdermena. Lagodna egzistenija je i dalje daleko - maše sa pučine.

04 milisav

ANTENA M: Koliko vam profilisanje pomaže, koliko vas inspiriše u pisanju?

- Profilisanje jeste nauka - ali nekim čudom u njoj pronađoh dovoljno krvnog mastila da umočim penkalo.

Možda je uspjeh kolumni u biberu dva svijeta što nosim ispod kože. Jedan me drži staze, drugi malo posipa neba pod nogama.

Nikad dovoljno da letim, sasvim dovoljno da lijepo skočim. Pjesme ima u svemu, samo izgleda treba izvježbati uho da osluškuje na neuobičajenim mjestima.

RAZGOVARALA Milica Mandić

Komentari

Meri Lazarevska,

Zbog mladih izgradjenih ljudi, kojih je malo na ovim prostorima, kao Milisav S. Popovich mozhemo osetiti vetar u ledja i onu nadu zbok koje "ima nade za nomade".Hvala na ovom interviju zhelim veliki uspeh Milisavu i jedva chekam novu knjigu (i svaku kolumnu, razume se).

milicaMne,

bravo! najbolji prikaz nas samih. sve pohvale za pisca kao persone.

Nada Mumovic,

Treba imati onaj unutrasnji osjecaj, imati srca a i mozga pa pretociti sebe u druge ljude. To izvire iz ovog covjeka. Divan tekst ali nista manje nijesam ni ocekivala.

Miro Zabjelo,

Kad je Popovic bio direktor podgoricke Biblioteke to su bili njeni najbolji dani. Ovaj covjek predstavlja ponos grada i drzave. Da nam je vise ovakvih.

Gordana Vujović,

Odličan razgovor! Još od "Zaboravljene gore", možda i malo ranije, pratim šta radi sjajni mladi čovek Milisav Popović. Pratim i priželjkujem da u Crnoj Gori vidim još nekoga, njemu sličnog. Bilo bi nam svima bolje. Možda M. Popović ne moće da leti, u šta sumnjam, ali zato njegovi tekstovi čine da čitaoci polete i da uživaju u letu.

Nikola B,

Više ovakvih stvari a posebno više od ovog čovjeka!

Ostavi komentar

0/300