Klan Borovinić-Bojovići

Priredio: V.J.

Dozvolite mi, vaša svetosti, da izrazim posebno zadovoljstvo zbog prisustva MOJE UŽE RODBINE — rekao je Kirilo Bojović, obraćajući se patrijarhu Crkve Srbije (SPC) Porfiriju Periću 19. avgusta ove godine u Zagrebu.

Episkop Bojović je tog dana službeno od Perića preuzeo v.d. upravljanje eparhijom (mitropolijom) zagrebačko-ljubljanskom, a u skladu sa odlukom Arhijerejskog sabora Srbije održanog u Beogradu maja ove godine. Kako prenosi sajt Mitropolije zagrebačko-ljubljanske (mitropolija-zagrebacka.org), tokom obreda u sabornoj crkvi u Zagrebu, Bojović je kazao:

„Pozdravljam i MOJU SNAHU JELENU koja ima i zvaničnu funkciju gradonačelnika [!] Glavnog grada Podgorice, i ako je ovđe u RODBINSKOJ POŚETI”.

U stvarnosti, đever je — a ko će koga ako ne svoj svoga — malčice „unaprijedio” snahu. Jelena Borovinić Bojović (48) nema baš tu funkciju, nego je predśednica Skupštine opštine Glavnoga grada. Gradonačelnica Podgorice je druga osoba — Olivera Injac…

Rodbini Bojovići-Borovinić naglo je krenulo prije tri godine, mašala. Svi iz klana su linkovani na Crkvu Srbije. I poentiraju imidže skrušenih svetosavskih bogomoljaca kroz funkcije i statuse, plate i nekretnine.

Dr. Jelena — a kod nje se liječio mitropolit Amfilohije Radović, epilog je fatalan po njega — avanzovala u ministarku zdravlja 42. Vlade, mašala.

Suprug joj se, Dragan Bojović, u svom uzrastu od 50 godina javno predstavlja kao profesionalni „doktorand filozofije”, ma šta to bilo, iste jeseni u kojoj se preselio Amfilohije Radović promovisan u poslanika partije Milana Kneževića (DNP), mašala. On je glasao 4. decembra 2020. za izbor supruge dr. Jelene za ministarku, docnije, 4. februara 2022. bojkotom glasanja pokušao da osujeti obaranje 42. vlade.

I čim su postali javni, funkcionerski bračni par, utvrđene su nepravilnosti. Agencija za sprječavanje korupcije je 21. decembra 2001. saopštila da suprug Bojović višestruko nije dostavio tačne podatke o porodičnoj imovini:

- nije dostavio tačnu kvadraturu kuće u Pažićima (Danilovgrad); - prijavio manji broj od stvarnih akcija supruge u tri firme u Baru; - umanjio stvarne novčane godišnje prihode supruge; - nije prijavio putničko vozilo reg. oznaka PG AJ 089 koje se vodi na suprugu.

U posljednje oko tri godine, tj. od kad je „osvježilo”, a Amfilohije Radović preselio, bračni par je uvećao imovinu: za jedan KUPLJENI STAN (68 m2) i za jednu NOVU KUĆU (85 m2) u izgradnji — doduše, obje nekretnine se stoprocentno vode na dr. Jelenu, mašala.

Uvidom u imovinski registar javnih funkcionera oboje su uvećali i KEŠ PRIHODE, mašala.

Suprug Bojović je tokom ove godine primao poslaničku platu između 1.619 i 1.920 eura, plus mjesečne varijable i do 303 eura. Na račun su mu lijegale i zaostale naknade odbornika SO Danilovgrad, bruto 660 eura. Ukupno, Dragan Bojović je za pet mjeseci 2023. — od januara zaključno do mjeseca maja — od države iskeširao 13.780 eura.

Supruga, Borovinić Bojović, od kada je ostala bez posla kao ministarka, primala je budžetsku „naknadu po prestanku funkcije”, od Ministarstva zdravlja — samo za prva tri mjeseca ove godine 6.370 eura.

Iako od 28. aprila 2022, tj. od dana izbora 43. vlade, nije bila ministarka ni u tehničkom mandatu, putovala je dr. Jelena nekuda, na primjer tri puta u junu 2022, na račun građana naplativši — 495, 200 i 800 eura. Ukupno, od kada nije bila ministarka, „dnevnice za službeni put” naplatila je preko 4.000 eura.

Od marta o.g. Borovinić Bojović je na plati u Glavnom gradu; pa je, po tom osnovu, od marta do jula iskeširala novih 5.790 eura.

Drugim riječima, samo 2023. godine, i to prema nepotpunom bilansu prijavljenih prihoda po osnovu funkcija, bračni par je kroz plate, varijable i naknade prihodovao iz budžeta zaključno s julom najmanje oko — 26.000 eura, mašala!

Borovinić Bojović, uz državnu platu u Glavnom gradu, o.g. tezgari i u jednoj privatnoj ordinaciji: ukupno 1.750 eura.

I đeveru Borovinić Bojović, Radovanu Bojoviću — u čijoj biografiji piše da je „član Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, počev od 2009. godine”, a u doba jedinstvenoga DPS-a bio lokalni funkcioner u Danilovgradu — takođe je „osvježilo”. On je od 2021. državni sekretar Ministarstva ekologije, prostornoga planiranja i urbanizma; mjesečna plata, bez dodataka, više od 1.200 eura, mašala.

Kod prethodnog poslodavca Radovanu Bojoviću, u ogranku Crkve Srbije, od 2000. godine radi i Milan Bojović, alijas episkop Kirilo (54) — još jedan đever Jelene Borovinić Bojović.

Iako joj to nije u opisu posla u Glavnom gradu, Borovinić Bojović je 26. juna o.g. organizovala sastanak s nasilno ustoličenim mitropolitom Joanikijom Mićovićem i delegacijom ogranka Crkve Srbije na temu „stvaranje pretpostavki za uređenje prostora oko sabornog hrama Hrtistovog vaskrsenja (u Podgorici)”.

„Dvije strane su se saglasile da bi na tom prostoru, s obzirom na broj postojećih i planiranih objekata, bila neophodna i izgradnja podzemnih garaža”, saopšteno je. U prijevodu, izgradnja podzemnih garaža odnosi se na tzv. crkveni dom, što je, zapravo, luksuzni višespratni stambeno-poslovni kompleks Crkve Srbije usred Podgorice. Prvotno odobrenim rješenjem nijesu predviđene podzemne garaže, koje bi mogle biti korišćene u komercijalne svrhe, a u svakom sličaju bi podigle cijenu kvadrata za poslovno iznajmljivanje ili kupovinu u tzv. crkvenom domu.

U međuvremenu, jedan od koalicionih pratnera Borovinić Bojović, oglasio se zahtjevom da ogranak Crkve Srbije bude oslobođen plaćanja komunalija za tzv. crkveni dom, što je takođe eufemizam da se budžet liši zakonom propisanih prihoda.

Razgovoru Borovinić Bojović-Mićović u SO Podgorica prisustovala je i osoba iz Ministarstva ekologije, prostornoga planiranja i urbanizma, u kojem je, dakle, državni sekretar đever Radovan Bojović. U njegovom mandatu je Ministarstvo ekologije, prostornoga planiranja i urbanizma odobrilo gradnju tzv. crkvenoga doma u Podgorici. Nadležni ministar je bio Ratko Mitrović, rođeni brat sveštenika Dragana Mitrovića, dugogodišnjeg starješine hrama pored kojeg će graditi tzv. crkveni dom.

Suprug Borovinić Bojović, Dragan Bojović, govornik je na promocijama brata mitropolita Mićovića, Milutina Mićovića, koji tvrdi da je književnik, a tu tvrdnju su mu 2021. iz vlade u kojoj je ministarka bila Borovinić Bojović keširali i državnom nagradom „Miroslavljevo jevanđelje”.

Mitropolit Mićović je tokom protekle oko tri godine „udomljavao” đevera dr. Jelene Borovinić Bojović, episkopa Kirila Bojovića. Kada je Amfilohije Radović umro, Kirilo Bojović, koji je Radoviću došao u Podgoricu na sahranu, nije htio da se vrati u Južnu Ameriku, na katedru buenosajresko-južnocentralnoameričku Crkve Srbije. Ta eparhija nije finansijski održiva, pare im je slao Radović iz svoje mitropolijske kase.

Eparhija u Buenos Ajresu je tipičan Radovićev autošovinistički projekat, osnovan 2011, s ciljem da se daleka i malobrojna tamošnja crnogorska kolonija denacionalizuje. Radović je prvi administrator buenosajresko-južnocentralnoamerički. I on je Milana Bojovića, alijas Kirila, preporučio da ga hirotonišu 2016. za titularnoga (počasnoga) episkopa dioklijskoga, da bi ga od 2018. naslijedio u Argentini.

Episkop Bojović je, dakle, po Radovićevoj smrti, ostao u Crnoj Gori, kao „podstanar” kod Joanikija Mićovića, tražeći za sebe novi raspored, „po dubini”. Time je Bojović prvi prekršio amanet Radovića.

U proljeće 2021, međutim, Bojović je u Beogradu propao na izborima za episkopa budimljansko-nikšićkoga. Na arhijerejskome saborovanju u Beogradu, a u konkurenciji dvojice od njega nižerngiranih vikara — Stefana Šarića (duhovnika Cece Veličković) i Metodija Ostojića — dobio je tada Bojović najmanje glasova. I đever dr. Jelene je ispao već u prvome krugu.

Bilježi se da su potom, po svetosavskim obredima u Crnoj Gori, popovi tražili od sljedbenika da episkopu Bojoviću prilože keš za povratak u Argentinu. Na desetogodišnjicu od osnivanja eparhije u Južnoj Americi, oktobra 2021, Bojović je slao poslanice iz Crne Gore, tvrdeći da će „centralna proslava 10 godina eparhije biti održana kada bude osveštan hram koji se gradi u gradu Rezistensija u Ćaku”. Hram nije sagrađen, Bojović nije održao centralnu proslavu.

Neki klirici iz eparhije Kirila Bojovića u međuvremenu vratili su se iz Južne Amerike u Crnu Goru: Mirko Obradović, Milenko Ralević, protođakon Vladimir Jaramaz (poginuo u saobraćajnom udesu početkom godine)….

Svetosavski portal „Borba za veru” tvrdio je da je Bojovića „već nekoliko njegovih sveštenika iz Južne Amerike TUŽILO patrijarhu za nesavjestan rad i potpunu nezainteresovanost za njih i njihove parohije; ostali su prepušteni sami sebi”. Navodili su da Bojović „više od 13 mjeseci nije otišao u svoju eparhiju, već VRŠLJA po Crnoj Gori i Srbiji”.

I onda je, suprotno praksi da upražnjenom eparhijom, dok se ona redovno ne popuni, upravlja arhijerej iz suśedne eparhije, doveden na katedru u Zagrebu, nominalno čak iz Argentine Kirilo Bojović.

Njega su 23. maja o.g. postavili „za administratora upražnjene eparhije zagrebačko-ljubljanske”, mašala. Bojovićevo postavljenje za administratora podržao je Sinod u kojem je Joanikije MIćović. Porfiriju Periću je trebalo dvije i po godine da se rastavi od Zagreba. Republika Hrvatska, prema nekim procjenama, izdvaja iz budžeta (proračuna) po raznim osnovama godišnje za SPC oko 3,5 miliona eura.