"Porfirije u vili na Dedinju, za episkopski čin 250.000 eura, vozni park mjere brojem auspuha, žderu i piju na račun sirotinje raje"

Priredio: V.J.

Dalje rastakanje SPC, izbor novih i rokade dosadašnjih episkopa — tako svetosavski portal „Борба за веру” ocjenjuje učinak Arhijerejskoga sabora Crkve Srbije koji je ovih dana zasijedao u Beogradu, nakon što im vlasti Kosova nijesu dozvolile da se inicijalno okupe u Pećkom manastiru.

„Osim što KUKUMAVČU i PRAVE (LAŽIRANE) PREDSTAVE kako ‘nijesu pušteni da odu u svoju kuću’, na Kosovo i Metohiju, dok im je, zapravo, prava kuća na DEDINJU, i osim što saborski gostuju da ŽDERU I PIJU, glavna zanimacija im je — opet — bila igra prijestola”.

Portal precizira: „PORFIRIJE živi u VILI NA DEDINJU”.

„Do episkopskih tronova se danas dolazi uglavnom simonijom, odnosno njihovom KUPOVINOM; jedan je, kažu, platio episkopski čin 250.000 EURA”.

„Борба за веру”, sa svojim obično pouzdanim insajderima iz opozicionih krugova Patrijaršije Srbije, tvrdi da je „drugi način — nagrada za vanredno isticanje u ŠIRENJU JERESI i bogoslužbenih novotarija, odnosno ulizništvu ‘patrijarhu’ Porfiriju i kompaniji”.

„I treći način da se se stigne do episkopskih tronova je pripadnost nekom lobiju; znate već koji je LOBI NAJMOĆNIJI”.

„Antena M” je sinoć objavila da je za vikarnog, dakle episkopa bez eparhije, Arhijerejski sabor Crkve Srbije imenovao Darka alijas Pajsija Đerkovića. On je sada titularni episkop dioklijski, vikar (pomoćnik) Joanikiju Mićoviću.

Đerković je rođen 1992. na Žabljaku, zamonašen 2017. godine; drugim riječima, za svega sedam godina uzdignut je od najnižeg do najvišeg episkopskog čina, bez ikakvih poznatih doprinosa teologiji ili pomena vrijednog monaškog podvižništva! 

„Борба за веру” izvještava kako je „poseban vid novotarskog cirkuzanerstva izbor TAKOZVANIH VIKARNIH EPISKOPA”.

„VIKARNI EPISKOP je nešto nepoznato kanonskom ustrojstvu Crkve. Oni su tu po prethodno navedene tri ‘zasluge’, PARAZITIRAJU i čekaju (ukoliko se dokažu), da dobiju neku eparhiju (od onih koje se razdrobe). Ukoliko se nastavi ovim tempom, ‘vikarnih episkopa’ će biti više neko onih ‘pravih’”.

Nezvanično, uz Darka alijas Pajsija Đerkovića, izabrali su još dvojicu vikarnih episkopa.

O svakogodišnjem okupljanju svetosavskoga episkopata - Arhijerejskoga sabora, „Борба за веру” piše da „komičnost ovog cirkusa remeti njegovo ODRŽAVANJE U GROBNICI (hrama Svetog Save) i VOZNI PARK PARACRKVENIH DAHIJA”.

„Sada se ‘vrijednost’ episkopa mjeri BROJEM AUSPUHA ‘ZVERI’ kojom se vozi od HARAČA SIROTINJI RAJI, koja ne pravi razliku između popova i episkopa sa jedne i Crkve sa druge strane, pa kad daje prvima — misli da Crkvi daje”.

„Tamo već godinama ne dešava se ništa dušespasiteljno i crkvograditeljno”.

„Ovo je jedan od NAJBJEDNIJIH (vjerom, a NAJBOGATIJI MATERIJALNO) episkopata u istoriji Srpske crkve”, zaključuje „Борба за веру”.