Priredio: V.J.
Njegova Svesvetost, vaseljenski patrijarh Vartolomej, održao je u poneđeljak 27. januara 2025. uvodni govor na početku plenarnoga zimskog zasijedanja Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope. „Antena M” objavljuje najvažnije poruke koje je tom prilikom saopštio.
- Jedinstvena je privilegija i posebna radost obratiti vam se, posebno u ovako značajnom danu, na koji obilježavamo 80. godišnjicu oslobođenja Aušvica. Duboko smo počastvovani što smo ponovo ovđe, poslije 2007. godine, na ovome prestižnom sastanku Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, međunarodne organizacije posvećene podržavanju i promovisanju osnovnih principa ljudskih prava, demokratije i vladavine prava — naime, sve ono što definiše kulturu integriteta, slobode i pravde. Štoviše, posebna je čast biti ovđe sa toliko eminentnih članova ove skupštine, uz druge zvanice i strane diplomate.
- Prisustvo pravoslavnog duhovnika među vama može biti iznenađenje za nekoga, ali kao predstojatelj Crkve Carigrada - Vaseljenske patrijaršije, mi idemo stopama dugog niza crkvenih služitelja sa univerzalnom vizijom koji cijene kako svijet vjere može da se pokaže kao moćan saveznik u naporima društva da se bavi pitanjima slobode, pravde i mira. To je zato što religija može pružiti jedinstvenu perspektivu u cilju iskorijenjivanja siromaštva i gladi, suočavanja s fundamentalizmom i rasizmom, kao i unaprijeđenja tolerancije i dijaloga. Crkve i vjerske zajednice nijesu samo ključne u ličnom ili duhovnom životu ljudi. One takođe zadržavaju ključnu ulogu u mobilizaciji institucija i društava na više nivoa. Bilo da se bavimo klimatskim promjenama ili regionalnim sukobom, danas postoji pojačan ośećaj zajedničke brige i zajedničke odgovornosti, koji sa posebnom senzibilnošću imaju ljudi vjere, kao — i pored njih — oni čiji su pogledi izričito sekularni.
- Upravo zbog toga smo u Vaseljenskoj patrijaršiji duboko svjesni svoje veze sa prošlošću i sadašnjošću. Kao Crkva — čija istorija obuhvata sedamnaest vijekova — mi smo ukorijenjeni u bogatoj prošlosti, živimo u složenoj sadašnjosti, a ipak gledamo u budućnost ispunjenu nadom. Upravo ta živa tradicija vjere nam omogućava da smjelo govorimo o kritičnim savremenim pitanjima, kao što su vjerske slobode, ljudska prava i zaštita prirodne sredine. Zbog toga smo započeli niz međuhrišćanskih dijaloga, ali i međureligijskih razgovora, da bismo izgradili mostove između različitih kulturnih i rasnih podjela. U svijetu koji se pokazuje sve više dijeljenim i podijeljenim, ośećamo obavezu i poziv da gradimo mostove mira i jedinstva, kao i saradnje.
- Vaseljenska patrijaršija je živi dokaz da različite kulture i različite vjere mogu koegzistirati u solidarnosti i miru. Ovo je naša vizija i poruka. Dopirući do svojih bližnjih, preko stvarnih ili zamišljenih granica, ubijeđeni smo da dopiremo i Bogu — po čijoj su slici sva ljudska bića oblikovana, ali i bližnjem — kome vazda treba da služimo i podržavamo.
- Nema sumnje da vjerski principi i vrijednosti prolaze kroz golem preporod i da mogu igrati glavnu ulogu u garantovanju koegzistencije i bezbjednosti među različitim rasama i kulturama. Zato nastojimo da stvorimo i njegujemo veze preko vjerskih i kulturnih granica. Prije trideset godina, sazvali smo međunarodnu konferenciju svjetskih duhovnih vođa u Istanbulu, zvanično izjavivši ili ponovivši: „Svaki zločin počinjen u ime vjere je zločin počinjen protiv vjere” (Bosforska deklaracija).
- Sve veći ekstremi i izrazi fundamentalizma i nacionalizma dali su hitnost cilju jedinstva Istok-Zapad, kao i Śever-Jug. Način na koji se ophodimo prema našim bližnjima proganjanim vjerskom diskriminacijom i rasističkim populizmom otkriva kakvi ljudi želimo da budemo. Danas je svijet zaista postao globalno selo, a njegovi građani žele da žive u miru i bezbjednosti. Na liderima kao što ste vi je da to učine.
- U ovome obraćanju želimo da istaknemo dvije oblasti od značaja i interesa za nas u Vaseljenskoj patrijaršiji, za koje smo uvjereni da mogu da podrže principe koje Savjet Evrope tako njeguje. Prva je oblast — važnost dijaloga. Đe god da živimo u svijetu i kakva god da je priroda naše profesije, vazda društvo uključuje predstavnike čovječanstva u svoj njegovoj čudesnoj raznolikosti. Često čujemo da se naš svijet nalazi u krizi. Ipak, takođe je tačno da ljudska bića — posebno uticajni lideri, kao što ste vi — nikada nijesu bili u prilci da utiču i transformišu naš svijet tako radikalno kao rezultat tehnološkoga napretka. Dakle, premda je možda tačno da je ovo vrijeme krize, to se podjednako mora podvući u duhu optimizma i nade da još postoji velika tolerancija i razumijevanje za posebne tradicije i kulture.
- Druga je oblast — hitnosti je zaštita naše planete. Više od tri decenije, Vaseljenska patrijaršija je sazivala brojne međunarodne simpozijume, seminare i samite o stanju zemlje i njezinih voda: na Sredozemnom i Crnom moru, kao i duž rijeka Amazona i Misisipija. Naš cilj je bio da podignemo svijest i podśetimo ljude da poštovanje i zaštita prirodne sredine predstavlja moralnu dužnost za sve. Ubijeđeni smo da je ono što radimo za zemlju blisko povezano sa onim što radimo za ljude, bilo u kontekstu ljudskih prava, međunarodne politike ili svjetskoga mira. Drugim riječima, način na koji reagujemo na klimatske promjene usko je povezan sa načinom na koji odgovaramo na ljudske izazove. Zbog toga je cijela naša planeta pogođena sukobima u Ukrajini ili na Bliskom istoku. Na primjer, neopravdani rat Rusije doveo je do nepovratne štete po ekosisteme zemlje, sa neviđenim i nepredvidivim uticajem na klimatske promjene u regionu i šire.
- U tom kontekstu, prepoznajemo da ova zimska plenarna śednica Parlamentarne skupštine svoju pažnju usmjerava na, između ostalih vitalnih pitanja, humanitarnu krizu na Bliskom istoku, a posebno u Gazi. U Svetoj zemlji, pravoslavni hrišćani nastavljaju da čuvaju i njeguju svoju vjeru uprkos teškim iskušenjima. Stoga smo izrazili punu moralnu i duhovnu podršku Jerusalimskoj i Antiohijskoj patrijaršiji — među najstarijim crkvama na svijetu, u mjestu rođenja hrišćanstva, utješnim riječima svetoga Pavla: „Ako jedan ud pati, onda svi udovi stradaju zajedno; a ako li se jedan ud proslavi, s njim se raduju svi udovi” (1. Kor. 12,26).
- Ipak, naša podrška crkvama u krizi prevazilazi puku moralnu ili duhovnu dimenziju. Razvoj i zrelost Pravoslavne crkve u Ukrajini pokazuje kako solidarnost i jedinstvo funkcionišu u praksi, a ne samo u teoriji. Davanje i priznanje njezine autokefalnosti, odnosno nezavisne crkveno-upravne administracije, od strane Vaseljenske patrijaršije prije šest godina, u januaru 2019. godine, pokazuje kako kanonski poredak i pastirska briga mogu da zacijele podjele i vijekovne rane. Takođe potvrđuje da se drevni kanonski principi Pravoslavne crkve mogu baviti savremenim problemima u podijeljenome svijetu.
- Vascijeli svijet svakodnevno svjedoči kako se hrabri narod Ukrajine toliko borio i žrtvovao za nezavisnost od ugnjetavanja i za vjersku slobodu. Međutim, svjedoci smo iste strasti za životom i slobodom i u Estoniji i Litvaniji.
- A Vaseljenska patrijaršija ostaje posvećena da odgovori na takve apele za crkveni integritet i suverenitet, poštujući jasne i nedvosmislene potrebe svake crkve i svake zajednice.
- Jednovremeno, u našoj tradiciji stečenoj tokom mnogih vijekova, nastojimo da poštujemo jedinstveni identitet svake kulture, istovremeno ih ohrabrujući da se konstruktivno angažuju u susretu i dijalogu sa ostatkom svijeta, izbjegavajući na taj način introvertnost i diskriminaciju. Ova ravnoteža zahtijeva mudrost u razlikovanju suštinskih tradicija i prilagodljivih praksi, između osnovnih principa i kontekstualnih izraza.
- Bilo da govorimo o sukobima i nepravdi, o ekonomiji ili ekologiji, o diskriminatornom progonu ili prisilnoj imigraciji, pozvani smo da zapamtimo da niko od nas više ne može da se pretvara da živi kao da ostatak svijeta ne postoji. Svi mi imamo etičku odgovornost da pažljivo razmotrimo način na koji živimo, izbore koje činimo i stilove života koje težimo da usvojimo. Ne možemo više da živimo kao izolovani pojedinci, odvojeni od događaja u našem svijetu. Mi smo stvoreni za susret; a suđeni smo na osnovu našeg odgovora na svaki susret.
- Mi smo odnosna bića i institucije; i, kao takvi, oboje smo odgovorni jedni za druge. Mi smo društvena bića; i, kao takvi, dijelimo svijet i resurse planete. Drugim riječima, živimo u globalnoj zajednici. I, kao takvi, dijelimo zajedničke vrijednosti, koje prevazilaze nacionalne, političke, vjerske, rasne ili kulturne granice. Ova etika ne zavisi samo od naših vjerskih uvjerenja, već i od opšteg dostojanstva svih ljudi.
- I tu dalekovidna i u isto vrijeme realistična perspektiva religije može igrati vitalnu ulogu. U dokumentu pod naslovom „Za život svijeta: ka pravoslavnom društvenom etosu”, koji je prije tačno pet godina potvrdio Sveti Sinod Vaseljenske patrijaršije, prepoznajemo da „hrišćanska nada nije u carstvima ovoga svijeta, nego u Carstvu Božijem, ne u sinovima ljudskim, nego u Sinu Božijem koji nas može osloboditi od postupaka i struktura grijeha, ugnjetavanja i nasilja koji kvare naš pali svijetu… U ovome svijetu mi smo stranci i hodočasnici. Ali takođe možemo uživati u predukusu tog konačnog iskupljenja cjelokupnoga društvenog poretka u Božjem Carstvu. Vaistinu, povjeren nam je znak za izlaganje pred narodima, kojim ćemo ih pozvati na život u miru i milosrđu pod okriljem Božjih obećanja”.
- Možemo napraviti razliku u svijetu. Možemo donijeti veće iscjeljenje njegovim ljudima. Možemo pružiti obnovljenu nadu ako svi — politički i vjerski lideri — radimo skupa na zajedničkom cilju: naime, da ostavimo za sobom bolji svijet za našu đecu od onoga što smo naslijedili ili stvorili. Svijet u kome sukob i rat nijesu načini za riješavanje sporova i podjela; đe se sve religije i sve rase podjednako i neselektivno poštuju; đe ljudi imaju dovoljno ljubavi kao maternji jezik cijeloga čovječanstva; i đe je zaštićena raznovrsnost prirode.
- Hvala vam na ljubaznom pozivu i pažnji. Neka Bog blagoslovi vaša razmatranja i odluke!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR