Četnici nevini, kao i Golootočani - Ostojić pisao Milatoviću

Priredio: V.J. 

Ljubiša aka Metodije Ostojić, episkop eparhije budimljansko-nikšićke Crkve Srbije (SPC), pristigao u naše krajeve ranih 1990-ih kao izbjeglica iz Sarajeva, obratio se Jakovu Milatoviću, predśedniku Crne Gore, pismenom koje je učinio javnim - i preko eparhijskoga sajta Jovana aka Joanikija Mićovića.

Ostojiću, prošle godine dobitnilku nagrade stranke Andrije Mandića (četnički vojvoda), takođe nesporno pripadniku rezervnoga sastava Vojske Srbije —— nedavnom je presudom Osnovnoga suda u Nikšiću po njegovoj tužbi, zbog toga što on tvrdi da nije agent Bezbednosno-informativne agencije Srbije udovoljeno: da mu 10.000 eura isplate građani Crne Gore (iz budžeta).

I sad Ostojić Milatoviću, obojica dipl. ekonomisti, napisa…

* * * * * * 

Predmet: Otvoreno pismo 

Poštovani gospodine predśedniče Milatoviću,

Posredstvom sredstava javnog informisanja upoznati smo sa Vašom nedavnom inicijativom za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih zatvorenika.

Ovom prilikom želimo da iskažemo našu svesrdnu podršku takvoj incijativi, smatrajući je u potpunosti opravdanim i značajnim simboličkim korakom u smjeru izgradnje d‌jelotvorne pravne države, jer dijelimo Vaše uvjerenje da svaka žrtva totalitarne represije zaslužuje pravnu rehabilitaciju, pravičnu ili makar moralnu satisfakciju za pretrpljene patnje.

Takođe, držimo da nema apsolutno niti jednog uvjerljivog moralnog i pravnog argumenta da se po bilo kom osnovu vrši diskriminacija nedužnih žrtava revolucionarnog terora.

Upravo stoga, radi dobrobiti našeg društva, a po glasu naše savjesti, uzeli smo sebi slobodu da Vam kao podnosiocu inicijative, ali i Predśedniku Crne Gore – instituciji koja predstavlja sve crnogorske građane – ukažemo na nedostatak iste.

Naime, poznata je i nesporna činjenica da su od strane revolucionarnog pokreta, koji je predvodila Komunistička partija Jugoslavije, u periodu tokom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, na teritoriji Crne Gore izvršeni masovni zločini nad navodnim ideološkim protivnicima tog pokreta.

Etiketirajući svoje žrtve najčešće kao „narodne neprijatelje” i „domaće izdajnike”, bez optužbe i suda strijeljano je i pogubljeno na stotine i hiljade naših sunarodnika.

Nebrojena svjedočanstva nam govore da su se među žrtvama nalazila i đeca, žene i starci, čija je jedina krivica bila što su najbliži srodnici ideološki prokaženih lica.

Osim stradanja bez utvrđene krivice – kazne koja teško može biti srazmjerna navodnom prestupu – ono što takve zločine čini naročito teškim je okolnost da se posmrtni ostaci pogubljenih, do današnjeg dana nalaze u masovnim grobnicama.

Neidentifikovani, bez prava na hrišćanski pogreb i posthumno obilježje, ovi naši sunarodnici su osuđeni na građansku smrt i posle bezsudne fizičke končine.

Svaka takva masovna grobnica je teška i neizbrisiva mrlja na savjesti čitavog društva i javna optužba protiv institucija države koja tvrdi da stremi vladavini prava i demokratskim vrijednostima.

Na samoj teritoriji eparhije budimljansko-nikšićke, nalazi se najmanje nekoliko takvih stratišta, o čemu smo svojevremeno obavijestili i nadležne pravosudne institucije.

Prema našim saznanjima, među postradalima koji bezgrobno počivaju u jamama (Kotor jama, Boka jama i druga stratišta) su i klirici SPC, zbog čega imamo ne samo pravo nego i obavezu da u svakoj prilici tražimo da se posmrtni ostaci svih žrtava građanskog rata, koji se nalaze u masovnim grobnicama, bez daljeg odlaganja ekshumiraju i dostojno čovjeka, sahrane. To je najmanje što se u ovakvom slučaju može i mora zahtijevati.

Ne moramo Vas podśećati na međunarodne obaveze naše države u pogledu žrtava ratnih zločina, političkih progona, nehumanog i nečovječnog postupanja.

Republika Slovenija je svijetli i praktični primjer kako se takve obaveze savjesno ispunjavaju. Vjerujemo da su Vam dobro poznate brojne deklaracije i rezolucije evropskih institucija koje ih eksplicitno naglašavaju.

No, prije svega i nezavisno od toga, postoji neupitna moralna obaveza svakog građanina da se stara i radi na tome kako bi se ova duboka rana bratoubilaštva u našem biću napokon iscijelila svebratskim oproštajem i pomirenjem. Stoga se nadamo da ćete naše obraćanje primiti i razumjeti u duhu jevanđeljske poruke: „Blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati”.

U očekivanju da ćete Vašu incijativu proširiti tako da obuhvati pravnu rehabilitaciju i ovih nevino stradalih sunarodnika, i potvrdu njihovog prava na grob i posmrtno obilježje, stojimo Vam na raspolaganju za svaku vrstu pomoći u vršenju ove ljudske i nadasve blagoslovene dužnosti.