Pozovi M. radi dostave

Premijer M. je objavio svoju najnoviju ideju koja bi mogla da transformiše kućne nabavke kakve poznajemo, sa ciljem da, kako kaže, obesmisli oligopole trgovaca time što bi državno preduzeće, koje bi imalo i robne rezerve, dostavljalo na kućnu adresu osnovne životne namirnice po najpovoljnijim cijenama.

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Prva asocijacija na horor kao žanr mnogima su Alfred Hičkok i njegove neponovljive scene, ali ukoliko ste među onima koji će na nekoliko sekundi uvijek skrenuti pogled čekajući da se oštri predmeti izgube iz kadra doživljaj ideje ovog filmskog maga svakako nije potpun. Da ipak ne biste bili uskraćeni za iskustvo gledanja strave i užasa pobrinuli su se kreatori ekonomskih politika čija ostvarenja vam zbog naziva i broja mogu ličiti na prikvel i sikvel neke komedije, no u njima nema ničeg komičnog, a mnogo je i onih koji pred takvom realnošću takođe zatvaraju oči.

Hičkok je majstor atmosfere napetosti čiji likovi kreću u akciju onda kada su drugi najmanje spremni da reaguju, što takođe može da vas asocira na tajming predstvaljanja Nacrta fiskalne strategije, kojom niko nije imao dovoljno vremena da se detaljno bavi u kratkom roku predviđenom za javnu raspravu koji je istakao juče, nakon čega se, bez ikakve pauze prešlo na novu, još dinamičniju scenu.

Premijer M. je objavio svoju najnoviju ideju koja bi mogla da transformiše kućne nabavke kakve poznajemo, sa ciljem da, kako kaže, obesmisli oligopole trgovaca time što bi državno preduzeće, koje bi imalo i robne rezerve, dostavljalo na kućnu adresu osnovne životne namirnice po najpovoljnijim cijenama. Dakle, državno preduzeće koje bi, ne samo skladištilo robne rezerve, već bi imalo i ljudske resurse da te namirnice dostavlja na kućnu adresu u 25 crnogorskih opština – i sve to po najpovoljnijim cijenama. Ok…

S obzirom na to kako se premijer neprestano hvali ulaganjem nadljudskih napora da uvede Crnu Goru u Evopsku uniju, vjerovatno je tokom nedavnog boravka u Parizu na otvaranju Olimpijskih igara odlučio da dodatno poradi na tome. Čak i ukoliko ne razumijete francuski jezik vjerovatno ste mogli da primijetite da slova u francuskim akronimima imaju drugačiji raspored – npr. GMO je OGM, NATO je OTAN, EU je UE i tako dalje... Premijer se pred put nesumnjivo pripremio na akronime u ogledalu, ali je očigledno usput pokupio letak sa oznakom UE, na kojem su bila neka uputstva. Ispostavilo se, zapravo, da je, umjesto o nečemu vezanom za evropska pitanja riječ o uputstvu naručivanja putem platforme Uber Eats – dostave hrane po želji.

Posmatrajući situaciju kod sjevernih susjeda, reklo bi se da je iskustvo u dostavi hrane važna referenca za saradnju sa velikim šefom. Nekadašnji predsjednik jedne beogradske opštine, takođe M. je u nedostatku funkcionerskog, ali i bilo kakvog poslovnog angažmana bio prinuđen da se bavi dostavom hrane. Ovaj častan posao dostavljača, koji u svakom trenutku obavljaju stotine hiljada ljudi širom svijeta, M. je zapravo iskoristio u svrhu svog političkog marketinga. U prelomnom trenutku nakon beogradskih lokalnih izbora M. je, suprotno očekivanjima većine, glasovima odbornika stranke velikog šefa ponovo izabran na funkciju predsjednika te opštine, pa se pravo sa dostavljačkog bicikla vratio u fotelju koja mu je mnogo nedostajala.

Ne prepuštajući ništa slučaju snalažljivi premijer M. odlučio je da obogati svoj CV i ovom stavkom, kojom možda neće zadiviti građane, ali velikog šefa bi u nekom kritičnom trenutku sigurno mogao. Međutim, kako ovo sve ipak samo liči na film, ali to zapravo nije, u svakoj od ovih scena planirano je da se koristi stvarni, a ne specimen novac za snimanja. Odakle? Pa – iz budućih zaduženja.