Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Carinska strategija koju, dok se priprema da preuzme dužnost, predlaže novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp, uključuje značajno povećanje stopa na uvoznu robu iz Kine, Meksika, Kanade i drugih trgovinskih partnera, sa carinama u rasponu od 10% do čak 60%, stvarajući preduslove za dalekosežne ekonomske efekte, uključujući inflatorne pritiske, rast cijena za potrošače i poremećaje u širem tržišnom okruženju.
Uticaj na potrošnju domaćinstava
Najneposredniji efekat ovih carina bio bi rast cijena uvezenih proizvoda, što bi direktno pogodilo američke potrošače. S obzirom na to da carine funkcionišu kao indirektni porez na uvezenu robu, njihov efekat bio bi najvidljiviji u višim maloprodajnim cijenama. Prema procjeni koju je objavio Peterson Institute for International Economics predložene carine mogle bi za prosječno američko domaćinstvo da predstavljaju trošak iznad 2.600 dolara godišnje.
Posebno bi bile pogođene kategorije proizvoda poput elektronike, kućnih aparata, odjeće i automobila – proizvoda koji su ili veoma zastupljeni među najširom populacijom, ili ključni za pojedine industrijske sektore.
Domaćinstva sa nižim prihodima bila bi disproporcionalno pogođena, budući da veći dio svog budžeta troše na osnovne potrošačke proizvode, od kojih su mnogi uvozni. Ova grupa potrošača snosila bi najveći teret rasta cijena, što bi dodatno pogoršalo postojeće nejednakosti u prihodima.
Pored toga, poskupljenja industrijskih sirovina poput čelika, aluminijuma i mašina dovela bi do povećanja troškova proizvodnje, što bi imalo domino efekat na cijene finalnih proizvoda u mnogim sektorima. Ovakva situacija mogla bi ozbiljno da ugrozi kupovnu moć građana i da dodatno produbi jaz u prihodima, naročito ako plate ne budu pratile tempo rasta troškova života.
Povećanje troškova života moglo bi da ima negativan uticaj na potrošnju, koja je ključni pokretač američke ekonomije, što bi usporilo ekonomski rast u periodu kada se globalna ekonomija već suočava s izazovima post-pandemijskog oporavka. Rast cijena industrijskih inputa dodatno bi opteretio poslovanje američkih kompanija, naročito u sektorima zavisnim od međunarodnih lanaca snabdijevanja.
Upravo zbog toga predložena carinska politika nosi značajne rizike ne samo za američku ekonomiju, već i za globalnu trgovinsku stabilnost, pa se otvaraju pitanja o dugoročnim efektima na međunarodne odnose i konkurentnost industrija koje se oslanjaju na uvoz.
Poremećaji u lancima snabdijevanja
Jedan od ključnih faktora u predloženim carinskim politikama je poremećaj globalnih lanaca snabdijevanja. Mnoge industrije u SAD, uključujući automobilski sektor, tehnologiju i poljoprivredu, u velikoj mjeri zavise od uvezenih komponenti, sirovina i gotovih proizvoda. Izvještaj koji je objavio Allianz Trade ukazuje na rizik da bi carine mogle ozbiljno da poremete ove lance snabdijevanja, naročito u sektorima gdje su sistemi sa "just-in-time" inventarima ključni.
Posebno treba uzeti u obzir, na primjer, automobilski sektor. SAD uvoze značajan dio svojih automobila i autodjelova iz Meksika, Japana i drugih zemalja. Uvođenje carina na ove proizvode povećalo bi troškove i za gotove automobile i za automobilske komponente, kao što su motori i elektronika.
Ukoliko bi carine bile uvedene na djelove za automobile proizvedene u Meksiku, američki proizvođači automobila suočili bi se sa višim proizvodnim troškovima, što bi neizbježno dovelo do povećanja cijena vozila za američke potrošače. Pored toga, uticaj bi mogao da se prenese i na povezane industrije, kao što su popravke automobila i proizvodnja auto-djelova, koje bi se suočile sa nestašicama i povećanjem cijena.
U tehnološkom sektoru, gdje se većina elektronike, poluprovodnika i potrošačkih uređaja nabavlja iz Kine i Azije, carine bi vjerovatno dovele do povećanja cijena elektronike za američke potrošače. Kao što u istraživačkom radu „Ekonomske posljedice trgovinskog rata SAD-a i Kine“ autori Pablo Fajgelbaum i Amit Kandelval ocjenjuju, dodatni troškovi na kraju bi doveli do viših maloprodajnih cijena, smanjujući konkurentnost američkih preduzeća i smanjujući kupovnu moć američkih domaćinstava. Ovi povećani troškovi mogli bi takođe da uspore inovacije u industrijama koje zavise od jeftinih i dostupnih stranih komponenti, jer bi proizvođači morali da se prilagode višim troškovima proizvodnje.
Kada je riječ o poljoprivrednom sektoru, uvođenje carina na kineske proizvode tokom prvog mandata Trampove administracije već je poremetilo izvoz ključnih proizvoda, poput soje i svinjskog mesa, što je dovelo do uzvratnih carina na izvoz iz SAD koje su posebno pogodile poljoprivrednike u politički osjetljivim regionima. Ako bi carine na uvoz iz Kine ponovo porasle, kao što je Tramp predložio, očekuje se da bi američki poljoprivrednici ponovo imali smanjen pristup kineskom tržištu, što bi dodatno opteretilo već problematičan sektor.
Uticaj na različite sektore
Industrije koje su najosjetljivije na predložene Trampove carine razlikovaće se na osnovu njihove zavisnosti od stranih uvoznih proizvoda, izloženosti međunarodnoj konkurenciji i ekonomskog konteksta u kojem funkcionišu. Ipak, neke industrije se izdvajaju kao posebno ugrožene.
Prije svega, automobilska industrija je veoma podložna uvođenju carina, posebno jer SAD uvoze velike količine automobila i auto-djelova iz Meksika, Japana i drugih zemalja. U izvještaju kojeg je ranije objavio CNN podsjeća se na podatak da je Meksiko prešao Kinu kao najveći izvoznik vozila u SAD, pri čemu mnogi američki proizvođači automobila zavise od djelova i vozila proizvedenih u Meksiku za svoje proizvodne linije. Povećanje carina uvećalo bi troškove proizvodnje i uvoza ovih proizvoda, što bi najvjerovatnije bilo prenešeno na potrošače u obliku viših cijena automobila.
Štaviše, s obzirom na konkurentnost globalnog tržišta automobila, američkim proizvođačima bi bilo veoma teško da zadrže postojeći tržišni udio ukoliko se trošak njihovih vozila značajno bude povećao. Ako carine dovedu do viših cijena automobila proizvedenih u SAD, potrošači bi mogli da se okrenu alternativnim tržištima sa konkurentnijim cijenama, što bi ugrozilo profitabilnost američkih proizvođača automobila i što bi ujedno moglo dovesti do gubitka radnih mjesta u ovom sektoru.
Pored automobilske industrije i tehnološki sektor je još jedna ključna oblast koja bi bila značajno pogođena povećanjem carina. Kako SAD uvoze ogromne količine elektronike i komponenti iz Kine i drugih azijskih zemalja, tehnološki sektor mogao bi da se suoči sa višim proizvodnim troškovima ako carine porastu. Fajgelbaum i Khandelval su ukazali na to da bi naročito industrija poluprovodnika bila pod rizikom od povećanja cijena, koje bi mogle da se prenesu na potrošače u formi viših cijena uređaja kao što su pametni telefoni, računari i televizori.
Ovaj uticaj bio bi dodatno pogoršan činjenicom da mnoge američke tehnološke kompanije zavise od ovih uvoznih proizvoda za izradu svojih artikala. Ako troškovi tih uvoznih proizvoda porastu, američke tehnološke firme mogle bi da budu pod pritiskom da ili apsorbuju ove troškove, čime bi smanjile profitabilnost, ili da ih prenesu na potrošače, što bi moglo smanjiti tražnju za visokotehnološkim proizvodima.
Takođe, poljoprivredni sektor je jedan od najslabije zaštićenih u odnosu na potencijalne posljedice povećanih carina. CNN ističe da su američki poljoprivrednici istorijski bili pogođeni uzvratnim carinama kojima je Kina štitila svoje proizvode, posebno na proizvode poput soje, svinjetine i mliječnih proizvoda. Ako se ove carine ponovo uvedu ili povećaju prema Trampovoj predloženoj politici, to bi moglo ozbiljno da ugrozi poljoprivrednike koji zavise od izvoza u Kinu. S obzirom na rastuće troškove poslovanja, kako unutar zemlje, tako i na međunarodnim tržištima, mnogi farmeri mogli bi da se suoče sa smanjenjem prihoda, što bi dodatno pogoršalo izazove u njihovom radu.
Opasan ciklus trgovinskih ratova
Značajan rizik od Trampovih predloženih carina ogleda se i u mogućnosti uzvratnih mjera od strane pogođenih zemalja. The Conversation je nedavno naglasio da carine često dovode do trgovinskih ratova, u kojima zemlje uzvraćaju sopstvenim carinama na američki izvoz. Uvođenje carina na čelik i aluminijum tokom prvog Trampovog mandata izazvalo je uzvratne mjere Kine, Kanade, Evropske unije i drugih zemalja.
Kina, kao najveći cilj Trampovog plana, vjerovatno bi odgovorila uvođenjem carina na ključni američki izvoz, kao što su poljoprivredni proizvodi. Ove uzvratne carine mogle bi da unište mnoge američke industrijske pogone koji u velikoj mjeri zavise od izvoza u Kinu, naročito u politički važnim regionima.
Pored Kine, na ovakav potez SAD mogla bi da uzvrati Evropska unija, naročito ako SAD cilja evropske proizvode kao što su automobili ili poljoprivredni proizvodi. EU bi posebno mogla da cilja politički osjetljive industrije. Prema procjeni Njemačkog ekonomskog instituta transatlantski trgovinski rat mogao bi, tokom četvorogodišnjeg Trampovog mandata, prouzrokovati gubitak do 180 milijardi eura za njemačku privredu. Ako carine porastu na 10%, Njemačka bi mogla da izgubi 127 milijardi eura, a ukoliko bi povećanje bilo 20% gubitak bi bio 180 milijardi eura, što bi smanjilo njemački BDP za 1,5%.
U tom slučaju, izgubila bi se 151.000 radnih mjesta. Iako bi šteta bila i za američku ekonomiju, EU bi mogla da prijetnjom odmazdom odvrati SAD od jednostranih mjera. Takođe, EU treba da smanji zavisnost od trećih zemalja i zaštiti se od subvencija koje narušavaju konkurenciju, posebno iz Kine. Njemačka automobilska industrija je posebno ugrožena, jer bi Tramp mogao da blokira pristup evropskim električnim vozilima koja se nabavljaju uz pomoć subvencija iz Zakona o smanjenju inflacije.
Ugrožavanje konkurentnosti i USMCA sporazuma
Kako Fajgelbaum i Kandelval tvrde u svom radu, ovakve mjere mogle bi da potkopaju ekonomske koristi od carina tako što bi ograničile pristup tržištima za američke firme u inostranstvu, smanjujući istovremeno i konkurentnost američkih proizvoda na međunarodnom tržištu. Ova dinamika eskalacije mogla bi da naškodi američkim izvoznicima, a to bi narušilo odnose sa ključnim saveznicima i izazvalo dodatne geopolitičke tenzije.
Upravo pored ekonomskih posljedica uvođenja carina, geopolitičke posljedice mogle bi da budu još ozbiljnije. Sporazum između SAD, Meksika i Kanade – USMCA, koji je zamijenio NAFTA-u i izuzeo mnoge proizvode od carina, mogao bi da bude narušen ukoliko Tramp nastavi da insistira na carinama na proizvode iz Meksika. CNN napominje da je ovaj sporazum bio jedno od Trampovih ključnih postignuća u prethodnom mandatu, ali i da bi mogao da bude u suprotnosti sa njegovim predloženim politikama carina.
Kršenje uslova USMCA moglo bi da optereti odnose između SAD i Meksika, kao i SAD i Kanade, jer bi obje zemlje vjerovatno uzvratile vlastitim carinama, čime bi dalje ometale tok robe kroz Sjevernu Ameriku.
EU bi takođe imala značajne diplomatske izazove ako bi se uvele carine i na njene proizvode. Iako su EU i SAD imale snažne ekonomske veze, drastično povećanje carina moglo bi da otvori pitanje tog odnosa. Zemlje unutar EU mogle bi da pokušaju da diversifikuju svoje trgovinske odnose, potencijalno produbljujući veze sa drugim velikim ekonomijama poput Kine ili regionalnih partnera.
S obzirom na značajne rizike povezane sa carinama, alternativni pristupi mogli bi da budu od pomoći u ublažavanju negativnih efekata. Jedan od predloga je da se primijene ciljani porezi na specifične sektore ili zemlje koje se bave nepravednim trgovinskim praksama, čime bi se izbjegle široke ekonomske posljedice koje mogu da nastanu zbog povećanja univerzalnih carina, iako bi se i dalje vršio pritisak na određene zemlje da usvoje pravednije trgovinske prakse.
Predložena strategija carina u drugom Trampovom mandatu imala bi duboke implikacije na ekonomiju SAD, međunarodne odnose i dinamiku globalne trgovine, povećavajući šanse za rast inflacije, ometanje lanca snabdijevanja, uzvratne trgovinske ratove i napetost u diplomatskim odnosima.
Mila K
Sjajno. hvala.