Kad budžet postane alat za gajenje iluzija

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Predlog Zakona o budžetu za 2025. pokazatelj je ozbiljne ekonomske nestabilnosti u koju je Crna Gora zakoračila i u kojoj bi mogla sve dublje da tone ukoliko se ne razmisli o napuštanju štetnih politika. Umjesto da se vodi dugoročnim planiranjem i fiskalnom odgovornošću, predloženi budžet zasniva se na optimističnim pretpostavkama, dok istovremeno zanemaruje fundamentalne ekonomske pokazatelje iz kojih se jasno vidi da se plate i penzije više ne mogu isplatiti bez zaduživanja.

Samo 51% iznosa potrebnog za isplatu penzija u 2025. biće pokriveno iz doprinosa, dok će ostatak finansirati država, uglavnom kroz PDV i akcize. Planirani izdaci za penzije iznose 777,2 miliona eura, dok su prihodi od doprinosa procijenjeni na 397,3 miliona, što stvara manjak od skoro 380 miliona eura.

Još tokom novembra i decembra prošle godine, odnosno od primjene „Evropa sad 2“ programa vidjelo se da je deficit gotovo dvostruko premašio i onaj već dovoljno zabrinjavajući, planiran na 130 miliona od kojeg se očekivalo da će makar stvoriti potrebu za preispitivanjem opravdanosti programa koji izvan sfere političkog marketinga ne može da potvrdi vrijednost, jer je nastao kao direktna posljedica reforme poreskog opterećenja na zarade i smanjenja doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje.

Kao prvi vidljivi rezultat nastaje već za ovu godinu planirani deficit od 3,5% BDP-a, premašujući mastrihtskim kriterijumima propisani do tri odsto. Kao dugoročni rezultat nastaje ekonomski model zasnovan na privremenim mjerama, gdje se smanjuju doprinosi za zdravstvo, a zatim povećavaju drugi porezi kako bi se kompenzovali izgubljeni prihodi. Jedina „moć“ takvog programa ogledaće se u destabilizovanju privrede i povećanju pritiska na građane.

Planirana potrošnja dodatno zabrinjava – stopa rasta potrošnje tekućeg budžeta iznosi sedam odsto, dok je planirani rast BDP-a 4,8%, što je ujedno i suprotno Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, koji jasno propisuje da rast potrošnje ne smije nadmašiti rast ekonomije.

Pored toga, Svjetska banka prognozirala je rast od 3,5 odsto, a Međunarodni monetarni fond je prvobitno objavljenu prognozu rasta od 3,2 odsto revidirao na 3,3 odsto u 2025. Država u kojoj se planira mnogo više finansira se kroz povećanje rashoda bez realnog pokrića, ne povećavajući proizvodnju bilo čega osim ekonomske nesigurnosti.

Planirani rast prihoda od PDV-a i akciza zasniva se na optimističnim predviđanjima, ali bez konkretne osnove. Sektor turizma, kao jedan od ključnih u crnogorskoj ekonomiji, prvi put od 2006. zabilježio je pad od skoro 50 miliona od početka prvog do kraja trećeg kvartala prošle godine, šaljući signal da bi se nepovoljni trendovi mogli preliti i na ovu godinu, posebno zbog dvaju ključnih problema – zadržavanja izuzetno slabe dostupnosti za avio-saobraćaj i kontinuiranog pogoršanja u segmentu cjenovne konkurentnosti destinacije na međunarodnom tržištu, a sve to praćeno uvećanjem stope PDV-a na smještaj visoke kategorije.

Da inflacija ostaje gorući problem na čijem suzbijanju se nije radilo najbolje pokazuju podaci Eurostata, na osnovu kojih se vidi da je ona čak četiri puta veća od prosjeka u EU.

Kapitalni budžet iznosi 3,5% BDP-a, odnosno 280 miliona eura, ali je njegov nivo izvršenja kroz godine ostao ispod očekivanja. Projekti se često planiraju bez jasno definisanih indikatora uspješnosti, što dovodi do neefikasnog trošenja javnih sredstava. Projekat Velje brdo – vjerovatno najapstraktnija i sasvim sigurno najnejasnija od svih budžetskih stavki jedan je od primjera zašto je nužno definisati precizne obaveze i ciljeve prije nego što počne planiranje i obezbjeđivanje sredstava za njihovu realizaciju.

Rastući javni dug, kao najveća slabost crnogorskih finansija, nastaviće uzlaznu putanju oštrije nego ikad, na putu da već za dvije godine dostigne čak 5,5 milijardi eura, premašujući sve fiskalne okvire i ugrožavajući makroekonomsku stabilnost države. Refinansiranje duga, do kojeg će, uzevši u obzir brojne faktore koji ukazuju na nestabilnost, neminovno doći, biće posebno rizično jer će biti omogućeno po još višim kamatnim stopama, stvarajući nepovoljnije uslove nego ikada ranije.

Umjesto ka optimizaciji neproduktivne potrošnje u javnom sektoru – ona se dodatno povećava. Iako se potreba o diverzifikaciji privrede neprestano ponavlja kao centralni motiv svake priče o crnogorskoj ekonomiji, umjesto da se privreda stimuliše, planirani iznos sredstava namijenjenih unapređenju konkurentnosti umanjuje se sa pet na 3,8 miliona.

Budžet koji bi inače trebalo da osigura ekonomski rast i stabilnost, u suštini je dokument pun nelogičnosti i rizičnih procjena, jer umjesto strateškog planiranja, imamo privid stabilnosti koji se raspada kada se analiziraju konkretni podaci.