PDV – između fiskalne stabilnosti i tržišnih rizika

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Porez na dodatu vrijednost (PDV) predstavlja jedan od ključnih poreza na promet, a njegovo razumijevanje je od suštinskog značaja kako za privredne subjekte, tako i za građane. Ovaj porez primjenjuje se na promet proizvoda i pružanje usluga uz naknadu, pri čemu se oporezuje samo dodata vrijednost u svakoj fazi proizvodnje ili pružanja usluge.

PDV nije uvijek postojao kao oblik oporezivanja. Prvi put je uveden u Francuskoj 1954. kao zamjena za ranije oblike poreza na promet, koji su često dovodili do dvostrukog oporezivanja i narušavanja tržišne konkurencije. Zbog brojnih prednosti, ovaj poreski model se brzo proširio i danas se primjenjuje u više od 160 zemalja širom svijeta.

U pitanju je indirektni porez koji se primjenjuje na većinu proizvoda i usluga u zemlji, a naplaćuje se kroz cijeli lanac proizvodnje i distribucije, pri čemu preduzetnici i prodavci dodaju PDV na prodajnu cijenu, a potrošači ga plaćaju prilikom kupovine. Država zatim prikuplja taj porez, uz povrat PDV-a za preduzetnike koji su prethodno platili porez na svoje nabavke.

Porezi na promet, uključujući PDV, mogu se klasifikovati prema različitim kriterijumima. Prema broju proizvoda, razlikujemo opšte poreze na promet, koji pokrivaju širok spektar proizvoda i usluga, i posebne ili pojedinačne poreze koji se odnose na specifične proizvode ili usluge. U zavisnosti od broja faza oporezivanja, PDV spada u višefazni ili svefazni porez na promet, jer se primjenjuje u svakoj fazi proizvodnog ciklusa. Takođe, PDV se obračunava prema vrijednosti proizvoda ili usluga, a ne prema količinskim mjerama.

Oblici PDV-a i način obračuna

Postoje tri osnovna oblika PDV-a. Dohodovni PDV omogućava odbitak troškova sirovina, materijala i amortizacije kapitalnih dobara. Proizvodni PDV, s druge strane, dozvoljava odbitak samo sirovina i materijala, ali ne i amortizacije, što može dovesti do dvostrukog oporezivanja kapitalnih ulaganja. Potrošni PDV, koji se primjenjuje u Crnoj Gori, omogućava odbitak ukupnih kapitalnih rashoda, čime se izbjegava dvostruko oporezivanje ulaganja u kapital.

PDV se može zasnivati na načelu porijekla, pri čemu se oporezuje u zemlji iz koje proizvod dolazi, ili na načelu odredišta, gdje se oporezuje u zemlji u kojoj se proizvod troši. U Crnoj Gori se primjenjuje načelo odredišta. Postoje tri osnovne metode obračuna PDV-a. Metoda zbrajanja podrazumijeva obračun PDV-a na ukupnu dodatu vrijednost, dok metoda oduzimanja podrazumijeva da se od prodajne vrijednosti oduzima nabavna vrijednost, a PDV se obračunava na razliku. Kreditna metoda, koja se koristi u Crnoj Gori, omogućava da se PDV plaćen na inpute odbije od PDV-a koji se duguje na prodaju.

Izuzeci od PDV-a

Od plaćanja PDV-a oslobođene su određene usluge i proizvodi. U ovu kategoriju spadaju usluge od javnog interesa, kao što su poštanske, zdravstvene, obrazovne i vjerske usluge, ali i osiguranje, finansijske usluge, promet nepokretnosti i igre na sreću. Takođe, pojedini proizvodi, poput privremeno uvezenih ili onih koji su oslobođeni prema posebnim propisima, ne podliježu ovom porezu.

Poreski obveznici obračunavaju i plaćaju PDV na mjesečnom nivou, pri čemu su dužni da elektronski podnesu prijavu do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Prilikom uvoza, PDV se plaća istovremeno sa carinom. Ako je ulazni PDV, odnosno onaj koji je plaćen pri kupovini inputa, veći od izlaznog PDV-a, odnosno onog koji je naplaćen pri prodaji, obveznik može da traži povračaj u roku od 60 dana, dok izvoznici imaju pravo na povračaj u roku od 30 dana.

Zakonom su predviđene i posebne šeme oporezivanja za određene kategorije obveznika, tako da male preduzetnike, čiji godišnji promet ne prelazi 30.000 eura, PDV ne obavezuje, dok poljoprivrednici plaćaju paušalnu naknadu od 5% prodajne cijene. Posebni postupci važe i za putničke agencije te posrednike u prodaji korišćenih proizvoda, umjetnina i antikviteta.

Uticaj na ekonomiju

PDV je značajan instrument ekonomske politike i njegov uticaj na ekonomiju je višestruk. Međutim, oslanjanje na PDV kao ključni izvor prihoda u budžetskom planiranju donosi određene prednosti, ali bi trebalo da bude umjereno, upravo zbog neizvjesnosti i mogućih tržišnih poremećaja koji bi mogli da utiču na nivo naplate, odnosno realizaciju planiranih prihoda.

Jedna od glavnih prednosti PDV-a kao izvora prihoda jeste njegova stabilnost, budući da se zbog široke primjene, PDV naplaćuje na različite proizvode i usluge, čime se smanjuje rizik od velikih fluktuacija u prihodima. Potrošnja i dalje traje, čak i u periodima ekonomske stagnacije, što omogućava stabilne tokove prihoda koji se mogu precizno predvidjeti.

Pored toga, PDV je vrlo elastičan u odnosu na ekonomski rast, jer se prilikom ekonomskog rasta povećava potrošnja, a samim tim i prihod od PDV-a, pa ga ova povezanost između rasta potrošnje i prihoda od PDV-a čini značajnim izvorom prihoda u periodima ekonomskog prosperiteta, iako oni nijesu konstantni.

Osim toga, zbog načina na koji se PDV naplaćuje kroz cijeli lanac snabdijevanja, poresku administraciju je lakše pratiti i kontrolisati, tako da poreske vlasti mogu da prate transakcije između preduzetnika i potrošača, što smanjuje mogućnost izbjegavanja poreza.

Međutim, iako je PDV relativno stabilan, on i dalje zavisi od nivoa potrošnje, tako da ako ekonomska situacija postane nepovoljna, potrošnja može da opadne, što direktno utiče na prihod od PDV-a. U nestabilnim vremenima, kada ljudi smanjuju potrošnju, prihod od PDV-a može se smanjiti, što može da oteža ispunjavanje budžetskih obaveza. Oslanjanje na PDV u takvim periodima može biti rizično, jer smanjenje prihoda može dovesti do smanjenja rashoda ili potrebe za zaduživanjem.

Treba imati na umu i to da je PDV progresivni porez, što znači da ima veću relativnu težinu na siromašniji dio stanovništva. Iako svi plaćaju isti procenat poreza na potrošnju, siromašniji ljudi će proporcionalno više trošiti svoj prihod na osnovne proizvode i usluge, što čini ovaj porez regresivnim. Ovaj problem može da postane politički izazov, jer se može smatrati nepravednim prema onima sa nižim prihodima, a da bi se ublažio ovaj efekat, mnoge zemlje primjenjuju niže stope PDV-a na osnovne proizvode, kao što su hrana i lijekovi.

Takođe, ako se država previše oslanja na PDV za finansiranje budžetskih rashoda, može doći do potrebe za povećanjem poreskih stopa kako bi se nadoknadio manjak prihoda. Međutim, povećanje stope PDV-a može da ima negativne efekte na ekonomiju, zato što može da smanji potrošnju, da izazove inflaciju ili da smanjiti konkurentnost preduzetnika, zbog čega je važno da se stopama PDV-a pažljivo upravlja, kao i da postoje mehanizmi za balansiranje prihoda i rashoda.

--------------------

Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično. 
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.