KIRJAKOS: „Arhiepiskop Crne Gore je αυτοκέφαλος” (1898)

Piše: Vladimir Jovanović

Anastasios Diomidis Kirjakos (Αναστάσιος Διομήδης Κυριακός, 1843–1923) je diplomirao teologiju na Univerzitetu u Atini (Θεολογική Σχολή Αθηνών). Doktorirao filozofiju u Lajpcigu. Urednik bogoslovskih časopisa „Ορθόδοξος Επιθεώρησις” i „Θρησκευτική Φωνή”.

Njegov otac je Diomidis Kirjakos ((1811–1869), istoričar i univerzitetski profesor ustavnoga prava, svojevremeno premijer Kraljevine Grčke; a sin mu je Aleksandros Diomidis (1875–1950), akademik, ministar vanjskih poslova, takođe grčki premijer. Iz te familije su i drugi značajni Grci…

Dr Anastasios Diomidis Kirjakos je autor trodjelne „Crkvene istorije: Od osnivanja Crkve do našega vremena” (1874, 1881, 1898). U trećem tomu donosi podatke i o autokefalnoj Mitropoliji crnogorskoj – Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
To njegovo djelo sada na „Anteni M” prvi put predstavljam javnosti Crne Gore.

***
Autokefalnoga poglavara (αυτοκέφαλος) naše Crkve, Kirjakos tituliše kao arhiepiskopa – što je tačno, no ujedno on je i mitropolit i arhiepiskop.

U sveštenome diptihu Nomokanona Vaseljenske patrijaršije 1855. i 1859. navode se obje titule, a naša Crkva kao Autokefalna Mitropolija Crnogorska: Αυτοκέφαλος Μητρόπολις Μαυροβουνίου; u drugim izvorima – Εκκλησια Μαυροβουνιου (Crkva Crnogorska) ili Εκκλησια του Μαυροβουνιου (Crkva Crne Gore), etc.

Kirjakos, međutim, piše da arhiepiskop na Cetinju nema svoga vikara (episkopa pomoćnika), ili drugoga eparhijskoga episkopa. U stvarnosti, Crkva Crne Gore, zaista, zbog poznatih teških uslova i izloženosti turskoj agresiji, obično nije imala drugoga episkopa.
Ali, kad su za to postojali uslovi, mitropoliti i arhiepiskopi crnogorski su imali vikare, još od utemeljenja autokefalne katedre na Cetinju: episkop Vavila je od 4. januara 1485. vikar mitropolita Visariona.

Po obnavljanju autokefalije 1766. mitropolit Sava Petrović-Njegoš je za vikara uzeo Vasilija Brkića-Jovanovića, a od 1768. do 1782. vikar mu je episkop Arsenije Plamenac; za arhipastirstva mitropolita Ilariona Roganovića, od 1878. do 1882, drugi eparhijski arhijerej je episkop Visarion Ljubiša; docnije, Crnogorska pravoslavna crkva imaće i 3 episkopa.

To nije jedina Kirjakosova nepreciznost, ali, za nas je najbitnije njegovo svjedočenje o crnogorskoj autokefaliji. Između ostaloga, Kirjakos piše:

„Arhiepiskop Crne Gore je autokefalan, stoluje na Cetinju, nekada jedini vođa zemlje, koja se zbog svojih nepristupačnih planina nikad nije pokorila Turcima, nema drugoga episkopa”.

U originalu:

„Ό αρχιεπίσκοπος τού Μαυροβουνίου είναι αυτοκέφαλος, έδρευει έν Κετίγνη, άλλοτε ήτο καΐ ήγεμών της χώρας, ήτις ένεκα τών άπροσίτων ορέων της ουδέποτε ύπετάγη τοϊς Τούρκοις, δεν έιει δέ ύφ' έαυτον άλλον έπίσκοπον”.

Objavljujem faksimile: naslovnicu knjige dr Anastasiosa Diomidisa Kirjakosa „Εκκλησιαστική ιστορία από της ιδρύσεως της εκκλησίας μέχρι των καθ' ημάς χρόνων” (III, Atina, 1898) i dio iz knjige s gornjim citatom (str. 39)…