Iz epohe kralja BODINA: Krst po ciljelom Kraljevstvu Dukljanskom da se nosi pred tobom…

Priredio: Vladimir Jovanović

Kralj BODIN, na gornjem portretu, treći po redosljedu vladar iz starocrnogorske dinastije Vojislavljevića, na vrhuncu je moći kada se papi obratio da potvrdi stare privilegije o arhiepiskopsko-mitropolitskome rangu Dukljanske crkve s podložnim joj eparhijama.

Bodin 1088. posla u Vatikan PETRA, duhovnoga arhipastira iz Bara, kako bi umolio papu Klimenta III da aminuje i crkvenu vlast u teritorijalno proširenoj dukljanskoj jurisdikciji. Jer je Bodinovo kraljevstvo vojno pokorilo velike dijelove Dalmacije, Raške (Srbije), Bosne…

Deceniju ranije, najkasnije 1078. godine, papa Grigorije VII (Grgur, lat. Gregorius) potvrdi status Kralja Slovena (Regi Sclavorum) dukljanskome vladaru Mihailu Vojislavljeviću, Bodinovu ocu. A papa Aleksandar II oko 1060. posla svoj pisani akt (bulu) Petru u Baru u kojem ga oslovljava kao Arhiepiskopa Dukljanske i Barske Crkve (Archiepiscopo Diocliensis atque Antibarensis Ecclesiæ), priznajući mu i vlast nad mnogim eparhijama.

No, još su neki uticajni klirici Katoličke crkve, posebito iz Dubrovnika, nalazili načina da zlobno ospore arhiepiskopsko-mitropolitsku katedru u Baru, nasljednicu Dukljanske crkve (ECCLESIA DIOCLETANA) iz grada Dokleje, kod savremene Podgorice —— pod čijim su omoforima slovenski preci Crnogoraca konačno hristijanizovani.

Naime, u Dokleji je ova sveštena katedra postojala najkasnije od 877. godine, no u 10. vijeku (uslijed ko zna kakvih vojevanja i-ili pririodnih katastrofa kojima grad bi izložen) gubi joj se u istoriografiji trag. Da bi u 11. vijeku, uspostavljanjem Dukljanske države Vojislavljevića, vaskrsla u Baru.

Slijedi nekoliko napomena o kontekstu u kojem je 1089. definitivno prinzato i obnovljenje arhiepiskopsko-mitropolitskoga statusa Dukljanske crkve…

Pokušaj isključivanja uloge evropskih monarha u poslovima imenovanja u jerarhiji bio je koncept ovđe već pomenutog pape Grigorija VII. To ga je dovelo do konfrontiranja s pristalicama monarhijskih prava na čelu sa Svetim rimskim carem; a taj sukob je u svjetskoj istoriografiji poznat kao: Investiture Controversy.

Grigorije VII otišao je predaleko kada je 1076. ekskomunicirao moćnog njemačkog vladara Hajnriha IV i podržao suparničkog kandidata za sveto-rimskoga cara. Procarski sinod je 1080. objavio svrgnuće  Grigorija VII. U martu 1084. arhiepiskop Ravene, Vibert (Wibertus), intronizovan je u Rimu, postavši papa Kliment III (Clemens III). Potom je Kliment III, takođe u Rimu, krunisao Hajnriha IV za sveto-rimskoga cara. Grigorije VII umire naredne godine u egzilu, proklinjući i Klimenta III i Hajnriha IV.

Bodin Vojislavljević, ocjenjujući faktičko stanje, da je pontifikat Klimenta III u Rimu uspostavljen i opstoji uz podršku Hajnriha IV, najmoćnijeg vladara Evrope, iskoristiće priliku da potvrđivanjem arhiepiskopsko-mitropolitskog statusa katedre u Baru, istovremeno ojača međunarodnu poziciju Dukljanskoga kraljevstva.

Liše bule od 8. januara 1089. arhiepiskopsko-mitropolitsko se dostojanstvo za Petra, duhovnog arhipastira Dukljanskoga kraljevstva iz Bara, ogledalo i u darivanju od pape specifičnog palijuma (pallium, a u istočno-pravoslavnoj verziji - omofor), plašta koji simbolizuje odnosni crkveni rang.

Primjećujem, kako izgleda: da je Petar Dukljanski bio u Vatikanu kod Klimenta III sredinom 1088, jer se u buli navodi da mu papa „na svetkovini Dvanaest apostola” (Sabor svih svetih apostola, 30. juna/13. jula, Pavlovdan) odobrava „palijum za spomen i počast”.

Iako će Kliment III za Rimokatoličku crkvu ostati „anti-papa”, njegovi paragrafi iz bule u slučaju mitropolije (nadbiskupije) Dukljansko-barske (Metropolis Diocletana) ostaju u osnovi na snazi, do današnjice…

Bodin je jedan od najvećih crnogorskih vladara.

Još kao princ, dok je na prijestolu njegov otac kralj Mihailo, Bodin, hrabri vojskovođa, s polubratom Petrilom, predvodeći, uz odrede Dukljana, i kontingent Hrvata, prodire 1072. u Srbiju i Bugarsku, vazalske pokrajine Vizantije.

Prema izvještaju hroničara Nićifora Vrijenijea: - „a narod Slovena, odbačivši pokornost Romejima [Vizantiji], pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš bjehu osvojeni, a i Simium i mjesta oko rijeke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu”.

Pošto Bugare oslobodi vizantijske vlasti, Bodina su ovi u Prizrenu (Kosovo) okrunili za svojega cara, pod naslovom: - Цар на България Петър III.

Ili, prema „Ljetopisu popa Dukljanina”, najstarijoj crnogorskoj hronoci, Bodin i njegova ordija: - „pođu na Bugarsku i povedu mnoge bitke protiv Grka i Bugara, pa zauzmu čitavu Bugarsku, i tu pokrajinu kralj Mihala dade na upravu svom sinu Bodinu. Potom Bodin postavi na svoju glavu dijademu i naredi da ga nazivaju carem”.

No, uslijediće odgovor Vizantije, koja prema njezinom hroničaru: - „zarati na Dukljane i Hrvate... slomi ih i svlada”. Bodin je tada zarobljen i odveden u Carigrad. Otuda bježi 1078. i povrativši se u domovinu otac-kralj ga postavi za župana Grblja i Budve.

Po očevoj smrti, Bodin postaće 1082. dukljanski kralj i vladaće do svoga upokojenja, oko 1101. godine.

Akt pape Klimenta III iz 1089. — u kojem Bodina oslovljavao kao Kralja Slavena Preslavnog (regis Sclauorum gloriosissimi) — svakako je doprinio i da „slavni grad Bar” ostane ne samo crkvena, nego i državno dukljansko središte. 

Dukljansko-barska crkva imala je tada 10 eparhija, a episkopski (biskupski) gradovi i danas u Crnoj Gori, uz Bar, još su i Podgorica s Dukljanskom episkopijom (katedra u njezinom arealu, možda na sačuvanom toponimu Biskupova dolina na Zlatici, ili na Martinićkoj Gradini - Lantodokli), zatim Kotor i Ulcinj, te mjesto Svač, sada crkvište s ostacima impozantne katedrale kod Skadarskoga jezera.

Mnogo je puta dukljanski akt pape Klimenta III interpretiran ili citiran u istoriografiji, često i iz nepotpunih ili nevjerodostojnih izvora; okrnjeno, pa čak i netačno.

U prijevodu, te uz izvornik na latinskome jeziku i uz odnosne faksimile, za čitaoce „Antene M” predočiću u cjelosti ovaj dokument, nastao u monumentalnoj bazilici Svetoga Petra u Rimu 8. januara 1089. — dakle, bezmalo prije milenijuma; to je jedno od dragocjenijih svjedočanstava staroslavnosti crnogorske nacionalne istorije.

Koristim izdanje teksta ove papske bule iz pedantne njemačke hrestomatije, edicija iz godine 1900. odjeljenja filološko-istorijskog Getingenske akademije nauka — „Nachrichten”, Göttingen, Commissionsverlag der Dieterich'schen Universitätsbuchhandlung Lüder Horstmann (148-149).

Kliment, episkop sluga slugu Božijih

Petru Dukljanske katedre arhiepiskopu, mome ljubljenome bratu u Hristu, pozdrav i apostolski blagoslov.

Budući da je Božansko milosrđe šćelo da univerzalno predśedavamo Njegovom Crkvom,, svim crkvama posvećenim Bogu posvuda u svijetu, moramo pružiti ruku potpore i pomoći autoriteta Vrhovne Apostolske Stolice, utoliko što su njihovi upravitelji bili podupirani zaštitom Apostolskog Veličanstva i ojačani snagom naših pomoćnika svemogućeg Boga, za čiju su službu visoko postavljeni; i neka u miru odaju dužne hvale i molbene molitve.

Stoga, vođeni ovom zajedničkom brigom i molitvama našega sina Bodina Kralja Preslavnog Slavena, smatrali smo da bi bilo pravedno i časno ispuniti vašu molbu.

Doista, tražili ste da prema običaju vaših prethodnika udijelimo palijum i posvećenje episkopima Dukljanske provincije u svakome pogledu.

Stoga, za čast vaše Crkve i za spas vaše duše, dajemo i potvrđujemo vam palijum i crkvenu upravu, kako se dolje čita, ovim našim propisom.

Na Rođendan Gospodnji i na Bogojavljenje, na večeru Gospodnju, na Uskrs, Vaznesenje, Duhove, rođendan Sv. Jovana Krstitelja, rođendan apostola P[etra] i P[avla] i četiri praznika Sv. Marije i svetkovine Svetoga Anđela i svetkovine Svetog Georgija i svetih Sergija i Vakha i Svih svetih, takođe na tvoj rođendan i kad god slaviš hirotoniju ili posvećenje crkava, dogovorismo se na svetkovine Dvanaest apostola da podamo vam palijum za spomen i počast.

Takođe smo predali ove crkve vašem pravu i nadzoru i vašim nasljednicima sa svom imovinom njihovom, kao što je: Dukljanska crkva, Barska i Kotorska, Ulcinjska, Svačka, Skadarska, Drivastska, Polatska, Srbija(nska), Bosanska, Trebinjska.

Ove crkve sa svim svojim prinadležnostima, kako rekosmo, i svi manastiri, kako Dalmatinski, Grčki i Slovenski, pod tvojom su vlašću, brate Petre arhiepiskope, i vaših nasljednika; pak pozdravivši sa apostolskom vlašću i privilegijom Rimske Stolice što će njihovi episkopi primiti posvećenje od vas i vaših nasljednika i izvršavati kanonsku poslušnost, mi dajemo, utvrđujemo i potvrđujemo zauvijek:

Krst da se može nositi po ciljelom Kraljevstvu Dukljanskom pred tobom.

Ako bi se našao neko protivan ovoj našoj potvrdi, anatemisan neka bude i okovan u lance. A ko li se privoli i pokori ovome našemu dekretu, neka zna da uživa apostolski blagoslov.

(Dato u Rimu od ruku Seruida, ipođakona sveštene palate, u crkvi blaženog P[etra] kneza apostola, VI id. januara, 6-te godine pontifikata KLEMENTA III pape, id. 12-ti, u prisutvu arhiđakona Laterana i Alberta, sv. Rufine episkopa, i kardinala blaženog P[etra], uz Anastasija i Varinu)

Clemens episcopus seruus seruorum dei

Petro Dioclensis sedi archiepiscopo fratri in Christo dilecto salutem et apostolicam be nedictionem.

Quia diuina pietas nos uniuersaliter suae ecclesiae praeesse uoluit, omnibus ubique terrarum ecclesiis deo dicatis con sulere auxiliique manum ex summae sedis apostolicae auctoritate porrigere debemus, quatenus earum administratores apostolicae maiestatis munimine fulti auxiliique nostri robore solidati deo om nipotenti, cuius seruitio egregie sunt deputati, quietius et deuo tius deseruire laudesque debitas ac preces supplices persoluere ua leant.

Hac igitur communi cura inducti precibusque filii nostri Bodini regis Sclauorum gloriosissimi inclinati, petitioni tuae satis faciendum esse iustum et honestum fore credidimus.

Postulasti quippe ut secundum morem praedecessorum tuorum pallium et con secrationem episcoporum Dioclensis prouinciae per omnia concede remus.

Tibi igitur ad honorem ecclesiae tuae et ad salutem animae tuae pallium et ecclesiarum regimen, sicut inferius legitur, per hoc nostrum praeceptum concedimus et confirmamus.In natale nanque domini et in epiphania, in cena domini, in pascha, ascensione do mini, penthecoste, natale sancti Ioannis baptistae, natale apostolo rum P. et P. et quatuor festiuitatibus sanctae Mariae et duobus festis sancti Angeli et festo sancti Georgii et sanctorum Sergii et Bachi et Omnium sanctorum atque natale tuo et quoties ordina tionem uel consecrationem ecclesiarum celebr[au]eris, duodecim quo que festis apostolorum pro reuerentia et ho[n]ore tibi pallium ge sta[r]e con[c]edimus.

Has quoque ecclesias tuo iuri tuaeque ditioni ac su[c]cessorum tuorum cum omnib[u]s suis pertinentiis submitti mus, uidelicet Dioclensem ecclesiam, Antiuarensem et Catharensem, Dulciniensem, Suuacinensem, Scodrinensem, Driuastinense[m], Polatinensem, Serbie[nsem], Bosniensem, Tribuniensem.

Istas ecclesias cum omnibus suis pertinentiis, sicut [praedix]imus, et omnia monasteria tam Dalmatinorum quam Graecorum atque Sclauorum apostolicae auctoritat[is] priuilegio tibi, frater Petre archiepiscope, tuisque successoribus; [sa]lua tamen auctoritate [a]postolica et Romanae sedis priuilegio, ut earum episcopi a te et successoribus tuis consecrationem accipiant et canonicam praestent obedientiam, concedimus stabilimus atque in perpetuum confirmamus:

Crux quo que per omne regnum Diocliae feratur ante te.

Quisquis autem huic nostrae confirmationi contrarius extiterit, anathematis se sen tiat uinculis innodari. Qui uero assentiens et obediens huic nostro decreto fuerit, sciat se apostolica benedictione frui.

(Data Romae per manus Seruidi sacri palatii subdiaconi, in ecclesia beati P. apostolorum principis, VI. id. ianuarii, anno VI pontificatus domini CLEMENTIS III papae, indictione XII, sub presentia Lateranensis archidiaconi et Alberti sanctae Rufinae episcopi et cardinalium beati P., uidelicet Anastasii et Warini)

Rom, S. Peter 1089 Januar 8. - Copie von A. Massarelli (s. XVI) Rom Vat. Arch. Arm. V c.I nr. 22.