12 °

max 12 ° / min 4 °

Ponedjeljak

10.02.

12° / 4°

Utorak

11.02.

9° / 6°

Srijeda

12.02.

9° / 6°

Četvrtak

13.02.

8° / 7°

Petak

14.02.

10° / 8°

Subota

15.02.

10° / 7°

Nedjelja

16.02.

6° / -1°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Prisajedinila nam se i zasebna AUTOKEFALNA CRNOGORSKA CRKVA – iz Beograda gramotom obavještavaju patrijarha Rusije (1921)

Istorija

Comments 1

Prisajedinila nam se i zasebna AUTOKEFALNA CRNOGORSKA CRKVA – iz Beograda gramotom obavještavaju patrijarha Rusije (1921)

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: Vladimir Jovanović

DIMITRIJE PAVLOVIĆ (na slici gore), patrijarh „ujedinjene” autokefalne Crkve Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od strane Karađorđevića 1931. prozvana SPC), iz Beograda 15/28. avgusta 1921. šalje gramotu TIHONU BELJAVINU, patrijarhu Rusije, te članovima „Svjatjejšago Sinoda, drage nam sestre Ruske crkve”.

Pavlović (1846-1930), rodom iz okoline Požarevca (Srbija), seoski učitelj, oženjen, naknadno je, urgencijom tasta - popa, rukopoložen za parohijskoga sveštenika. Pa se, ostavši udovac, zamonašio (zadržavši laičko ime Dimitrije - ?!), te doškolovavao u Beogradu.

A zavladičen i postavljen za episkopa u Nišu tek sticajem nekanonskih okolnosti u Crkvi Srbije — kada je Obrenović s trona mitropolita beogradskoga 1884. poćerao Mihaila Jovanovića. Ali, kada 1889. iz ruske emigracije povrnuše Jovanovića na isti tron, Pavlovića su sklonili u Francusku; i tamo, u Parizu, ovaj udovac, sada bez mitre i odeždi crkvenih, a već u poodrasloj dobi, „nastavio studije”.

Tek oko deceniju kasnije, godine 1898, a po smrti mitropolita Jovanovića, vrnuli su Pavlovića u Srbiju; te opet aktivirali kao episkopa Niša. E da bi ga, po krvoproliću u kojem su zaklali bračni par Obrenović — Petar I Karađorđević postavio 1905. za mitropolita beogradskoga - poglavara Crkve Kraljevine Srbije.

A u Velikome ratu, kada je krajem 1915. okupirana Srbija — da kao arhipastir ostane u zemlji s narodom, a po nagovaranjima Karađorđevića i srpske vlade, Pavlović nije htio, već je s njima pobjegao u inostranstvo — upravo on lično preko teritorije Kraljevine Crne Gore: specijalno je na Cetinju gošćen, mažen i pažen dobrotom kralja Nikole, etc.

„…и до сихъ поръ отдѣленныя автокефальныя Церкви Черногорская…” – TIHON, 1917-1925. godine Patrijarh moskovski i cijele Rusije

Elem…

U novim okolnostima, 15/28. avgusta 1921. Dimitrije Pavlović gramotom obavještava Tihona Beljavina - Patrijarha mskovskoga i cijele Rusije (u tom zvanju od 1917. do smrti 1925, uopšte prvi patrijarh Rusije još od 1700. godine) i tamošnji Svjatjejši Sinod o ustrojavanju Crkve Kraljevine SHS, zapravo o proširenju jurisdikcije Crkve Kraljevine Srbije —— koja je, napominjemo, silom srpske oružane okupacije u Kraljevini Crnoj Gori sprovedena nekanonskim „prisajedinjenjem” drevne Crkve Crnojevića i Petrovića-Njegoša: autokefalne Mitropolije cetinjske - Crnogorske pravoslavne crkve.

U gramoti, Pavlović saopštava kako su državne vlasti Srbije, koje personifikuju Karađorđevići (u to vrijeme faktički vladar regent Aleksandar, u ime svog oca Petra) — odigrale glavnu ulogu u formiranju nove crkvene uprave, a nakon što su Srbi, uz podmuklu saglasnost Francuske, djelimično i Velike Britanije, 1918. dobili mandat da gospodare i nad Crnogorcima i ostalim južnoslovenskim nacijama, liše Bugara.

„Naša je država u dogovoru s crkvenom upravom” — piše Pavlović patrijarhu u Rusiji — „najprije insistirala da se pravoslavni dijelovi njezina novoga područja, koji su do tada pripadali drugim autokefalnim Crkvama, kanonski pripoje našoj Crkvi, a potom su izdjejstvovali od Carigradske patrijaršije da ona primi na znanje i obavijesti druge sestrinske Crkve o potrebi uzdizanja naše Crkve na stepen patrijaršije, koje je dostojanstvo nosila za vrijeme postojanja naše stare države, a i u kasnijem razdoblju porobljavanja”.

Međutim, pod datumom kada Pavlović piše ovu gramotu, Srbi još nemaju kanonski tomos za Crkvu Kraljevine SHS od Vaseljenske Majke-Crkve. Biće im izdat 19. februara 1922, ali u njemu, provjerljivo je svakome, nema ni riječi „o potrebi uzdizanja naše Crkve na stepen patrijaršije”; niti o izmišljotini novije srpske istoriografiji da je Crkva u Srbiji (Žička/Pećka arhiepiskopija) ikada „stepen patrijaršije” kanonski imala, doslovno: ne postoji takav diptih (sintagmat).

Drugim riječima u tomosu Vaseljenske Majke-Crkve (Sveta Velika Crkva) od 19. februara 1922, a taj je akt i sada važeći, ni pomena o priznavanju ranga patrijaršije za Crkvu u Srbiji, niti o sukcesiji sa Pećkom arhiepiskopijom („patrijaršijom”), etc.

Za nas važnije… Dimitrije Pavlović u gramoti patrijarhu Rusije eksplicitno navodi AUTOKEFALNU CRNOGORSKU CRKVU, biva da im se „prisajedinila”, sugerišući da je to učinjeno dobrovoljno i crkveno-kanonski ispravno — a nije ni jedno ni drugo.

Navodim iz pomenute gramote Pavlovića segment izvornika na ruskome jeziku, te prijevod na crnogorski:

- „Что касается каноническаго присоединенія упомянутыхъ православныхъ частей новой государственной территоріи къ нашей Церкви, то и святая Великая Церковь и святая Буковинско-Далматская Церковь отозвались на просьбу нашего государства и Церкви, и эти области уже находятся въ полномъ единеніи съ нашей Церковью, къ которой присоединились и до сихъ поръ отдѣленныя АВТОКЕФАЛЬНЫЯ ЦЕРКВИ ЧЕРНОГОРСКАЯ и Карловацкая, а так же автономная Боснійско-Герцеговинская”.

- „Što se tiče kanonskoga prisajedinjenja spomenutih pravoslavnih dijelova nove državne teritorije našoj Crkvi, i Sveta Velika Crkva [Vaseljenska Majka-Crkva] i Sveta Bukovinsko-dalmatinska Crkva odazvale su se zahtjevu naše države i Crkve, te su ovi krajevi već u punome jedinstvu s našom Crkvom, kojoj su se pridružile ranije zasebne AUTOKEFALNE CRKVE CRNOGORSKA i Karlovačka, kao i autonomna Crkva Bosansko-hercegovačka”.

Predmetni dio iz ove gramote sam citirao u nekoj od svojih knjiga; uostalom kao i odgovor Pavloviću od patrijarha Tihona Beljavina —– u kojem i Rus (potonji svetitelj, od 1989. pričislen Собору святых новомучеников и исповедников Российских) — pominje AUTOKEFALNU CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU.

A sada gramotu Dimitrija Pavlovića od 15/28. avgusta 1921. — specijalno za čitaoce „Antene M” — objavljujem cjelokupnu, u faksimilima, onako kako je naštampana u „Церковныя вѢдомости” (1/14-15/28. jul 1922, 1-4), službenome glasilu dijela rusko-pravoslavne jerarhije koja je po Oktobarskoj revoluciji emigrirala, okupivši se većinom upravo u Kraljevini SHS (Sremskim Karlovcima) i ostajući u to vrijeme u kanonskome jedinstvu sa Patrijarhom moskovskim i cijele Rusije…

.

.

.

Komentari (1)

POŠALJI KOMENTAR

Glavati

Je li ovo poznato priučenom teologu i nosiocu najvećeg ordena okupatorske crkve Srbije Batu Careviću