Crna Gora, još jedan rat?

Priredio: Vladimir Jovanović 

„Another Nightmare? - Montenegro” („Još jedna noćna mora? - Crna Gora”). Tjeskoba svakodnevnih neizvjesnosti izbijanja oružanih sukoba, ispostaviće se u sutonu razarajuće vladavine srpskoga lidera Slobodana Miloševića.

Ovu je reportažu, prije dvije i po decenije, u rano proljeće godine 2000-te — snimila ekipa „Journeyman Pictures”, nezavisne produkcije iz Velike Britanije specijalizovane za izvještavanje iz ratnih zona ili konfliktnih područja, a čije priloge emituju najznačajnije TV mreže širom svijeta. Godinama kasnije, u osvrtu o arhivskoj vrijednosti ove emisije, „Journeyman Pictures” saopštva da „pokazuje koliko je Crna Gora bila blizu rata”.

Milošević je 2000-te, do 5. oktobra te godine, predśednik Savezne Republike Jugoslavije (SRJ). Pred ICTY u Hagu već optužen za krivična djela ratnih zločina i izolovan od Zapada, on je nepunu godinu ranije evakuisao svoju Vojsku Jugoslavije i policiju s Kosova nakon još jednog izgubljenog rata.

Najsnažniji oponent Miloševiću je Milo Đukanović, predśednik tadašnje Republike Crne Gore - članice nesrećne SRJ, koju su u drugom konkrekstu zajednički konstrusali osam godina ranije. Gradeći od 1997. prozapadni kurs, Đukanović je uspio 1999. da Crnu Goru poštedi većih žrtava i rušenja tokom NATO intervencije. On traži preustrojavanje SRJ: umjesto federacije (savezne države) — konfederaciju (savez država).

Jer, Milošević je do 1998. u temelju razvalio iluziju Ustav SRJ o ravnopravnosti Crne Gore sa Srbijom, između ostaloga dajući mandat Momiru Bulatoviću, gubitniku crnogorskih izbora iz opozicione SNP, da bez većinske podrške u Crnoj Gori oformi saveznu vladu u Beogradu.

Na osnovu parlamentarnih izbora iz 1998, raspored ukupno 78 poslaničkih mjesta u Skupštini Crne Gore: - 42 poslanika vladajuća koalicija DPS-Narodna stranka-SDP; - 29 SNP; - 5 Liberalni savez; - 2 iz albanskih stranaka.

Životni standard građana Crne Gore, iako daleko u odnosu na evropski, ośetno je bolji nego u Srbiji. Crnogorska je vlada, koju predvodi Demokratska partija socijalista, uvela u platni promet čvrstu njemačku marku, spašavajući svoje građane od inflatornog pustošenja Miloševićevih dinara.

I dok raste podrška u crnogorskoj javnosti da se raspiše referendum o obnovi nezavisnosti, koji je nakon opozicionih liberala, te socijaldemokrata iz vladine koalicije, sve više i opcija Đukanovića —— prijeti realnost Miloševićeve oružane intervencije; čak i ako se referendum ne zakaže.

Đukanovića je Milošević faktički lišo mogućnosti po Ustavu SRJ da kao crnogorski predśednik u Vrhovnome savjetu odbrane makar doneke participira u kontroli Vojske Jugoslavije. Bezmalo svuda na prostoru Crne Gore su garnizoni pod Miloševićevom komandom; ratni su brodovi na primorju, borbeni avioni i helikopteri na aerodromu u Golubovcima.

Upravo 2000-te iz Beograda je ustrojen na području Crne Gore, uniformisan i naoružan 7. bataljon Vojske Jugoslavije sa oko 1.000 plaćenika, uglavnom SNP članova, od kojih i sa krivičnim dosijeima. Pripadnik ove jedinice ubio je crnogorskoga policajca u incidentu za koji se vjeruje da nije bio slučajan…

Na drugoj strani, Đukanović u Crnoj Gori prihvata iz Beograda i koliko je u objektivnoj moći štiti živote progonjenih lidera srpske opozicije; po naknadnim, pravosnažnim sudskim presudama i vjerodostojnim svjedočenjima, Milošević šalje i u Crnu Goru kilere na Vuka Draškovića, Zorana Đinđića…

Izvještavajući s lica mjesta, britanska TV pordukcija u osnovi vjerno prezentuje neke — dakle, ne i sve — od aspekta tadašnjih prilika, odnosa snaga i raspoloženja; slijede važniji dijelovi iz transkripta emisije.

* * * * * * * * *

(Snimci sa poligona Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore)

NARATOR: - Komandosi specijalnih jedinica Crne Gore u antiterorističkoj vježbi. Ovh dana im je malo teže, jer se njihov predśednik smatra pregovaračem sa teroristom.

MILO ĐUKANOVIĆ: - Gospodin Milošević zapravo je najopasniji čovjek u regionu. Čovjek od koga treba sačuvati mir na prostoru ove države i u regionu u cjelini.

NARATOR: - Mala Crna Gora zna da bi mogla postati epicentar sljedećega rata.

(Snimci Ostroga, Budve, Skadarskoga jezera…)

NARATOR: - Istorija ove drevne zemlje kreće se od manastirâ u planinama do morskih talasa svoje veličanstvene obale. Za razliku od svoje braće Srba —— Crnogorci se hvale da u 500 godina njihova zemlja nikad nije u potpunosti osvojena tokom borbi s Otmonanskom carevinom, niti od strane nacista. Ta brazda nezavisnosti ostaje žestoka.

Crna Gora je manja od dvije republike koje su ostale u Jugoslaviji. Sada mnogi ovđe žele raskid sa Srbijom. Crnu Goru je anektirala Srbija poslije Velikoga rata (1914-1918) i bila je vječiti jugoslovenski „mali brat”.

(Snimak automobila sa crnogorskom zastavom, pucnjavom i pjevanjem svatova)

NARATOR: - Čak i svadba na Cetinju ovih je dana politički stav. Zastave starih Crnogoraca su zalepršale. To su tvrdokorni nacionalisti ali i ankete pokazaju da su 45 odsto njihovih sunarodnika za nezavisnost.

(Snimci obreda pravoslavnoga vjenčanja)

NARATOR: - Ovo je ceremonija koju je nedavno obnovila Crnogorska pravoslavna crkva nakon što ju je prije 80 godina preuzela srpska verzija…

(Snimci iz prethodne godine, proljeće 1999. — usred vazdušnih NATO napada na SRJ kolona vozila sa trupama i naoružanjem Vojske Jugoslavije pokušala je da uđe u Cetinje)

NARATOR: - Uz opojno piće i oružje, kaže se da je svaki Crnogorac neđe pobijedio. I prošle godine na Cetinju građani i policija su oružje zamalo upotrijebili protiv jugoslovenske vojske Miloševića.

(Snimak sa akterom tih događaja)

SAŠA PAJEVIĆ: - Prva varnica koja izbije na teritoriji Crne Gore — doći će do krvavoga obračuna.

NARATOR: - Saša Pajević bio je u svojoj kući kad je vojska došla da ga regrutuje.

SAŠA PAJEVIĆ: - Rekao sam da neću da idem da ubijam nedužne ljude, neću da služim režimu Slobodana Miloševića. Oni su htjeli malo prisilom, onda su mi priskočili prijatelji, i tako smo ih odbili. Poslije toga nijesu više dolazili. Mi smo nekad bili država, do 1918. godine. Od 1918. nam je država ukinuta, od 1920. nam je ukinuta Crkva; tako da smo izgubili i državnost i duhovnost, preko Crkve. Ali se nadamo da ćemo državu povratit.

(Snimci iz vile „Gorica” u Podgorici, press-konferencija)

MILO ĐUKANOVIĆ: - Taj režim, inače okrenut prošlosti, po izoru na hajdučka vremena navikao nas je na krvava proljeća. Mi u Crnoj Gori ne gajimo iluzuje da takvog scenarija može biti pošteđena Crna Gora. Nije realno očekivati da vlast, koja već deceniju opstaje na nesreći spostvenog i drugih naroda na prostoru bivše Jugoslavije, promijeni svoju taktiku.

NARATOR: - Nada za Crnu Gori je mladi predśednik Milo Đukanović koji je već demonizovan od Miloševića i mnogih kod kuće zbog odbijanja da osudi prošlogodišnje vazdušne NATO napade.

(Snimci iz Podgorice - januar 1998. kada su domaći pro-Miloševićevi demonstranti napali zgradu Vlade)

NARATOR: - Đukanovićev izbor na predśedničku funkciju umalo je zapalio strahoviti požar od strane jugoslovenskih lojalista. „Molotovljevim koktelima” su pokušali juriš na zgradu predśedništva, ali su odbijeni od strane policije. Od tada predśednik jača svoje policijske snage…

(Snimci kafića i ulične razmjene novca)

NARATOR: - Mladi Crne Gore slijede njegov zapadni trend. Službena valuta nije jugoslovenski dinar, nego je uvedena njemačka marka.

(Snimci: granični punkt prema Srbiji, pripadnici crnogorske policije; dva kamiona Vojske Jugoslavije u pokretu)

NARATOR: - Milošević je uzvratio zatvaranjem unutrašnje granice, gušenjem opskrbe hranom i lijekovima iz Srbije. Mještani kažu kako su viđeni pokreti kamiona iz Srbije koji ceradama pokrivaju višecjevni raketni bacač.

MILO ĐUKANOVIĆ: - Gospodin Milošević nam je tokom prethodne decenije vladanja sasvim jasno stavio do znanja da je jedini njegov interes: nekontrolisana, lična, dakle diktatorska vlast. G-din Milošević je pokazao veliki stepen sklonosti da proizvodi krize, kako bi zakamufliorao svoju odgovornost za sve lošiji život naroda na čijem se čelu nalazi.

NARATOR: - Pitao sam predśednika: da li bi se mogao osloniti na jugoslovensku vojsku, posebno na crnogorske regrute, da ne dignu oružje protiv svojih sunarodnika?

MILO ĐUKANOVIĆ: - Ja se prije svega nadam da će Vojska Jugoslavije u cjelosti uspjeti da izbjegne to novo iskušenje zloupotrebe od strane g-dina Miloševića. A ukolliko se to, pak, ne dogodi, ukoliko vojska još jednom bude uvučena u avanturu protiv demokratije, i protiv volje naroda Crne Gore, to će onda u svako slučaju značiti kraj Vojske Jugoslavije.

(Snimci sa poligona Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore, čuje se komanda: „Spremi se, kreni!”)

POLICIJSKI STARJEŠINA: - Ne postoji zadatak koji naša jedinica ne može da izvrši u skladu sa Ustavom i naređenjima pretpostavljenih starješina i Predśednika Republike.

NARATOR: - U osnovi izgledaju impresivno, pa ipak Đukanovićeve snage specijalne policije beznadežno su nadjačane masivnom vatrenom moći jugoslovenske vojske.

(Snimci tenkova iz garnizona Vojske Jugoslavije u Maslinama - Podgorica)

NARATOR: - Sigurno bi Crnoj Gori bilo potrebno naoružanje sa Zapada ili od samog NATO-a.

MILO ĐUKANOVIĆ: - Ja nikad nijesam direktno tražio vojnu pomoć od Zapada da bi se zaštitila Crna Gora. Ja sam samo upozoravao svoje uvažene međunarodne sagovornike, da je njihova odgovornost u očuvanju stabilnosti Balkana ne manja, suprotno od toga — dakle veća nego što je to odgovornost Crne Gore same.

(Snimci prijema kod Mila Đukanovića delegacije iz inostranstva)

NARATOR: - Dok je predśednik pod domaćim pritiskom da požuri na referendum, kod njega se rotiraju međunarodni faktori kako bi ga upozoravali da ne provocira Miloševića. Đukanović je predložio Beogradu konfederaciju ravnopravnih partnera s odvojenim odnosima prema inostranstvu.

MILO ĐUKANOVIĆ: - Ponavljam, mi nećemo nervozno hrliti u nezavisnost, znajući da to može izazvati određene unutrašnje konflikte koji danas nikome više nijesu potrebni i koji su već dovoljno unazadili Balkan. Ali, ako Srbija ne bude željela da prihvati, rekao bih tu veoma civilizovanu ponudu, mi se nećemo odreći svoji strateških ciljeva državnih i nacionalnih —— i ići ćemo putem državne samostalnosti, u realizaciju takvih opredjeljenja.

NARATOR: - Međutim, to je težak put opasnosti.

(Snimci Milete Pavićevića, u sobi su njegove fotografije sa srpskim aktivistima i političarima, uključujući i protret Radovana Karadžića)

MILETA PAVIĆEVIĆ: - Ovo je samo jedan dio mojih aktivnosti u zadnjih 10 godina.

NARATOR: - Mileta Pavićević žestoko se suprotstvalja Đukanoviću i crnogorskoj nezavisnosti i dokumentuje svoju istaknutu ulogu u borbi za očuvanje netaknute Jugoslavije.

MILETA PAVIĆEVIĆ: - To je jedno teško pitanje, jer ipak Crna Gora i Srbija to je jedan narod, srpski narod, pravoslavni narod, crnogorski i Srbi. Ima Crnogoraca u Beograd million. Nije to sve jednako otcijepiti Crnu Goru. Crna Gora i Srbija, ovo je već stašno, moguće da se desi najgore, daj-bože da ne dođe do toga. I, ne znam, ne bih mogao reći što će biti, vrlo je zategnuta situacija.

NARATOR: - Pavićević nas vodi u svoje srpsko pleme [?! - prim] u planinama.

(Snimci sela u Kučima)

STARIJA ŽENA: - Đe si, rode… Miči mi tu bradu! Miči sa tebe!…

MILETA PAVIĆEVIĆ: - Evo je, 90 godina Srpkinja. Jesi li zajedno sa Srbijom da se živi?

STARIJA ŽENA: - Ja jesam bogomi.

MILETA PAVIĆEVIĆ (obraća se britanskom novinaru): - Evo vidiš.

NARATOR: - Ovo je pro-Srbija i pro-Milošević zemlja. Ljudi su ponosni, iako siromašni, a njihov je pogled na istoriju da su Crnogorci u osnovi Srbi. To je hardcore procijenjenih oko 40 odsto koji ne žele da prekinu veze sa Srbijom. Oni su drugi glavni razlog zbog čega Đukanović još nije objavio referendum.

MILETA PAVIĆEVIĆ: - Je li srpstvo vođe?

DRUGA STARIJA ŽENA: - Jes bogomi, ovo selo. Ajd’ prvo da se prekrstimo. (Krsti se)

MILETA PAVIĆEVIĆ: - E i ja velim ako-bog-dâ.

MUŠKARAC S BRADOM: - Pokaži fino, pozdravi Srbiju. (Dječak pokazuje tri prsta.) Taaako sine, evo vidiš.

NARATOR: - Svaku novu generaciju vaspitaju da poštuje srpsku ratničku tradiciju i esenciju Srba.

(Snimak drugog dječaka, sa opasačem na kojem su pištolj, pendrek, lisice… a na glavi beretka Vojske Jugoslavije, dok s obje ruke podiže po tri prsta; zatim, snimak grupe mještana)

MUŠKARAC SA BRADOM: - Za referendum smo se spremili, mislim. Volja naroda je da ostanu u saveznu državu, to je neminovno. Jedino krađom na referendum, kâ na prethodne izbore, mogu doć do pobjede; ili nekom špekulacijom. Ako se to desi, neće nas moć otcijepit po cijenu života. Ako treba i zapucat — pucaćemo, ali neće nas otcijepit sigurno.

NARATOR: - Pronašli smo sasvim drukčiju vrstu prkosa kada smo se uputili u centralnu Srbiju, barem u Kraljevu. Ovi Srbi su na ulicama jer im je muka od Miloševića i njegovih ratova….

(Slijedi dio emisije u kojem se prikazuju protesti u Kraljevu protiv Miloševićeva: - policija zaplijenila odašiljač lokalne nezavisne TV, opozicija održava miting, a noćne marševe studentska organizacija „Otpor” čijih su 17 aktivista uhapšeni; - mladi ljudi odlaze u inostranstvo; - od oko 100.000 ljudi u lokalnoj zajednici, njih oko 23.000 prošli su kao rezervisti i regruti kroz traume Miloševićevih ratova, uključujući i posljednji na Kosovu; - roditelji obilaze grob sina (1979-1999), regruta poginulog na Kosovu, a njegov otac u crnini da je NATO trebalo da bombarduje ne Srbiju, nego „samo Miloševića, dušmanina i psihopatu; i dan-danas ga treba bombardovati”; - u prisustvu izvještača britanske TV produkcije, studenti diskutuju između ostaloga o prilikama u Crnoj Gori…)

STUDENT: - Mislim da postoji opasnost, realna opasnost da počne rat u Crnoj Gori. Mislim da ljudi moraju da urade nešto da vojska i policija budu na našoj strani…

DRUGI STUDENT: - Crna Gora je deo… to su naša braća, znate. Mi smo sa njima živeli zajedno 700 godina [?! - prim], mi smo isti ljudi. Ja bih to mogao da nazovem građanskim ratom. I ne znam ko bi mogao u njemu da učestvuje, ko misli da bi učestvovao u tom ratu? Jer, ja imam rođake u Crnoj Gori; on ima rođake; a možda je on iz Crne Gore… 

TREĆI STUDENT: - Ja sam iz Crne Gore…

NARATOR: - To je bilo iz same Srbije.

(Snimak istoga sela u Kučima)

NARATOR: - Nazad na śever [?! - prim] Crne Gore. Raspoloženje je među crnogorskim Srbima sasvim drukčije.

(Snimak: već prikazani dječak sa beretkom Vojske Jugoslavije sa još nekoliko vršnjaka - podižu tri prsta)

MILETA PAVIĆEVIĆ: - Ovako mu je đed, i đed i prađed prije 100 i 200 godina dizô tri prsta.

NARATOR: - Ovđe kada se govori o crnogorskoj nezavisnosti kao da se govori o nekom ratu.

MUŠKARAC SA BRADOM: - Što se tiče terena Kuča i śevera Crne Gore, ja vjerujem da bi građanski rat neminovno izbio. Mada, policijom on to pokušava da suzbije, terorom unaprijed. I on priprema teren za to. Samo čeka volju naroda, da ima većinu. On bi davno raspisâ referendum samo da ima većinu građana. Još nije situacija da bi on mogâ da nas otcijepi. Ne smije, jednostavno ne smije. Jedino pod okriljem NATO-a, da nas porobi. Inače, drukče nema šanse.

(Snimci sa probe kulturno-umjetničkog društva „Njegoš”, oro i „Oj svijetla majska zoro” — u to vrijeme još neslužbena himna)

NARATOR: - Kurs za nezavisnost, posebno među mladima u zemlji, raste. Međutim stanovništvo izgleda nepovratno podijeljeno. Referendum o nezavisnosti bi mogao da omogući Slobodanu Miloševiću okidač koji on želi. Ali, sa strašću koja se kovitla, međuprostor u kojem se sada nalazi Crna Gora nije nužno sigurniji.

(KRAJ)

- Cjelokupna emisija na linku…