Priredio: Vladimir Jovanović
Nakon četiri vijeka, a u konačnom ishodu vojničke pobjede Knjaževine Crne Gore u Veljemu ratu 1876-78, pređi su naši povnruli veći dio teritorija u ravnici Zetskoj, kolijevci starocrnogorskih država Vojislavljevića, Balšića i Crnojevića.
Za oslobođenje Podgorice, docnije glavnoga grada, tada nijesu vođene riješavajuće, neposredne oružane borbe. Jer su vlasti Otomanske carevine, poučene zaludnim pokušajima da od crnogorske vojske odbrane slične utvrđene varoši, Nikšić i Bar, pa i Kolašin, prihvatile da u miru evakuišu Podgoricu, te Spuž i Žabljak Crnojevića —— a po svršetku Berlinskoga kongresa, koji je sredinom 1878. okupio Velike sile da bi i o Crnoj Gori donijele poznate odluke i paragrafe ugovora.
Te je, početkom 1879, nakon pregovora o detaljima vladinih komisija, tursko-crnogorske u Virpazaru i potpisanog sporazuma, umarširala ma bez ijednoga incidenta naša vojska i u Podgoricu.
KRILAŠ - crveni barjak s dvoglavim orlom Knjaževine Crne Gore se zalepršao 27. januara/8. februara 1879. i nad Podgoricom.
Od toga datuma, i muslimani iz Podgorice, uostalom i katolici u varoši i okolini, nijesu više turski, no državljani crnogorski.
KNJAZ će obznaniti tim povodom P r o k l a m a c i j u - nju cjelokupnu prenosim; takođe i priloge u „Glasu Crnogorca”, uređivao Božo Novaković: vezane tematski tri vijesti i redakcijski komentar…
---------
CRPOGORSKO TURSKA KOMISIJA
- Vir-pazar, 21. januara.
U četvrtak, 18. o. m. došli su u ovu malu varošicu naši knjaževski komesari: vojvoda g. STANKO RADON[J]IĆ, g. SIMO POPOVIĆ, sekretar Njegovoga Visočanstva, i kapetan g. FILIP ĐOKIĆ, sekretar komisije.
Vir-pazar bio je, po prethodnom sporazumlenju vladâ, crnogorske i turske, određen za mjesto sastanka ovoj komisiji, koja je imala odrediti način i vrijeme: - predaje zemljišta Crnoj Gori, koje joj je Berlinskim kongresom dosuđeno; - a u isto vrnjeme i povraćanja zemljišta Turskoj, koje Crna Gora preko svojijeh novijeh granica drži okupirano od vremena osvojenja u posljednjem ratu.
Śutra dan, oko 4 ure po podne, došli su iz Skadra naročitim parobrodom turski komesari, - Nj. Nj. [Njihove] E. E. [Ekselencije] — RIZA-PAŠA, MOLAH-EFENDIJA i ALI-BEG.
Tek se parobrod ustavio, izišli su odmah turski komsari u varoš, da pozdrave naše komesare — kojom su prilikim bili pozdravljeni vojničkom počašću. Naši komesari predusreli su ih na samoj obali; a po tome su se zajedno uputili u kuću, u kojoj su naši komsari stajali i u kojoj su śednice držali.
Turski komesari, kao i naši, bili su i u punoj uniformi.
- Nj. E. Riza-paša poznat nam je od prve komisije, koja je prošle zime zaśedavala ovđe ma Viru; - Nj. E. Molah-efendija — ovaj dostojanetvenik muhamedanske crkve, vrlo je prijatna i dostojanstvena osoba; - Nj. E. Ali-beg, guverner, takođe je osobito dopadljiv, i čuli smo ga hvaliti, kao čovjeka potpuno jevropski izobražena i misli naprednijeh.
Naši komsari, kako poslije ovoga prvog sastanka, tako i po svršetku śednica, najpovoljnije i sa puno hvale izražavali su se o članovima turske komisije.
Turski komesari zadržali su se dobre po ure kod našijeh, i za tijem vratili se na svoj parobrod. Naši komesari odmah su im po tome vratili pośetu na parobrodu; i vratili su se na Vir samijem mrakom.
19.t[ekućeg] m[jeseca] bila je prva śednica, a 20. t. m. druga i posljednja. Istina, da je komisija radila po vas dugi dan, ali svakako je svak bio iznenađen ovako brzom sporazumlenju i svršetku rada komisije. Obično je dosad bilo, da se tursko-crnogorske komisije ili odmah prvijeh dana bez uspjeha, ili poslije dugog i teškog pregovaranja, pa opet bez sporazumlenja, raziđu.
Ova komisija bila je bolje sreće, i to ne što je pitanje, kojim se ona bavila, bilo sazrelo, pa i prezrelo; jer da je po starome adetu, znali bi Turci ipak, ako će i za nekoliko, stvar otežavati i odugovlačiti; nego se uspjeh ima pripisaati razboritosti turskijeh komesara i pokazanoj najboljoj volji njihovoj da se stvar povoljno i što brže svrši — to, što su i naši komesari u punoj mjeri zasvjedočili.
Vlada turska, davši takve inštrukcije svojim komesarima, pokazala je, da sa svijem bistro i temeljno shvaća položaj Turske, a tako isto i položaj Crne Gore.
Tursko-crnogorski komesari učinili su i 20. t. m. u veče potipsali protokol, po kojemu Turska Crnoj Gori predaje:
- 25. t. m. grad ŽABLJAK; - a 27. t. m. SPUŽ sa svijema okolnim kulama; - VELJE i MALO BRDO sa njihovim utvrđenjima; - i PODGORICU sa ZETOM — kako zahvata nova granica, Berlinskim kongresom obilježena.
U iste dane:
- predaje Crna Gora Turskoj zemljišta i mjesta, koja drži okupirana, a koja, po Berlinskom ugovoru ima da povrati.
Ima još nekoliko paragrafa u tome protokolu o kojima su komesari vijećali i na prijateljski način sporazumjeli se, no meni nijesu poznati. Razumio sam pouzdano: - da su naši komesari zapodjeli pitanje o PLAVU i GUSINJU, koje Turska još ima da preda Crnoj Gori. Turski komesari izjavili su: - da su oni opunomoćeni samo za zemljište, koje se od Skadarskog vilajeta ustupa, a za Plav i Gusinje da će biti drugi komesari imenovati.
Koliko nam mora žao biti, što i taj okrug ovom prilikom nije predat Crnoj Gori, ipak mi smo uvjereni, da će se i ovo pitanje dobrim i prijateljskim načinom među Turskom i Crnom Gorom u najskorijim vremenima svršiti.
20.o[voga] m[jeseca] dali su naši komesari turskijema svečan objed.
Ja ne tajim, da sa osobitijem zadovoljstvom, upravo sa nekom radošću izvještavam naš svijet o srdačnom, ali u isto vrijeme doista i značajnom raspoloženju, koje se tom prilikom iskazalo, i kojega karakter svojom značajnošću prelazi krug našega društva.
Prvu zdravicu nazdravio je Nj. E. Ali-beg — Nj[egovom] V[isočanstvu] KNJAZU, naglasiv da ovo nije zdravica obična, zvanična, nego od svega srca. G[ospodin] V[ojvoda] Radonić odgovorio je na isti način nazdravljajući — Nj[egovom] V[eličanstvu] SULTANU.
Nj. E. Molah-efendija nazdravio je Nj. V[isočanstvu] KNJAGINJI, a Nj. E. Riza-paša Nj. Sv[ijetlosti] Knjazu našljedniku DANILU. Gospodin S[imo] Popović napio je u zdravlje turskim komesarima, naglasiv da se uspješna radnja ove komisije ima pripisati doista vrlo srdačnom i prijateljskom raspoloženju njihovom; te izjavi želju, da bi ovakvo raspoloženje sa srećom zavladalo po sad i među našijem državama.
Malo vremena iza ovoga što je prošlo u prijatnom razgovoru i drugim zdravicama, ustane Nj. E. Ali-beg i izgovori jednu oduševljenu zdravicu. On se zahvalio na onoj zdravici i nazdravio našijem komesarima — i onda rekao:
- Zbog toga što nijesmo imali svoje samostalnosti, nego smo bili u rukama tuđe, nama najmanje korisne politike, morale su nas postići mnoge neprilike. Daj Bože, da u buduće poznamo i utvrdimo svoj samostalan položaj i da zavlada iskreno sporazumlenje i prijateljstvo među Turskom i Crnom Gorom, pa će interesi njihovi u tome skladu najbolje unaprijeđeni biti.
Ova zdravica primljena je najsrdačinje i od našijeh i od turskijeh komesara i bila je povod dužem i živom razgovoru u tome smislu. Ovu misao ponovio je Nj. E. Molah-efendija isti dan u veče, kad je protokol potpisan bio, rekav:
- Ja ne znam da su na jednome aktu vaša i naša imena ovako prijateljski stajala uporedo. Neka bi Bog dao, da u buduće uvijek ovako bude!
Na to su se naši u turski komesari prijateljski izručili i oprostili; i śutra rano oni otputovali put Skadra, a naši na Cetinje.
Sretan put bio i jednijema i drugijema.
Naša varošica sretna je, što se u njoj ova radnja radila i svršila. Mi ćemo u veselju čekati skori dan, kad će se RAZVITI NAŠ KRILAŠ na starome Žabljaku, Spužu i Podgorici.
Turci mogu vazda s ponosom gledati na njih, jer su se junački bili oko njih.
Junaci se i biju i poštuju.
S toga mi i odajemo važnost onijem riječima, što su se čule sa onoga objeda, i ne mislimo da su prazne i da neće njima šljedovati odnošaj koji će odgovarati pravim interesima.
---------
P R O K L A M A C I J A
Narodu u Podgorici i Zeti
N A R O D E !
Velike sile jevropske, kada su radile, da se jednom prekine dugi, teški i krvavi rat, koji je tolike muke i žrtava nas svijeh stao, riješile su, da se Podgorica sa Zetom priśedini KNJAŽEVINI CRNOJ GORI.
Ovo priśedinjne, koje je stečeno mlogom, dragocjenom krvlju naroda Mojega i utvrđeno blagovoljenjem jevropskijeh sila, izvršeno je danas po prethodnom sporazumljenu Mojem sa Njegovim Veličanstvom SULTANOM.
Od ovoga časa vi postajete slobodni državljani Crnogorski i sudovi i sve vlasti Moje stupaju u život u mjestima vašijem.
Narode! - Moja vojska, koja je danas zamijenila dosadanju posadu carsku, dolazi k vama, kao braći svojoj, veselo s bratskom ljubavlju i oduševljenjem. Njezina će dužnost uvijek biti, da vam čuva mir i red, u kojem ćete najbolje otpočinuti i sa pomoću Božjom, na korist svoju, opet se prihvatiti svojijeh poslova i rada, da vam procvati svako blagostanje. Svi pazari i putovi otvoreni su po danas i svaki je na njima slobodan i siguran za sebe i svoje imanje, kao u kući svojoj.
Muhamedanci! - Vas neće dijeliti predamnom vjera od vašijeh pravoslavnijeh i katoličkijeh sudržavljana. Svi skupa uživaće jednaku i istu ljubav Moju, jednaku i istu pravicu zakona Mojijeh. Svaki je slobodan u svojoj vjeri, u svojim dobrim običajima, u svojemu radu.
Narode! - Prijoni sada oko rada, budi poslušan i na ruci svojim vlastima, živi u miru i ljubavi doma i u suśedstvu pa će biti blagoslov Božji nad tobom, i bićeš zadovoljan i imuć, slobodan i srećan. - Na Cetinju 26. januara 1879.
K N J A Z N I K O L A
---------
U utornik [12. februara] poslije po dne oko dvije ure stiže na bijesnijem hatovima Deputacija podgoričkijeh Muhamedanaca na Cetinje.
U deputaciji toj, koja je došla amo da se pokloni svom novom vladaocu, nalazi se 15 Muhamedanaca, svi iz Podgorice, sve same prve age i begovi. Imena su im ovo:
- BEĆIR-BEG OSMANAGNĆ, vođ deputacije; - OSMAN-BEG OSMANAGNĆ; - DERVIŠ-BEG OSMANAGIĆ; - MEHMED-BEG LEKIĆ; - ZELEN ANDROVIĆ; - MURAT-AGA ADŽIMEHOV; - AHMET-BEG OSMANAGIĆ; - MAHMUT-BEG ĐURĐEVIĆ; - MAŠE ADŽI-AHMETOV; - ŠAIH-BEG ŠEHOVIĆ; - SULEJMAN-AGA VESLIĆ; - AVDO KRNJIĆ; - MUSTAFA ADŽI-USEINOVIĆ; - ETEM BULIĆ; - i IBRAHIM-BEG AVERIĆ. - K ovima pridošao je śutra dan ASAN HADŽI-BAJRO MUČIĆ.
Članovi ove deputacije odmah su smješteni, koje u velikoj gostionici, koje po drugijem gostionicama cetinjskijem.
Śutra dan, oko 11 ura prije po dne, doputacija ova imala je čast biti pripuštena na svečanu audijenciju kod Njegovog Visočanstva KNJAZA. Audijencija je bila u velikoj dvorani knj. dvora.
Njegovo Visočanstvo Knjaz, okružen prvijem velikodostojnicima državnijem, blagovoljeo je snishodljivo primiti deputaciju, koja je u najsvečanijem ruhu izašla predanj, da mu se pokloni.
Vođ deputacije, Bećir-beg Osmanagić, izgovorio je tom prilikom ovu beśedu pred Knjazom:
- Sjajna kruno, Gospodaru od Crne Gore i Brda!
- Vijerno odani Tvoji novi podanici muhamedanske vjere usuđuju se sa strahopoštovanjem pristupiti skalama Tvojega uzvišenoga prijestola moleći Te preponizno da uzmeš njih i njihove jodnovijernike pod Tvoje moćno okrilje.
- Čuli smo i viđeli smo, Gospodaru, koliko si pravičan i velikodušan bio prema našijem jednovijernicima po drugijem mjestima koja je Tvoja hrabra vojska zauzela, pa se radujemo, što je milost Božja smilovala se na nas, te nam je u Tebe dala novoga Gospodara.
- Molimo Ti se lijepo, da nas ośeniš śenom Tvojijeh moćnijeh krila, nas i đecu našu i unuke naše, a mi Ti zadajemo Božju vjeru tvrdu i neslomljenu, da ćemo se truditi da ne budemo manji od Tvojijeh najboljijeh Crnogoraca, naših današnjih sugrađana.
- Bog pa ti, Gospodaru! Živio nam mnogo i dugo sa svijetlom Knjaginjom i svijetlim našljednikom!
Pošto se stišalo gromovito Ž i v i o ! Ž i v j e l i ! , koje se za ovom beśedom zaorilo — progovori Knjaz beśedniku i deputaciji:
- Hvala vam na izrazima podaničke predanosti, o kojoj me uvjeravate. Što se mene i mojih vlasti tiče, znajte da neću praviti razlike među svojim podanicima po vjeri. Moja pravda i Moja ljubav jednaka je za sve, koji je zasluže svojim vladanjem i svojim državljanskim vrlanama.
- Od vas očekujem da ćete se kao novi Crnogorci izjodnačiti sa svijejem sa starim Crnogorcima.
- Odnesite od mene poruku svojijem jednovijernicima, da se predadu djelima mira i da budu poslušni mojim vlastama, pa će im onda bito dobro u novoj otadžbini.
Poslije toga blagovoljeo je Njegovo Visočanstvo progovoriti nekoliko snishodljivijeh riječi s pojedinijem članovima deputacije, koji su se po tom, ushićeni pijemom i riječima Njegovog Visočanstva, vratili doma.
---------
U petak [16. februara] davan je u velikoj gostonici cetinjskoj SVEČAN OBJED deputaciji podgoričkijeh Muhamedanaca, pri kojem su učestvovali neki njihovi rođaci iz Bajica; na ime MARTINOVIĆI, koji su od dva brata đeca s OSMAN-AGIĆEM, pa ovi se prije nekoliko vijekova poturčiše, a Martinovići ostaše tvrdi u svojoj vjeri prađedovskoj — danas pak oboji se svečano pobratimiše.
Pri objedu palo je više bratskijeh riječi i zdravica, a na prvom mjestu zdravica Njegovom Visočanstvu KNJAZU NIKOLI, koju pazdraviše gosti Muhamedanci.
Njima je nazdravio SAVO MATOV MARTINOVIĆ i vojvoda MARKO DRAGOV MARTINOVIĆ, sa željom da se među pravoslavnijem i muhamedanskijem Crnogorcima upostavi bratska sloga i da ne bude više razlike među sinovima jednoga naroda.
U najljepšem raspoloženju odjezdi muhamedanska deputacija oko tri ure po podne put Podgorice.
---------
U poklonstvenoj beśedi, kojom je vođ deputacije podgoričkijeh Muhamedanaca izrazio potpunu predanost svojijeh jednovijernika uzvišenom vladaocu Crne Gore, kao i u odgovoru, kojijem je Njegovo Visočanstvo KNJAZ blagovoljelo udostojiti deputaciju, ogleda ce potpuni sklad i savršeno pomirenje našijeh novijeh sudržavljaia muhamedanskoga zakona sa novim stanjem stvari, u koje su ušli.
Istinu je pravu pogodio vođ deputacije, kad je rekao, da su se Muhamedanci iz najbliže prošlosti mogli naučiti poznavati u Knjazu Nikoli vladaoca i pravična i velikodušna, koji jednakom ljubavlju pazi sve svoje podanike, cio svoj narod bez razlike vjere. Bivalo je prilika za pošljednjih godina, kad su jaki razlozi stojali na onoj strani, koja je iskala strogost potpunu, i kad bi se strogost mogla izvršiti a da se pravičnost ni najmanje ne povrijedi — pa je ipak velikodušna blagost vladaočeva stojala povrh sviju razloga i izlila se obilno baš na same Muhamedance.
Milo nam je što oni to priznaju pred licem svoga vladaoca u današnjem času, kad stupaju u podanstvo crnogorsko. Ovo nam je zalog, da će se oni i u budućnosti śećati onijeh, koji su ih svagda očinski predusretali i koji ih primaju u svoju državnu zajedincu kao braću.
Jer po primjeru svoga vladaoca, koji je prvi Crnogorac, i ostali Crnogorci za njim gotovi su zaboraviti na sve gorke dane, koje su do skoro imali; gotovi su vječitom koprenom zastrti krvavu prošlost, koja je ispunjena mračnijem djelima od strane Muhamedanaca, i od sada dijeliti s njima, bratski zlo i dobro.
A od našijeh sudržavljana Muhamedaiaca ništa drugo ne očekujeno i ne tražimo, nego da ostanu Muhamedanci kao što su i dosad bili, no da prestanu biti Turci i da postanu Crnogorci.
Volja vladaočeva s kojom se narod potpuno slaže izjednačila ih je sa svijem u svima pravima s ostalijem Crnogorcima; a oni sada neka nastoje sami, da se u dužnostima prema vladaocu i zemlji izjednače s ostalijem Crnogorcima.
Interesi vladaoca i zemlje, koji su u svemu identični, neka im stoje nada sve. Tijem interesima valja da se podvrgne svačija volja, svaki separatni ćef - ako bi ga bilo.
Predanost vladaocu, ljubav k domovini, gotovost na žrtve za interese zemaljske — to su vrline državljanske, koje krase stare Crnogorce, to su vrline kojiima se imaju oružati i novi Crnogorci.
Tijem vrlinama naoružani umnožiće novi Crnogorci svojijem priśedinjenjem snagu države crnogorske i doprinijeće ne malo da se još više povisi sposobiost njena za djela koja je čekaju kako iznutra tako i spolja.
Tijem načinom Muhamedanci, koji su priśedinjeni Crnoj Gori, neće za nju biti elemenat slabosti, nego na protiv umnožitelji njene državne snage. Junaci k junacima produženi i u svemu izjednačeni ne mogu se slabiti, no će im još porasti snaga na korist državne zajednice u kojoj su.
Ovom prilikom ne možemo propuštiti, a da još nešto ne napomenemo. Mnogi su htjeli po analogiji izvoditi, da će se i u Podgorici prilikom ulaska Crnogoroca povtoriti, ma u malom, scene koje smo viđeli u Bosni i Hercegovini prilikom ulaska austro-ugarske vojske. Na pakost tijem neprijateljima Crne Gore ne ispade račun onako kako su hesapili.
Omnis similitudo claudicat — svako sravnjenje šantuca, pa tako i ovo njihovo. Pokaza se ovo na djelu, da su oni gornju analogiju izvodili na sa svijem pogrješnom temelju. Pa kao što u tom nije bilo analogije, tako je, s Božjom pomoću, neće biti ni u drugom čemu.
Junaci se biju dok se biju; poslije boja oni se paze i poštuju. Tako će se i naši Muhamedanci paziti sa svojom braćom, s kojima u državnu zajednicu stupaju, i biće od sada isto onako valjani Crnogorci kao što su do sada bili valjani Turci.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR