O CRKVI PRAVOSLAVNIH CRNOGORACA – neki primjeri iz starijih enciklopedija (6)

Piše: Vladimir Jovanović Francuska „Velika enciklopedija” je izlazila od 1871. do 1878 god. u Parizu. Objavljen je 21 tom.

Od 1886. do 1902. god. pečatana je nova serija od 31 toma „Velike enciklopedije“, nazvane „La Grande Encyclopédie, inventaire raisonné des Sciences, des Lettres et des Arts, par une Société de mudraci et de gens de Lettres“.
Savremena izdanja „Enciklopedije Britanike” ocijenjuju „Veliku enciklopediju” kao „najvažniju francusku enciklopediju iz 19. stoljeća, još uvijek vrijednu za istraživanje francuske i evropske istorije“.
Njen pokretač je Ferdinand-Kamil Drajfus (Ferdinand-Camille Dreyfus; 1851–1905), novinar i političar, da bi projekat preuzeo akademik Marselin Bertlo (Marcellin Berthelot; 1827–1907), koji je jedno vrijeme i ministar vanjskih poslova Francuske; etc.
Što je, dakle, ova najbolja enciklopedija Francuske 19. vijeka pisala o temi koja nas ovđe interesuje?

U tomu XXIV (tome vingt-quatrième) iz 1886. god. – u vrijeme, dakle, kada mitropolit Mitrofan Ban na Cetinju ulazi u drugu godinu arhipastirstva na čelu autokefalne Crkve – publikovan je članak „Crna Gora“ („Monténégro“).

O religijama se tu (na str. 222) napominje da je narod crnogorski dominatno pravoslavne vjeroispovijesti, a o statusu, kako piše, Crkve Crnogorske (na francuskome: L'Eglise monténégrine), kaže se:

„Crkva Crnogorska je nezavisna (autokefalna)“.

Svakako je zanimljivo zaviriti i u natuknice o kanonskoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi specijalizovanih, teoloških enciklopedija, čiji su izdavači bile inovjerne ustanove; na primjer, razmotrimo jedno takvo izdanje protestantske provenijencije.

Neđeljna škola (Sunday school), takođe ponekad nazvana i Subotnja škola (Sabbath school), protestantske su obrazovne ustanove, obično za đecu i omladinu, a tu-i-tamo i za one starije.

Utemeljene u Engleskoj krajem 18. vijeka, raširile su se i omasovile širom Velike Britanije, SAD i Kanade, osobito među metodistima, prezbeterijancima i adventistima.

Cilj im je podučavanje mladih iz „Biblije“ na temelju protestantske vjeronauke; mnoge ugledne anglo-američke ličnosti su kao đeca prošli kroz njih; etc.

Neđeljne škole, zahvaljujući i bogatim pobožnim donatorima, te tradicionalnoj protestantskoj pedantnosti, oduvijek su imale veoma dobru izdavačku djelatnost.

Jedan od njenih proizvoda je višetomna „Enciklopedija Neđeljnih škola i vjerskoga obrazovanja“ („Encyclopedia of Sunday Schools and Religious Education“).

Ova enciklopedija imala je prvoklasan uređivački kolegijum i brojne saradnike.

Njen pokretač i do upokojenja glavni redaktor je bio Džon T. Mekfarlend (John T McFarland), učeni pastor iz Indijane, kasnije sekretar odbora Neđeljne škole u Njujorku i nacionalne Unije za vjeronauku.
Tom drugi „Enciklopedije Neđeljnih škola i vjerskoga obrazovanja“ štampan je 1915. god. u Njujorku.

U njemu je Pravoslavna crkva obrađena u članku naslovljenome „Greek Orthodox Church“, đe se, između ostaloga, za pravoslavne crkve, navodi:

„Kao federacija patrijaršijâ, svetih sinoda i nezavisnih crkava, sve one [pravoslavne crkve] koriste istu Liturgiju i bitno se ne razlikuju u njenoj primjeni; tvrde da predstavljaju jedno tijelo ujedinjeno u duhu ljubavi i jedinstvu vjere i da su vođene kanonima prvih sedam opštih savjeta [Vaseljenskih sabora]“ (str. 495).

„S obzirom na jezičko i rasno porijeklo, grčke pravoslavne crkve mogu biti podijeljene u pet različitih skupina: grčke, slovenske, rumunske, Gruzijska i arapske crkve“, navodi se.

Crkva u Crnoj Gori je grupisana, po ovoj klasifikaciji, u „Slavic Orthodox Churches“ („slovenske pravoslavne crkve“), zajedno sa autokefalnim crkvama Rusije, Srbije, Bugarske, te Karlovačkom patrijaršijom u Austro-Ugarskoj.

O svakoj od njih je saopšteno po par rečenica:

„CRKVA CRNE GORE. Ova Crkva je pod jurisdikcijom mitropolita Cetinja, kao i episkopa zahumsko-raškoga. Arhiepiskopa-mitropolita Cetinja je rukopoložio Ruski Sinod“ (str. 496).

A šta su o ovoj temi pisali pravoslavni Bugari?

„Enciklopedijski rječnik“ je prva njihova nacionalna enciklopedija. Izdavač je bugarski prosvjetitelj Dragan V. Mančov (Драган В. Манчов; 1834–1908 ), a glavni redaktor leksikograf i bibliograf Luka Kasarov (Лука Касъров; 1854–1916)

Tom drugi „Enciklopedijskoga rječnika“ pečatan je 1905. god. u Plovdivu.

Tu se u članku „Pravoslavlje“ („Православие“, na str. 1993), između ostaloga, navodi, što se Crkve Crne Gore tiče, ne baš najpreciznija hronologija sticanja autokefalnosti za pravoslavne crkve širom Balkana:

„U 19. vijeku oslobodilački pokreti pravoslavnih naroda na Balkanskome poluostrvu su probudili i ideju crkvene nezavisnosti.

Kako su se oslobađali od Turaka, oni su se istovremeno otrgli od jurisdikcije patrijarha carigradskih.

Tako su se obrazovale samostalne pomjesne crkve u Rumuniji, Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj“.

U tomu trećem „Enciklopedijskoga rječnika“, pečatanom 1907. god, takođe u Plovdivu, objavljen je članak „Crna Gora“ („Черна-гора“, str. 3020-3025).
Na str. 3021 piše:
„Crnogorska crkva je nezavisna (autokefalna)“.

(Nastavlja se)

Prethodni dio možete pročitati OVDJE.