Iako nema pouzdanih podataka od kada se u Crnoj Gori proslavlja dolazak novih godina, prema pisanju “Glasa Crnogorca” može se utvrditi da je na dvoru Perovića od sedamdesetih godina 19. vijeka svečano ispraćan posljednji decembarski i dočekivan prvi januarski dan.
“Njegova Svjetlost naš Knjaz dao je prirediti, kao i prošlih godina, sjajnu večeru na koju je pozvano više od stotinu lica, ponajviše glavara iz unutrašnjosti i drugih odličnika. Kad izbi dvanaesti čas topovi su pucali, a vojnička banda zasvira ispod prozora”, piše Glas Crnogorca u prvom januarskom broju 1875. godine. U tekstu se navodi da se Gospodar, dižući zdravicu, osvrnuo na prošlogu godinu i pozdravio Novu sa željom da bude srećnija i naprednija. “Sa gromkijem ‘Živio Knjaz’ odazvali su se gosti i čestitali Gospodaru novu godinu”, piše Glas Crnogorca prije 150 godina.
Crtice o novogodišnjem slavlju 31. decembra na dvoru Petrovića ponavljale su se iz godine u godinu, osim u vrijeme ratova i korote.
Veliko slavlje priređeno je i 1896. godine. "Glas Crnogorca" piše da je uprkos velikom snijegu na Cetinje došlo toliko glavara i naroda što odavno nije. “U večer nove godine svi glavari pozvani su bili u Svijetli Dvor, također i diplomatsko tijelo i državni velikodostojnici. U trpezariji je bila pripremljena trpeza za sedamdeset osoba za koju je sio Njegovo Visočanstvo Gospodar sa svojim velikodostojnicima i narodnim glavarima. U malom salonu bila je prigotovljena druga trpeza za diplomate za kojom su sjeđeli njihova visočanstva: Knjaginja Milena i Prestolonasljednik Knjaz Danilo sa njihovim Svjetlostima Knjaginjicama i Knjaževićem Mirkom. Kad su u ponoć topovi počeli pucati, Njegovo Visočanstvo ustade punom čašom i čestitao je Crnoj Gori novu godinu, a vojna muzika zasvira narodnu himnu”, piše u tekstu objavljenom u Glasu Crnogorca 6. januara 1896. godine.
U sasvim drugačijim političkim i državnim okolnostima nakon nelegitimne i nelegalne Podgoričke skupštine 1918. godine, posljednju objavljenu novogodišnju božičnu poruku kralj Nikola uputio je crnogorskom narodu iz izgnastva, iz Nejia kod Pariza 1919. godine.
“Vama je poznato da zvanična Srbija nije već odavno u Crnoj Gori gledala brata i udrugara u zajedničkom poslu, nego protivnika koga se je po nekom ludom shvatanju trebalo otresti, tobož u interesu Srbije. Naoružani neobjašnjivom mržnjom prema Crnoj Gori i njenim predstavnicima i lišeni moralne osnove, izvjesni političari iz Beograda postavili su se u politici prema Crnoj Gori na načelo: cilj opravdava sredstvo. Zvanična Srbija zaboravila je sve žrtve koje je Crna Gora učinila za Srbiju”, navodi kralj Nikola, pored ostalog, u objavi u Glasu Crnogoraca, poručujući: “Crna Gora je Crnogoraca. To je bilo, to će biti”.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR