Slava velikom crnogorskom junaku Savi Kovačeviću

Zbog junaštva i podviga koje su pokazali, zbog znanja, zbog ratovanja, zbog nepokolebljivih uvjerenja i zbog harizme koja je vodila naprijed i onda kad naprijed nije postojalo 1322 borca  tokom Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije dobilo je plaketu i orden narodnog heroja.

Nijesu odustajali i nijesu pristajali. Za predaju i izdaju nijesu znali. Između časti i smrti život nije bio opcija. Između njih i slobode stajalo je sve i sve su za slobodu dali. 

Jedan od njih rođen je na današnji dan 1905. u selu Nudo kod Grahova u crnogorskoj knjaževini i živio do 13. juna 1943. kada je kao komandant Treće udarne divizije poginuo na Sutjesci i postao opisani i opjevani superheroj, simbol samožrtvovanja i neustrašivosti.

Za svojih 38 godina Sava Kovačević je upoznao siromaštvo, stradanje, nepravdu, radio najteže poslove, tamnovao u zatvorima, dizao ustanke, rukovodio partizanskim jedinicama i svojom pojavom, oštrinom i prekaljenošću podizao moral boraca.

Nigdje, međutim, nije zapisano da je Sava Kovačević nekada pokazao kolebanje ili strah. Ni onda kada je sa Centralnom bolnicom i svojom divizijom ostao u neprijateljskom obruču, koji se spuštao sa klisura  Sutjeske, rijeke koja će pozajmiti ime jednoj od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata.

„Sava je uvijek bio prvi u jurišu i narod je bio uvjeren da on ne može da izgubi bitku i da ga metak neće i ne može pogoditi“, svjedočila je Savina sinovica i saborkinja Vjera Kovačević.

Četiri generacije Kovačeviča od 14 do 75 godina okupili su čestari i klanci Sujetske. Uz Savu, bili su i otac, braća, snaha, sinovci i sinovica.

"Iako smo ga kritiikovali zbog njegove strogosti, Sava nije popuštao. Smatrao je da svi mi moramo biti prava vojska. Opasani, uredni, da svako jutro radimo vježbe, da ustajemo na vrijeme, bez obzira gdje je neko od nas bio te noći".

U ranoj mladosti Sava je zbog loše, porodične, materijalne situacije školu morao zamijeniti najtežim poslovima, šumarskog radnika, montera, putara, u halama, rudnicima i štamparijama - idejnim učionicama Komunističke partije Jugoslavije. Pod uticajem brata Nikole, crvenu knjižicu stekao je 1925. Sa knjižicom dolazi i vrijeme štrajkova, agitacija i subverzija te odmetništva, Glavnjače i sudova.

Hapšen je u Grahovu, Nikšiću, Cetinju, Kosovskoj Mitrovici i Beogradu iz kojeg je i deportovan.

 1936. u crnogorskoj partijskoj organizaciji dogodila se velika provala, prilikom koje je uhapšeno oko 300 ljudi. Sava se skrivao u šumi i poput hajduka iz narodnih priča izbjegavao potjere 9 mjeseci. 

“Sava Kovačević nije bio nepismeni i sirovi seljak. Bio je intelektualac koga je školovala Komunistička partija, sa kojim je moglo da se priča i raspravlja... Bio je rječit, mudar. Svojom pojavom je pljenio, a ljude više puta mirio. Ali, bio je i zadrt” – opisivila ga je dalje Vjera.

Napad na Jugoslaviju dočekao je kao iskusni politički radnik, a Trinaestojulski ustanak kao član Okružnog komiteta KPJ za Nikšić. Stavlja se na čelo zemljaka i 25. jula Grahovljani su porazili 80ak italijanskih vojnika i oslobodili svoje mjesto.

U jesen 41. ukazom Glavnog štaba NOP za Crnu Goru, Sava postaje komandant Nikšićkog partizanskog odreda. Njegovi su borci u više navrata nanijeli teške poraze četnicima Baja Stanišića na terenu oko Nikšića i Pive tokom naredne godine. Nikšićki partizanski odred je nanosio gubitke okupacionim jedinicama, zarobio nekoliko stotina vojnika, zaplijenio tenkove, topove, kamione i drugo naoružanje i opremu. 

"Svi mi, pisala je Vjera Kovačević, neizmjerno smo vjerovali u KPJ, do fanatizma. Išli smo i na nemoguće zadatke, znajući da ćemo ih izvršiti. Sava nikada svoju vojsku nije poveo u boj, a da prije toga nije održao partijski sastanak na kojem se sa partizanima, dakle dobrovoljcima, dogovarao da ginu. Sava je bio samokritičan i odgovoran komandant. Tražio je od boraca da vježbaju gađanje, osvajanje terena, da obavezno u borbi koriste zaklon, da čuvaju sebe i svoje drugove.

Titove jedinice osnažene su juna '42. čuvenom Petom proleterskom crnogorskom udarnom brigadom, koja će sa svojim slavnim komandantom ući u udžbenike gerilskog ratovanja i zavrijediti gotovo metafizički oreol neuništivosti i junaštva. Ratovali su na Drini, držali položaje u Bosni, prodirali do Konjica, Prozora, Travnika Jajca, pregazili Neretvu.

Ratna sreća i napustila ga je na obali druge vode, pored koje je, sa preko 7 hiljada boraca i Centralnom partizanskom bolnicom, zauvijek ostao Komandant Sava.

Pokušali su nemoguće -  da poraze 20 puta jačeg neprijatelja i da zajedno sa ranjenicima izađu iz obruča koji se danima stezao oko partizanskih jedinica i Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.  

Nakon epskog stradanja i juriša Prve proleterske brigade, kroz uzak koridor kod Balinovca prošle su Prva i Druga proleterska, potom i Vrhovni štab, a u bezdanu i bezizlazu ostala je Treća udarna divizija čiji se položaj pogoršavao iz časa u čas.

Sedma SS, Stoosamnaesta lovačka, Prva brdska i italijanska divizija "Ferara" polako su zatvarale svaku pećinu i pukotinu zmeđu Pive i Sutjeske. Počeo je lov na partizane, ranjenike, doktore i bolničarke, a "plijen" je često ostavljan živ njemačkim psima tragačima.

Sava je poslednji put komandovao juriš i pao pokošen mitraljeskim rafalom. Sa njim, pored Sutjeske, ostali su njegov brat Janko, otac Blagota i sinovac Dragan. 

"Bitka na Sutjesci je bila nešto stravično, pokolj, klaonica koja se ne može opisati. Bilo je strašno. Poželela sam da sam mrtva. Svuda oko nas ležali su mrtvi i ranjeni borci. Zovu te da im pomogneš, a ti ne možeš. Ljudska klanica. Sutjeska krvava, svi izvori krvavi", pričala je Vjera Kovačević.

Prilikom očajničkog proboja Treće divizije poginulo je dvanaest narodnih heroja: legendarni komandant Sava,  njegov kurir Veselin Đurović, Dušan Bojović, Momčilo Stanojević, Stevo Baljević i Nikola Lješković, Marko Baletić, komandiri četa Veljko Aleksić i Bajo Prelević, svi iz 5. crnogorske brigade; komandir čete Mostarskog bataljona 10. hercegovačke brigade Šefik Obad, Hamid Baširević i član Izvršnog odbora AVNOJ-a Veselin Masleša.

Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza Sava Kovačević odlikovan je Ordenom Kutuzova, a Odlukom partizanskog Vrhovnog štaba 6. jula 1943. među prvima je proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije

„Na osnovu rješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Savi Kovačeviću, komandantu Treće udarne divizije, koji je poginuo junačkom smrću juna mjeseca 1943. godine, kod Vrbnice jurišajući na čelu svojih boraca na neprijateljske bunkere pri probijanju neprijateljskog obruča.

Slava velikom crnogorskom junaku drugu Savi Kovačeviću!”