Čitajte knjige iako Vlada namjerava da dodatno oporezuje kulturu

Dramaturg i profesor Aleksandar Radunović Popaj ocijenio je da drama kao književni rod nije previše atraktivna za čitanje, osim kad su u pitanju školske lektire ili pozorišni krugovi, i iskazao zadovoljstvo što je potražnja za Stubom soli poprilična, bilo da je u pitanju knjiga, bilo da je u pitanju predstava.

Pozvao je ljude da što više čitaju i idu u pozorište, uprkos tome što je Vlada Crne Gore odlučila da podigne poreze na te djelatnosti, i za Antenu M kratko predstavio knjigu čija je promocija održana prošle sedmice na Festivalu savremene književnosti "Bookiranje”.

Drama je prije objavljivanja publici predstavljena u vidu pozorišne predstave koja se izvodi u Kraljevskom pozorištu Zetski dom, a tekst je rađen, kako je rečeno na promociji knjige, “po motivima biblijske priče o uništenju Sodome i Gomore, ali je smješten u savremeno doba i propituje prirodu zla u čovjeku”. Knjiga je podijeljena u cjeline: "Večera", "Iskupljenje", "Zmija" i "Egzorcizam".

Radunović se zahvalio izdavačkoj kući Fokalizator prevashodno jer “dramu kao književni rod drži živom”, a onda i zbog toga jer je “Stub soli” druga knjiga izašla iz njihove izdavačke kuće, i ukratko objasnio da su u omnibusu “Stub soli” u fokusu pitanja koja se tiču ljudskog potencijala da se sebi ili drugom ljudskom biću oduzme život, te pozvao ljude da pogledaju predstavu ili pročitaju knjigu.

“Odabir forme nekog književnog djela gotovo uvijek zavisi od načina na koji želite pristupiti temi. Kako sam se u komadu bavio raznim motivima za ubistvo ili samoubistvo, koristeći se hiperbolom i pristupajući tom ekstremnom činu kao nekoj vrsti spasenja iz pakla života i stvarnosti koja nas okružuje, učinilo mi se da je omnibus najbolji izbor formata za ovaj dramski tekst. Radi se o četiri dramske etide ili jednočinke koje su povezane tematsko – idejnim planom, a koje sadrže različite dramske situacije, karaktere i sudbine koje su različite ali su zapravo iste jer su problemi ljudskog roda oduvijek isti, bez obzira na epohu ili stupanj tehnološkog napretka. Naravno, kad to kažem mislim na probleme koji se tiču pitanja suštine i svrhe življenja na koje filozofija, religija i književnost pokušavaju dati odgovore, od kad je ljudi i pismenosti”, kazao je Radunović.

Na promociji “Stuba soli” osvrnuo se i na dešavanja u Palestini, Ukrajini, Sudanu... i zapitao kako je moguće da toliko zla ima u čovjeku, uz ocjenu da je “istorija ljudskog roda istorija uništavanja, gnijeva i osvete”.

“Čovjek je najveći predator na Zemlji, sa ogromnim potencijalom za uništavanje, kako drugih ljudskih bića, tako i tuđih ali i svojeg životnog staništa, i u tom smislu imamo taj pakleni raspon mogućnosti koji se proteže od Homera, Sofokla, Da Vinčija, Mikelanđela, Baha, Šekspira, Tesle itd, do najvećih zločinaca u istoriji ljuskog roda, za kojima je hipnotisano išao ogroman broj ljudi, oduševljeno učestvujući u ratovima i genocidima, čemu svjedočimo u trenutku dok razgovaramo o ovim stvarima”, kazao je Radunović Anteni M.

Prema njegovim riječima, ne postoji opšti pristup spašavanja od stvarnosti, koja je “vjerovatno, oduvijek ista, barem kad su odnosi među ljudima u pitanju”.

“Ne mislim da je danas isto kao u vrijeme robovlasničkih ili feudalnih društvenih uređenja – iako bi se mogle povući mnoge paralele, već na suštinske odnose među ljudima. Mislim na ono što su Marks i Engels definisali kao klasnu borbu, te na konstatnu borbu za resurse, bilo prirodne, bilo životne – što je zapravo ista stvar, koja u najvećoj mjeri oduvijek određivala odnose među ljudima. Dakle, sistemi i društvena uređenja se mijenjaju ali su stvari suštinski oduvijek iste a čovjek, od plemenske zajednice pa do postanka prvih država, ima osjećaj ugroženosti, nepravde i straha za sopstvenu egzistenciju, zbog nemogućnosti da plemena sa plemenima, gradovi sa gradovima, države sa državama žive u miru. Ali i pored toga što može izgledati da su sukobi među ljudima glavni problem, mir o kojem govorim je zapravo metafizička kategorija koja je teško ostvariva jer je trajno onemogućena, između ostalog i sviješću o sopstvenoj smrtnosti, što nas ponovo vraća na filozofiju, književnost i teologiju kao pokušaje da se ljudski rod makar malo umiri ili utješi”, kazao je Radunović.

Smatra da umjetnost može pomoći čovjeku “da lakše podnese svijet, makar na kratko”.

“Pitanje spasa ili spasenja je previše kompleksno ali bi se, u duhu vremena banalnosti, ispraznosti i primitivizma, možda moglo reći da ćemo se spasiti kad odemo sa ovoga svijeta i to je jedan od mogućih pravaca promišljanja junaka u mojoj novoj knjizi. No, da se razgovor ne bi završio u nihilističkom duhu, za kraj treba reći da stvari ipak nijesu toliko crne jer postoji dnevna politika, koja čini da nam, makar nama u Crnoj Gori, životi protiču dinamično i u duhu radosti i pomirenja, tako da nam se često učini da je život ljepši nego što zapravo jeste. U tom duhu, vaše čitaoce ću pozvati da idu u pozorište i čitaju knjige, iako je Vlada odlučila da podigne poreze na te djelatnosti i tako pokuša da sušičavu i ranjivu crnogorsku kulturu urniše do kraja, i tako nas sve skupa spasi muka”, poručio je Radunović.

Završio je riječima: “Život je čudo a umjetnost vjerovatno najveličanstvenija manifestacija toga čuda, pa, uprkos svemu, valja uživati u tome, koliko ko umije i može”.