Piše: Edin Smailović
Danas se mora, na ovom parčetu svijetu, biti jeretik ako se želi biti slobodan. Zvuči paradoksalno, ali ako i želite biti vjernik vi danas ovdje, na ovom dijelu planete, morate biti jeretik, otpadnik.
Otpadnik od svake organizacije, onaj koji ne ide po svoje mišljenje, onaj koji ne traži vođu, onaj koji hoće da spere mrlje sa savjesti uz pomoć "svemoćne ruke" i da mu baš ona skine breme grijehova s grbače.
Vi danas prosto morate biti ostrvo a nikako kapljica mora i rijeka. Morate biti hrabri usamljenik ako želite kada ustanete ujutro da u ogledalu prepoznate ko ste.
Da biste to i uspjeli najvažnije je da imate vlastiti svijet. Zato se i knjiga poezije Obrada Nenezića sasvim namjerno zove "Centar mog svijeta". Tamo ste, iako je taj svijet dobrim dijelom čisti imaginarijum, vi gospodari. Kroz usta pjesnika može se kazati i puno toga što je opasno ili nemoguće reći u stvarnom životu.
Knjiga poezije Obrada Nenezića "Centar mog svijeta" je u osnovi ljubavna, ali zapravo daleko više od toga. Autor je rođen 1971. godine u Nikšiću i to je podatak koji navodim samo iz razloga jer je to važno kako bismo razumjeli stihove njegove poezije.
Dakle, dijete radničkog Nikšića koji je slavio kult rada i kult slobode. Imao dovoljno godina da dobro upamti to vrijeme koje će prekinuti pakao devedesetih, iz kojeg, nažalost, posebno duhovno, još nijesmo izašli.
Autor u pjesmama u kojima se bavi tim dobom, odlično detektuje manipulaciju kao najopasniju stvar u svim vremenima, a posebno onda kada oružje progovori.
Tako u pjesmi "Milijući vrijeme" imamo sljedeće stihove:
"Pijani dobrovoljci i dezerteri
Drske izbjeglice i profiteri
Obučeni u iste košulje zla."
Nažalost, pokazalo se da je manipulacija u Crnoj Gori i tada i danas, najprofitabilnija vještina. Jer, umjesto da prisilom vladate "stadom" bolje je i dugoročnije da ga prosto omađijate. Nekada marksizmom a danas religijom, sutra već nečim trećim. Još opasnijim i još razornijim. Jer ništa ovdje nije tako opasno nego kada služenje đavolu pravdate Božijim imenom.
Zato autor ističe važnost ličnog promišljanja i donošenja sudova, bez posrednika i bez naredbi.
Nenezić nikako ne pripada onim koji se povinuju službenom mišljenju, već hrabro drži do vlastitog suda o svemu, pa i o Bogu.
Tako u poemi "Tvoj Gospod nije moj Bog" kaže:
"..Moj Bog nije naciošovinista, ni ratni huškač,
On ne nosi oružje, nego maslinovu granu..."
I da, ono po čemu je takođe važna ova knjiga, centar Nenezićevog svijeta je žena. U Crnoj Gori, u čijem dobrom dijelu toplih patrijahalnih domova je žena i dalje najvažnija sporedna stvar na svijetu poslije fudbala, ovo jeste i hrabro i važno.
I da, to je opet onaj stav kontra većine.
Obrad Nenezić je principijelno, od početka do kraja, jeretik.
A to je čini mi se danas uslov da ne izgubimo sebe. Da se ne utopimo u masu koja se rukovodi najnižim strastima ili u najboljem slučaju, bazičnim motivima.
Jeretik se mora biti ako se uistinu želi biti pjesnik. Ako se uistinu želi biti umjetnik. Ako se na kraju, želi biti i ostati čovjek.
Uostalom, i one koje su na krstu razapinjali, držali su za jeretike.
Zato, topla preporuka za ovu vrhunsku knjigu poeziju koju je objavila javna ustanova " Ratkovićeve večeri poezije", jedna od četiri institucije kulture od nacionalnog značaja za državu Crnu Goru.
Čitajte poeziju, za početak ovdje je i to dovoljno jeretički.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR