“Gladomor 1932-1933 genocid nad Ukrajinom”

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

U ovoj 2024. godini, Ambasada Ukrajine nastavlja sa neumornim izdavačkim projektima, čvrsto posvećena tome da kroz knjige, publikacije i kulturne inicijative ukaže nama u Crnoj Gori, ali i cijelom regionu Zapadnog Balkana, na istoriju, kulturu i borbu Ukrajine za slobodu. Ovi projekti, više nego ikada, imaju za cilj da prodube naše razumijevanje o tragičnoj, ali herojskoj borbi ukrajinskog naroda, koji se kroz decenije opirao tiraniji i agresiji. Iako je rat koji sada bjesni bolan i ostavlja duboke ožiljke, pobjeda Ukrajine je neminovna. Ukrajinski narod ne brani samo svoju zemlju i suverenitet, već i principe slobode, dostojanstva i demokratskih vrijednosti koje odjekuju daleko izvan njenih granica. Ambasada Ukrajine svojim izdavačkim aktivnostima ne samo da podsjeća na herojsku prošlost, već i hrabro prenosi poruku o sadašnjoj borbi, pokazujući da je otpor protiv nepravde i okupacije univerzalna vrijednost, koja povezuje narode širom svijeta.

Uz punu podršku Ambasade Ukrajine u Crnoj Gori, izašlo je drugo, dopunjeno izdanje izuzetno značajne knjige “Gladomor 1932-1933 – Genocid nad Ukrajinom”, kao i memoarske knjige “Roman Šuhevič – kakvog ga pamtim iz zatvora”, koje je napisao, priredio i preveo Božidar Proročić. Recenzenti i urednici ovih dragocjenih publikacija su Anatolij Demeščuk i Nataliya Fiyalka.

“Gladomor 1932-1933 – Genocid nad Ukrajinom” predstavlja istorijski važnu knjigu u kojoj se moja malenkost na jedan od najtežih perioda u istoriji Ukrajine. Ukrajina, poznata kao glavna žitnica ne samo Sovjetskog Saveza nego i Evrope, 1932. godine postaje žrtva brutalne politike nacionalizacije. Oduzeta je zemlja, ali i plodovi zemlje, što je dovelo do paradoksalne situacije: narod kojem je klas žita simbol države ostao je bez hrane, kažnjen i primoran da zaboravi svaku misao o nezavisnosti i slobodi. Genocid koji je tada izvršen nad Ukrajinom ostao je decenijama nepoznat van granica “jedinstvenog” SSSR-a.

Zahvaljujući naporima ukrajinske emigracije, posebno onima koji su se preselili u SAD i Kanadu, počele su se pojavljivati prve publikacije, knjige i autorski tekstovi koji svjedoče o tragediji ukrajinskog naroda. Vrhovna skupština Ukrajine 2006. godine proglasila je “Gladomor” aktom genocida nad ukrajinskim narodom, dok je negiranje ove tragedije postalo zakonom kažnjivo. Prema podacima dostupnim u brojnim enciklopedijama ali i u samoj knizi u proljeće 1933. godine svakog dana je u Ukrajini od gladi umiralo gotovo 24.500 ljudi.

Ukrajinski institut za demografiju procijenio je ukupne demografske gubitke tokom “Gladomora” na između 3,9 i 8,7 miliona ljudi, dok je Ukrajina, među republikama bivšeg SSSR-a, pretrpjela najveće gubitke.

Knjiga je posvećena Ivanu Brajoviću, tadašnjem predsjedniku parlamenta Crne Gore (2016-2020), koji je pokazao snažnu želju da Crna Gora, poput mnogih evropskih zemalja, prizna “Gladomor” kao genocid. Iako je postojala inicijativa za priznanje, zbog promjene političkih struktura u Crnoj Gori, do tog priznanja nije došlo. Ove publikacije imaju izuzetan značaj za razumijevanje istorije Ukrajine i sjećanja na stradanje ukrajinskog naroda, dok istovremeno predstavljaju snažan podsjetnik na važnost međunarodnog priznanja ovih zločina.

Danas, Ukrajina prolazi kroz jedan od najtežih perioda svoje savremene istorije, đe ruski okupator nastoji da nastavi ono što nije završeno tokom “Gladomora” – porobljavanje i uništenje Ukrajine. Kao što su pokušali da unište ukrajinski narod kroz glad i represiju 1930-ih, sada nastoje da ga slome vojnom silom i agresijom. Ova knjiga, bogata svjedočanstvima, istorijskim dokumentima i nepobitnim faktima, pruža dubok uvid u ideološki cilj ruske politike, kako nekad, tako i danas. Kroz prizmu prošlosti, jasno se vidi dosljednost u nastojanju da se Ukrajina poništi kao samostalna nacija, da joj se oduzme pravo na identitet, kulturu i slobodu. Svaka stranica ove knjige podsjeća na to da su glad i rat samo sredstvo u širem okviru političke agende, koja ima korijene u dalekoj prošlosti velikoruskog nacionalizma i politike zla prema drugom i drugačijem.

Osnivač definicije genocida, Rafael Lemkin, jasno je označio Gladomor kao “klasčni genocid”, navodeći da su Sovjeti uništavali seljaštvo, srce ukrajinskog društva, kao biološki i kulturni kolektiv. Upravo zbog toga, mnogi stručnjaci se slažu da je Gladomor neosporno čin genocida, bez obzira na to kako se on predstavlja u savremenim političkim diskursima. Genocid nije samo fizičko uništenje naroda; to je i pokušaj da se unište njegova duhovna, kulturna i ekonomska osnova. Zbog toga je knjiga “Gladomor 1932-1933 – Genocid nad Ukrajinom” izuzetno dragocjeno svjedočanstvo, ne samo o prošlosti, već i o sadašnjoj borbi Ukrajine za očuvanje svog suvereniteta i identiteta.

Suočeni sa današnjom agresijom, sjećanje na “Gladomor” dobija novu važnost – kao podsjetnik na neuništivost jednog naroda i snagu njegove borbe za slobodu. Kroz svako svjedočanstvo i svaki dokument u knjizi, jasno se uviđa ne samo tragična istorija Ukrajine, već i otpornost jednog naroda koji nikada nije pristao na ropstvo.

“ROMAN ŠUHEVIČ-KAKVOG GA PAMTIM IZ ZATVORA”

(Memoari)

Druga knjiga koja je izašla uz podršku Ambasade Ukrajine, “Roman Šuhevič – kakvog ga pamtim iz zatvora”, koju je napisala moja malenkost a uredio Anatolij Demeščuk, donosi izuzetno važno svjedočanstvo o snazi, borbi i žrtvi generala Romana Šuheviča, jednog od najsvjetlijih simbola ukrajinskog otpora i borbe za nezavisnost. Ova knjiga nije samo biografija jednog generala, već i priča o borcu koji je svojom hrabrošću i nepokolebljivom odlučnošću postao predvodnik ukrajinske borbe protiv tiranije u najtamnijim vremenima evropske istorije.

Šuhevič, vođa Ukrajinske pobunjeničke armije (UPA), borio se neustrašivo protiv dvaju najvećih zala 20. vijeka – sovjetskog komunizma i nacističkog fašizma. Njegova borba nije bila samo vojna, već i duboko ukorijenjena u ideji slobodne, nezavisne i suverene Ukrajine. Svojom vizijom i vojničkim umijećem, Šuhevič je postao simbol nepokornosti, predvodeći borbu protiv onih koji su pokušavali da unište ukrajinski identitet i nacionalni duh. Njegova borba nije bila samo protiv okupatora, već i protiv svih sila koje su imale imperijalističke pretenzije prema Ukrajini, bilo da su dolazile sa zapada ili sa istoka.

Ova knjiga, koja je utemeljena na svjedočanstvima Ivana Bojka, ukrajinskog publiciste i istoričara, pruža dragocjene detalje o zajedničkom boravku Šuheviča i Bojka u zatvoru. Njihovo iskustvo ne otkriva samo surovu svakodnevicu zarobljeništva, već i nepokolebljivu vjeru u ideju slobodne Ukrajine, koju Šuhevič nikada nije napustio, čak ni u najmračnijim trenucima. Knjiga donosi kompletnu biografiju Romana Šuheviča, oslanjajući se na autentične dokumente, pisma i svjedočanstva, što je čini ne samo ličnim već i naučnim doprinosom proučavanju ukrajinske borbe za nezavisnost.

Šuhevičeva važnost leži u njegovoj sposobnosti da objedini vojnu strategiju sa političkom vizijom. Njegova borba protiv sovjetske i nacističke okupacije nije bila samo odbrana teritorije, već i zaštita ukrajinskog kulturnog i nacionalnog identiteta. Kao lider UPA, Šuhevič je postavio temelje za moderni koncept ukrajinske nezavisnosti, što ga čini nezaobilaznom ličnošću u istoriji Ukrajine.

U vrijeme kada se Ukrajina ponovo suočava sa agresijom i pokušajima da se njen narod podvrgne stranim interesima, Šuhevičeva zaostavština postaje još relevantnija. On simbolizuje hrabrost i odlučnost naroda koji se ne predaje, bez obzira na težinu okolnosti. Njegov lik živi ne samo u stranicama istorije, već i u srcima svih onih koji vjeruju u slobodnu Ukrajinu. Knjiga “Roman Šuhevič – kakvog ga pamtim iz zatvora” stoga nije samo memorijal prošlosti, već i nezaobilazno štivo za buduće generacije svih onih koji žele viđeti i bolnu ali i hrabru prošlost Ukrajine. Njegova borba, stradanje i vizija ostaju trajna opomena da je sloboda neprocjenjiva vrijednost, za koju vrijedi živjeti i umrijeti.

Ove knjige svjedoče o istorijskim periodima u kojima se ukrajinski narod suočavao sa brutalnim pokušajima uništenja, ali se svaki put izdigao iznad tih tragedija, jači i odlučniji. Ambasada Ukrajine kroz ove izdavačke projekte nastoji da podsjeti na važnost solidarnosti, podrške i zajedničke borbe za slobodu. Dok se Ukrajina suočava sa izazovima 21. vijeka, ambasada uspijeva da kroz ove knjige prenese svijetu poruku da je otpor protiv tiranije vječna borba, ali i da sloboda, pravda i istina na kraju uvijek pobjeđuju.

Ovi projekti ne samo da nas podsjećaju na herojsku borbu Ukrajine, već nas povezuju sa univerzalnim vrijednostima koje svi narodi Zapadnog Balkana, sa svojim vlastitim istorijama borbi i patnji, dobro razumiju. Kroz ove inicijative, Ukrajina gradi mostove sa Crnom Gorom i cijelim regionom, šaljući jasnu poruku a ja ću reći: “Borba za slobodu nije samo politički čin, već duboko ljudski akt nade i vjere u bolje sjutra. U toj borbi, Ukrajina nikada neće biti sama. Dok god postoji vjera u pravdu i solidarnost među narodima, Ukrajina će imati podršku svih nas koji vjerujemo u snagu slobode i nezavisnosti. Naša srca kucaju sa Ukrajinom, jer njihova borba je i naša borba za dostojanstvo, pravdu i slobodan svijet.”