Državni sekretar SAD Majk Pompeo doputovaće danas u zvaničnu pośetu Crnoj Gori.
Crnogorski zvaničnici su ovu pośetu, nakon one potpredśednika Majka Pensa našoj zemlji, avgusta 2017, okarakterisali kao “još jednu potvrdu odličnih bilateralnih odnosa Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država i crnogorsko-američkog savezništva".
Prilično je duga istorija toga savezništva, a mi ćemo se podśetiti nekih od najvažnijih događaja koji povezuju Crnu Goru i SAD.
Prva iseljavanja Crnogoraca u Ameriku pominju se u 19. vijeku, a u 20. vijeku ta pojava postaće masovna. Teška ekonomska situacija u zemlji primoraće mnoge Crnogore da odu na drugi kraj svijeta u potrazi za boljim životom. No, odlazak u Ameriku nije značio lak život. Gotovo da nema Crnogora koji nije čuo za težak život koji su iseljenici imali radeći u rudnicima, ili, kako ih Janko Đonović u pjesmi Crnci i Crnogorci naziva, “zlatnim grobovima”.
Nijesu Crnogori zaboravljali svoj zavičaj, pa su veći dio teško zarađenog novca slali u svoju siromašnu domovinu. Isto tako, knjaz Nikola i i njegova Vlada pokušali su da uspostave diplomatske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama kako bi poboljšali uslove sve većeg broja crnogorskih iseljenika u Americi. No, put je bio težak...
Prvi stalni diplomatski predstavnik Amerike Džon Džekson predao je 30. oktobra 1905. knjazu Nikoli akreditovano pismo predśednika Teodora Ruzvelta. Tako su uspostavljeni i zvanični odnosi Crne Gore i Amerike.
Navodno je knjaz Nikola 1909. godine ponudio, preko tadašnjeg američkog poslanika Ričmonda Pirsona zaliv Valdanos američkoj Vladi, kako bi na tom mjestu razvili svoju pomorsku bazu. To se, ipak, nije desilo.
Crna Gora je 1910. dobila svog prvog otpravnika poslova pri Vladi SAD-a.
Naredne godine samo će se povećati iseljavanje, pa će porasti i težnja da se osnaže diplomatski odnosi dviju zemalja.
Crna Gora je zvanično 1915. u Njujorku dobila crnogorskog generalnog konzula Antona V. Seferovića, brodovlasnika iz Boke Kotorske.
Sljedeće godine desiće se tragedija u Medovskom zalivu. Stotine iseljenika, ośetivši da je im je domovina ugrožena u Prvom svjetskom ratu, pokušaće da daju svoj doprinos za njenu slobodu. U tome će ih spriječiti potapanje broda na kojem su plovili ka Crnoj Gori. Ipak, njihov čin ostaće upamćen kao simbol ljubavi i odanosti domovini svih Crnogoraca rasutih po svijetu.
Iako su uslijedile teške godine za Crnu Goru i njenu Vladu u egzilu, nastavljen je rad na poboljšanju diplomatskih odnosa sa Amerikom. Ispuniće se velika želja kralja Nikole u vezi sa otvaranjem crnogorskog predstavništva u Vašingtonu.
Za predstavnika predložen je kraljev ađutant dr Anto Gvozdenović. On je zvanično u Bijeloj kući primljen 20. oktobra 1918. U jednom pismu, oktobra 1918. Teodor Ruzvelt za Gvozdenovića kaže:
“Rijetko sam do sada uživao u razgovoru sa nekim, kao što sam imao priliku sa njim da razgovaram.”
No, iako je bio naročito predan svom radu, godine koje će uslijediti značajno su umanjile njegove mogućnosti za diplomatski rad.
Uslijedila je Podgorička skupština i teško vrijeme za crnogorski narod. Iako se američki predśednik Vudro Vilson zalagao za crnogorsku nezavisnost, interesi drugih velikih sila presudili su te je Versajskim sporazumom Crna Gora nestala sa političke mape Evrope, a svi diplomatski odnosi koje je dotad gradila, u kratkom vremenu potom – prekinuti su.
SAD su nastavile diplomatske odnose sa novonastalom Kraljevinom SHS, kasnije Jugoslavijom.
Među ambasadorima bivše Jugoslavije u Vašingtonu bilo je i Crnogoraca: Vladimir Popović, Veljko Mićunović…
Na putu ka obnovi crnogorske države, koji je započeo devedesetih, SAD su podržale svoju malu saveznicu.
U napuštanju Miloševićeve ratne politike, Crna Gora je imala snažnu podršku najveće svjetske sile. Ne samo političku, nego i ekonomsku: Crna Gora je krajem 90-ih bila država sa, nakon Izraela, najvećom finansijskom pomoći iz Vašingtona. To joj je pomoglo da sačuva mir i započne proces koji će uspješno okončati referendumom 21. maja, na kojem je izglasana nezavisnost.
Američki konzulat u Crnoj Gori otvoren je 2002. godine, a Ambasada 2006.
Nakon ostvarene nezavisnosti, odnosi dviju zemalja nastavali su da se osnažuju. Danas su Crna Gora i SAD saveznici u NATO i to je politička činjenica koja daje novi kvalitet i dinamiku u odnosima dviju država.
Potvrda tome je i nikad intenzivnija serija susreta visokih zvaničnika, među kojima je i ova današnja posjeta državnog sekretara Pompea.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR